Dva najljepša dana u POŠK-ovoj povijesti
VATERPOLSKI VREMEPLOV
Dva najljepša dana u POŠK-ovoj povijesti
Splitski POŠK klub je izrazito dugačke i bogate povijesti. U konačnici, jedan je od najstarijih vaterpolskih klubova u nas, utemeljen još 1937. U riznici trofeja ima pokala i za državno prvenstvo i za nacionalni kup, no ostavljali su traga i izvan granica domovine. Imaju 3 COMEN ili Mediteranska kupa, svijetle i godine 1981., te 1983. s dva osvojena Kupa pobjednika kupova Europe, ali i Superkupom Europe 1983. To je klub u kojem je igrao član Kuće slavnih vodenih sportova, Milivoj Bebić, pa jedini Splićanin s dva olimpijska zlata, Deni Lušić, a među legende se sigurno ubrajaju Vlaho Mišo Asić, Frane Mandić…. S klupe su kao treneri uz Asića oca, ali i sina mu Ivana, ovaj klub vodili u različitim razdobljima Toni Petrić, Neven Kovačević, Damir Polić, naš prvi izbornik Duško Antunović, pa Dragan Matutinović, današnji glavni tajnik HVS-a Renato Živković, veliki vratar Siniša Školneković… Prebogata povijest. Međutim, usudili bi se utvrditi da su dva najsretnija, najljepša dana u 83 godine povijesti POŠK-a bili 3. i 4. lipnja 1999. S naglaskom na ovaj potonji datum. Tog su dana poškovci postali prvaci Europe!
U sezoni 1998./99. POŠK pod tadašnjim sponzorskim imenom Splitska banka, kao prvak Hrvatske je predstavljao naš vaterpolo u Ligi prvaka. Tada je u natjecanju ukupno bilo 8 momčadi podijeljenih u dvije skupine. Splićani su igrali u Crvenoj skupini koju su okončali bodovno poravnati s moskovskim Dinamom, a ispred Catalunye i Nice. Igrali su odlično jer su u skupini imali 5 pobjeda i tek jedan poraz. Kao drugoplasirani iz skupine osigurali su Final Four. Završni turnir te se godine trebao odigrati u vojvođanskom Bečeju, no kako je u proljeće 1999. počelo NATO-ovo bombardiranje Srbije odnosno tadašnje SR Jugoslavije, domaćinstvo turnira je preseljeno u talijanski Napulj. U biti, u tren se sve spremalo za još jednu promociju Posillipa u prvaka Starog kontinenta. Posillipo je naime u drugoj, Plavoj skupini zajedno s Bečejom izborio završnicu.
Splićani su otputovali u Italiju bez apsolutno ikakvog imperativa pobjede, bez imalo pritiska. Zato jer nije bilo očekivanja ni u primislima da bi mogli proći dalje od polufinala. U kojem ih je čekao uistinu jak suparnik, pa onda još domaćin, Posillipo. I onda je ‘splitsko ludilo’ počelo. Iako im je u prvoj četvrtini isključen s pravom zamjene Slovak Roman Polačik, jedan od stožernih igrača Splićana, POŠK se nije dao smesti. Štoviše, smeli su Napolitance i senzacionalnom pobjedom 7:6 plasirali su se u finale.
Ondje ih je, na današnji dan prije 21 godinu, 5. lipnja 1999. čekao Bečej. Izrazito jaka momčad koja je okupila sve najbolje srpske igrače plus 2-3 Mađara. U triler završnici, pred kraj susreta je odlučujući gol iz tada još četverca postigao Alen Bošković protiv velikog vratara Šoštara, za konačnih 8:7 i splitsko slavlje u Napulju, te vaterpolsku feštu u Splitu.
Momčad POŠK-a (Splitske banke) vodio je s klupe Dragan Matutinović, a igrali su Dragan Rebić, Teo Đogaš, Petar Trumbić, Nikša Jaić, David Burburan, Roman Polačik, Višeslav Sarić, Aleksandar Nagy, Samir Barač, Aljoša Kunac, Alen Bošković, Mario Oreb i Ivan Katura.
– “Ponosan sam i danas na sve što smo napravili. Ostaje mi samo žal što nismo ostali duže skupa, obilježili bi jednu veliku epohu u europskom vaterpolu” – prije koju će godinu u prisjećanju na te dane reći kapetan POŠK-a iz te 1999., Mario Oreb.
Ta ista godina u europskom je klupskom vaterpolu obilježena hrvatskim uspjesima. Uz POŠK kao prvaka Europe, zagrebačka Mladost je te godine osvojila Kup pobjednika kupova, dok je VK Dubrovnik (Bellevue) osvojio Mediteranski kup.
Fotografije: “Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija HVS-a (Zagreb, 2010.)
