Hrvatski Vaterpolski Savez

JUG AO – MLADOST 12:16 (3:3, 3:3, 4:7, 2:3)

SPLIT – Plivalište Poljud. Gledatelja 700. Suci: Štampalija i Copić (obojica iz Šibenika). Opunomoćenik: Brala (Rijeka).

JUG AO: Popadić (5 obrana), Macan, Fatović 3 (1), Lončar, Kržić 1, Garcia, Lozina, Merkulov 1, Papanastasiou 1, Žuvela, Benić 1, Obradović 5 (2), Jarak, Tomasović. TRENER: Vjekoslav Kobešćak.

MLADOST: Marcelić (10 obrana), Radu 3, Miloš 1, Biljaka 1, Ćuk 1 (0), L. Bajić 2, Bukić 4 (2), Lazić 2, Bowen, Anzulović, Kunac, Harkov, Jurlina, Vrlić 2. TRENER: Zoran Bajić.

PETERCI: Jug AO 3-3, Mladost 3-2.

OSOBNE POGREŠKE: Jug AO 14, Mladost 18.

ŽUTI KARTON: trener Bajić (23). ISKLJUČENJE S PRAVOM ZAMJENE: Žuvela (28). TREĆA OSOBNA POGREŠKA: Macan (27), Lazić (30).

REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Jug AO 6-13 (46%), Mladost 4-10 (40%).

Nakon 8 godina Mladost je prvi put osvojila neko domaće, hrvatsko nacionalno natjecanje. Žapci su osvojili jučer svoj 9. trofej Kupa. Zasluženo, čisto, ali i uvjerljivo protiv jednog od najboljih sastava u Europi, dubrovačkog Juga AO što onda pobjedi daje i veći značaj.

Zagrepčani su konačno, nakon dobrih dva tjedna kritika kojima su bili podloženi, odigrala točno onako kako su igrali u početku sezone. U obrani požrtvovno, fanatično borbeno, u napadu rasplivano. Kada su takvi, onda su opasni do krajnjih granica.

Zanimljiv početak finala na Poljudu. Primarno, od prve sekunde je bilo vidljivo da je Mladost ušla u utakmicu vrlo koncentrirano, u obrani agresivno i puni želje. Posljedica toga je i činjenica da u prve dvije minute Jug AO nije niti jednom uspio zapucati na vrata Marcelića. Mladost je u to doba pak, nakon samo 16 sekundi izborila peterac (Vrlić) kojeg je u gol pretvorio Bukić. U tom razdoblju je vratar jugaša Popadić imao dvije važne obrane, dok je jednom i vratnica spasila gol Juga AO (šut Biljake).

Gospari su uspjeli preokrenuti s dva pogotka Fatovića (jedan iz peterca), da bi dvije i pol minute prije kraja prve dionice Lazić izjednačio. Obradović je potom izborio i realizirao peterac, a Lazić nagovijestio svoju večer. Kao prije dva tjedna u Terrassi. Lijepo je “izvrtio” Obradovića za gol (3:3).

Druga je četvrtina počela bravurom mladostaškog centra Cosmina Radua, šraubom s 2 metra za novo vodstvo Mladosti (3:4). Jug AO je odgovorio opet i na isti način kao u prvoj dionici. Preokreti Obradovića (igrač više) i Kržića, silovito nakon protunapada (5:4). Odlična utakmica! Prva prava na cijelom Final Fouru, dostojna finala Kupa i sučeljavanja dva najjača hrvatska kluba. I drugih je 8 minuta utakmice okončano istovjetnim rezultatom u potpuno poravnatoj utakmici, punoj sjajnih nadmudrivanja, veličanstvenih dvoboja na 2 metra, ispred oba gola. Do poluvremena pogađaju prvo Ćuk za Mladost (igrač više), pa Benić i onda samo 4 sekunde prije kraja četvrtine, centar Žabaca Josip Vrlić.

Mladostaška je obrana bila vrlo, vrlo čvrsta, agresivna, ali je zato o plaćala tomu dana u već broju prekršaja. Ono što je Zagrepčanima išlo na ruku je ravnomjernost osobnih pogrešaka. Mladostaši su naime u prve dvije dionice napravili 10 osobnih, ali to je učinilo 10 igrača. S druge strane, Jug AO je snajperske vrline Benića, Fatovića, pa i Obradovića. Manje možda šuteva, ali veća preciznost.

Treća dionica počinje opet golom Radua. S 2 metra, snažni, a vješti gorostas samo što nije pospremio i loptu i Žuvelu u gol (6:7). Mladost je imala i najbolju priliku za otići na 2 razlike, peterac. Šut koji je Ćuk okončao u gredi. Odmah je uzvratio Benić za poravnanje, a tada su slijedile zeleno-žute minute Mladosti. Matias Biljaka s vanjske linije, pa Bukić iz peterca (zaradio Vrlić), te Miloš iz kontre u kojoj je potpuno nadigrao Obradovića, odvode Mladost do čak 3 razlike (7:10). Bilo je to 4 minute do kraja treće. Puno je to, ali… Možda i malo ako u Mladosti nakon Lazića (2), pa Biljake, gol počne davati i Luka Bajić. Poput “prijenosa” na asist Ćuka (8:11).

Jug AO se vraća prvi put (10:11), ali u tom razdoblju igre u kojoj su obje momčadi počele igrati malo i “divlje”, s natplivavanjem i brzanjem u bazenu, Gospari više griješe, a mladostaši su hladniji. Poglavito jedan igrač. Luka Bukić pogađa s igraćem više, pa onda i iz kontre za tri gola prednosti uoči zadnjih 8 minuta (10:13). To je već malo ozbiljnije. Štoviše, pokazalo se najozbiljnije.

IZJAVE

Zoran Bajić, trener Mladosti:

– Odličan ambijent, sjajan suparnik, velika utakmica, a mi smo mislim bili bolji možda čak i u svim elementima igre. Ne treba nas nikada nitko otpisati, bez obzira kakvo je stanje. Ovo su veliki borci koji imaju karakter, srce, hrabrost.

Luka Bukić (Mladost):

– Borili smo se, ovo je ipak finale. Bila je teška utakmica s puno golova, i drago mi je što imamo ovaj trofej sada, što nosimo Kup u Zagreb i veseliti se.

Vjekoslav Kobešćak, trener Juga AO:

– Dovoljno sam u vaterpolo da znam i mogu procijeniti moć i snagu Mladosti i da znam što ona može ove godine. Zato sam vam nakon polufinala rekao da će finale biti sasvim otvorena utakmica. Apsolutno zaslužena pobjeda i ja im čestitam na Kupu. Mi jednostavno nismo imali svoju igru. U napadu smo išli na individualna rješenja, nismo se smirili cijelu utakmicu, a samim time smo oslobodili kontru Mladosti, pa njihove centre. Primili smo i previše golova. Nismo imali ni snage, niti koncentracije da bi se Mladosti suprotstavili.

Turbo Bukić

Trofej Turbo za najboljeg igrača finalne utakmice Hrvatskog vaterpolskog kupa je kao i u slučaju žena, otišao u Zagreb i u Mladost. Trofej Turbo je naime pripao Luki Bukiću. Nije on doista bio samo najbolji strijelac Mladosti sa 4 pogotka, s tim da su posljednja dva bila u vrlo bitnom trenutku i da su presudila pobjednika. Luka Bukić je bio i najbolji mladostaš u polufinalu, dan ranije protiv Solarisa. Stoga uistinu možemo utvrditi da smo u Splitu vidjeli Turbo Luku Bukića

Lovro Radonić u Kući slave splitskog sporta

U poluvremenu muškog finala Kupa, sraza jugaša i mladostaša, upriličena je svečanost na bazenu na Poljudu. Naime, službeno je u Kuću slave splitskog sporta uvršten, posmrtno Lovro Radonić. Veliki i trofejni vaterpolist koji je za reprezentaciju bivše države dvaput osvojio olimpijsko srebro, na Igrama u Helsinkiju 1952. i Melbourneu 1956. Lovro Radonić, rođen u Korčuli 1925. godine bio je jedan od najboljih igrača u povijesti splitskog Mornara pod čijom je kapicom osvajao naslov državnog prvaka 1952, 1953, 1955, 1956. i 1961. godine. To je u biti i najbolja momčad ovog kluba koji ove godine obilježava 70 godina postojanja. Lovro Radonić je preminuo 1990. u Rijeci. Plaketu o uvrštenju Lovre Radonića u Kuću slave splitskog sporta, Lovrinom sinu Damiru Radoniću, nekadašnjem dugogodišnjem direktoru Primorja EB predao je Milivoj Bebić, jedan od članova Kuće slave splitskog sporta.