Finale Kupa za žene na ponos hrvatskom vaterpolu
Finale Hrvatskog kupa za žene u petak u Dubrovniku, nakon 3-4 godine je konačno, barem kada je riječ o borbi za neki pokal iskazao zanimljivu, dinamičnu, do posljednjih sekundi ‘otvorenu’ utakmicu. Susret koji je čak i one koji nisu možda zaljubljenici u ženski vaterpolo ili ga gledaju vrlo rijetko, morao ‘prikovati’ uz pogled na TV ekrane. Vaterpolistice ŽAVK Mladosti su tijesno svladale Jadran 11:10, nakon što su ‘plesale po rubu noža’, kako se to ponekad u prenesenom smislu zna reći, napisati.
Apsolutni dobitak za ženski vaterpolo u Hrvatskoj uz nadu da to neće biti samo jedna utakmica ili slučajnost već naznaka nekih novih trendova. Trendova od kojih bi koristi imala cijela naša ženska liga, svi klubovi, a posljedično i ono najbitnije – hrvatska ženska reprezentacija.
Zanimljivo da su nakon utakmice treneri bili različitog raspoloženja, ali različitog od onog što bi se prvo pomislilo. Trener poraženih nije skrivao zadovoljstvo, a trenerica pobjednica sretna zbog pokala, ali… ne baš i oduševljena. Tijekom utakmice u kojoj je Jadran pola utakmice i vodio, pa i s dva gola razlike, prisjetili smo se najave u kojoj nam je Alen Brakus, trener Jadrana bez ustručavanja spomenuo da je “…Mladost i bez 3-4 igračice nemjerljivo bolja, te da će Jadran samo nastojati odigrati sa smiješkom”. Je li to bila pila naopako ili sa psihološkog gledišta genijalan potez kojim je ‘uspavao’ suparnice, a u svojih djevojaka probudio inat?
– Ma ne, nije to. Ona moja najava je bila baš realna, ali sve ono što su moje igračice odigrale u finalu je jako ugodno iznenađenje meni samom. Zaboravljam i ono zadnje krivo dodavanje Ivane Butić jer cura je odigrala cijelu utakmicu da nije izašla ‘vanka’, s Emmi Miljković ‘na leđima’. Iskreno sam dao onakvu izjavu prije utakmice jer mi smo stvarno u finalu bili bez 5 igračica koje su mi u 14. Dakle u najjačoj postavi. Ne samo to, mi smo u finale ušli s 12 igračica jer smo imali tri vratarke! Treću sam posjeo na klupu, nije mogla braniti, ali zaslužila je tu biti – rekao je nakon utakmice trener jadranašica Alen Brakus.
S druge strane, Žabice nastavljaju marširati. Osvajanje jubilarnog 20. Hrvatskog kupa vaterpolistica, za ŽAVK Mladost je već 9. ovakav trofej, a četvrti uzastopno. Trenerica Mia Šimunić odmah će u startu.
– Sretna sam jasno s pobjedom, s Kupom, ali nisam zadovoljna.
Jasno nam je i zašto. Jesu li vas jadranašice nečim iznenadile?
– Nisu. Njihova igra je bila kao i uvijek. Domina i Ivana (Butić) rade, a ostale popunjavaju pozicije. Međutim, mi nismo radile ništa! Na centru nas nije bilo, igračica više nije postojala, mislim 2-9. Kontre po kojima smo inače jako poznate, imale smo sada samo jednu. Ništa od taktike, dakle mi nismo radile ništa, a da ne govorim da smo do kraja druge četvrtine imale možda 10 šuteva – dosta će kritično, ali s pokrićem trenerica pobjednica Kupa.
– Igra Jadrana je bila kao i uvijek, ništa tu nisam vidjela drukčije, ali mi smo same sebe blokirale. Opet, meni je drago da je Jadran iskoristio to što mi nismo ništa radile – dodale je trenerica Šimunić.
Legitimno je postaviti pitanje jesu li mladostašice ipak bile odveć opuštene, uvjerene u pobjedu, znajući da igraju protiv nekog koga dobivaju redovno po 5, 10, 15 ili 20 razlike, pa su i ušle odveć ležerno?
– Ja im ne dam da budu ikad opuštene. Ja sam ta koja im stalno ‘skače po glavi’, ne zanima me semafor. Ne dam nikada da se suparnik podcijeni, tako da nisam osjetila takvo što. U redu, moguće je da negdje u podsvijesti stoji… ‘pa, toliko smo ih puta već dobile’. Moguće. Uostalom, i meni se mota po glavi brojka od 1.600 ili 1.700 dana bez poraza u Hrvatskoj – priznaje trenerica Zagrepčanki i dodaje.
– Vidjet ćemo je li ovo izolirani slučaj ili se Jadran ipak diže, vidjet ćemo u Prvenstvu Hrvatske. Meni je ipak i drago da je ovako bilo. To daje motivaciju i meni kao trenerici.
Strateg jadranašica se slaže uz konstataciju.
– Bilo bi lijepo da to bude konstanta. Nadam se da i će i sljedeća utakmica biti u tom tonu. Bilo bi lijepo da imamo još 3 ovakva Jadrana i 4 ovakve Mladosti, pa da se ‘cipamo’ svaku utakmicu.
Znamo tko bi najviše koristi imao. Cijeli ženski vaterpolo, reprezentacija, u konačnici svaka igračica jer od petka navečer vrlo vjerojatno je i svakoj mladostašici baš ovakva pobjeda nemjerljivo draža od neke koju bi dobile 20:5!
– Vjerujem da je tako. Stalno spominjem da mi nedostaju jake, teške utakmice. Evo, sad smo ju dobile. Primijetila sam ipak da su moje djevojke nakon utakmice izašle malo pognute glave jer su svjesne pogrešaka i neaktivnosti u napadu i obrani – zaključila je trenerica Žabica.
No, sada nije vrijeme za kritiku. Ne nakon ovakvog finala u kojem mladostašicama pripada zasluženo slavlje pobjednica, kao i činjenica da su i u slabijem izdanju na koncu slavile. To je već naznaka kvalitete. Međutim, ne kurtoazno već iskreno, čestitke i pljesak zaslužuju i djevojke iz splitskog Jadrana. U nadi da ovakva utakmica ipak nije bila slučajnost, već naznaka novog trenda. Sportske drame i u našem ženskom vaterpolu!
