Danas četvrtfinale u Rotterdamu, Hrvatska – Gruzija (18.00 – HTV 2)
Danas u Zwemcentrumu kreće ogorčena borba. Bitka za Tokio počinje ovog poslijepodneva i večeri. U Rotterdamu starta eliminacijski dio predolimpijskog turnira na kojem više nema mjesta za popravak. Sada je svaki kiks sudbonosan, a posebno to vrijedi za današnji dan odnosno četvrtfinala. Istina da su parovi četvrtzavršnice takvi da se naziru i polufinalisti, ali kvalifikacijski turniri znaju ponuditi šokove i neočekivane rezultate. Ne bi bilo prvi put, a osobito je to moguće u ovoj, pandemijskoj godini koja baš po ničemu nije ‘normalna’.
Jasno da je Crna Gora favorit protiv Nizozemske, kao i Grčka protiv Francuske, a još više Rusija kontra Kanade, ali oprez uvijek vrijedi. Isto vrijedi i za par koji je u žarištu naše pozornosti, nama najbitniji. Utakmica Hrvatska – Gruzija.
Problema neće biti
Po baš niti jednom parametru ove se dvije momčadi ne mogu staviti u ‘istu rečenicu’. Kvaliteta momčadska i pojedinačna , uigranost, znanje, iskustvo, pobjednički mentalitet… Sve govori na stranu Barakuda. No, prije nego se posvetimo Gruzijcima, zanimao nas je pogled ‘unatrag’ prema skupini, ali iz ustiju igrača. Konkretno, Luka Bukić, dosad u Rotterdamu s 14 golova naš najbolji strijelac.
– Imali smo dobar ulazak u turnir, pogotovo prve dvije utakmice protiv Rumunjske i Nizozemske. Dobili smo i Francusku, a onda je nažalost slijedila jedna lošija odnosno poraz od Rusije. Međutim, to nam ništa nije promijenilo i ne mijenja na daljnjem putu. Moramo dobiti četvrtfinale, a znali smo unaprijed da je to neka od momčadi tipa Gruzija ili Kanada. Onda slijedi novi ispit, polufinale – veli Bukić.
U polufinalu će se sastati pobjednik sraza Hrvatska – Gruzija s boljim iz utakmice Crna Gora – Nizozemska, ali baš kao što se i sami igrači Ivice Tucka uvijek bave isključivo onog utakmicom koja je neposredno ispred njih, slijedom tih misli i mi se orijentiramo na Gruziju. Znali smo da u ovom stupnju natjecanja suparnik neće biti iz prve jakosne kategorije.
– Nismo ih previše gledali, niti smo stigli, niti mogli, ali nisu oni toliko loše odigrali u skupini protiv Grka i Crnogoraca. Naravno da smo mi bolji od njih, ali to ne znači da ćemo ih podcijeniti.
Postoje i neki igrači koje dobro poznate, prije svih Jelača i Elez.
– I Baraldi također, odličan centar. Pripremit ćemo se dobro za njih i nadamo se da nekih velikih problema neće biti.
Navijači se nadaju da neće biti uopće problema. Nego, danas je šesti dan turnira, šesta utakmica. Osjeća li se umor?
– Ha, nije lako igrati utakmicu svaki dan, to definitivno. Kako je nama, tako je i njima i svima. Mislim ipak da smo mi sigurno spremnija momčad i u fizičkom dijelu. Mislim da bi tu trebali biti u prednosti.
Pohvale fizioterapeutima
Fizioterapeut Damir Luketić Damba i njegov asistent u ovoj akciji, Zlatko Kercel dobro dakle obavljaju posao? Reklo bi se da su im pune ruke posla.
– E da, njima se treba stvarno posebno zahvaliti. Stvarno – kroz smiješak će, ali iskreno Luka Bukić.
Večeras, od 18.00 sati, vidimo se opet u istoj pozi. Pred TV ekranom, u programu HTV 2 i svim srcem za Barakude!
—
Gruzijski vaterpolo
Iako se površnijim pratiteljima vaterpolskog sporta možda može činiti kako je Gruzija egzotika u vaterpolu, to baš nije tako. Vaterpolo u Gruziji ima određenu povijest, tradiciju, a dali su i nekoliko vrhunskih, svjetski klasnih igrača.
Prvi je Giorgij Mšvenieradze. Danas 60-godišnjak, igrao je ’80-tih godina prošlog stoljeća u reprezentaciji tadašnjeg Sovjetskog Saveza i bio je jedan od najboljih njihovih igrača. Olimpijski pobjednik iz Moskve 1980., ali i osvajač bronce s Igara i Seoulu 1988. Svjetski prvak iz Guayaquila 1982., a ima i dva zlata i jedno srebro s nekoć iznimno jakog FINA kupa. Jedno zlato s FINA kupa je pogotkom izravno Mšvenieradze donio svojoj momčadi. Godine 1983. u američkom Malibu Beachu, golom 33 sekunde prije kraja finala protiv u ono doba silne Zapadne Njemačke.
Uostalom, čak je i njegov otac Petar bio vaterpolist i štoviše kapetan reprezentacije SSSR-a, te također osvajač olimpijskih medalja. Njegove su bronca u Melbourneu 1956. i srebro u Rimu 1960.
Onaj koji je nešto bliži današnjim generacijama sigurno je Revaz Čomakidze (47), a koji uostalom do Nove godine 2021. bio izbornik Gruzije i trener Dinama iz Tbilisija. Popularni Čomi, jedan od najboljih centara u povijesti vaterpola, tri godine je igrao za zagrebačku Mladost. Iako ponosni Gruzijac, ima i rusko državljanstvo, a najveća sportska ostvarenja ima baš pod ruskom zastavom – olimpijsko srebro u Sydneyu 2000. i broncu u Ateni 2004. To su posljednje uopće medalje ruskog vaterpola. U kolekciji medalja sjaje mu još i srebro sa SP u Fukuoki 2001.; kao i zlato s FINA kupa u Beogradu 2002. kada je upravo on postigao pobjedonosni gol u finalu protiv Mađarske.
Po okončanju igračke karijere, ovaj poliglot (govori pet jezika), ima i tri fakultetske diplome (jedna je s Diplomatske akademije u Moskvi, druga s Ekonomskog fakulteta, treća je Viša trenerska škola), vratio se u domovinu sa željom podignuti vaterpolo u Gruziji. Uspio je donekle jačanjem rada u matičnom klubu, Dinamu iz Tbilisija koji je okosnica reprezentacije i kojeg je doveo do Lige prvaka. U Gruziji su međutim odlučili da mogu oformiti malo jaču reprezentaciju ako privuku pokojeg stranca. Na taj način su još 2010. gruzijskim reprezentativcima postala čak četvorica Hrvata – Splićanin, vanjski Marko Elez (40) i Zagrepčanin, branič Marko Jelača (38) koji i danas igraju, te Hvaranin, centar Marino Franičević i Splićanin, vratar Ivan Strujić. ‘Lovili’ su i riječkog centra Danijela Premuša, ali se on ipak odlučio kasnije za Italiju. Danas, osim Jelače i Eleza, u momčadi su od naturaliziranih igrača ljevoruki Novosađanin Boris Vapenski (30), ponikao u Vojvodini. Najnovije pojačanje, od 2019. je centar Fabio Baraldi (30) iz Posillipa, bivši talijanski reprezentativac, osvajač bronce s Europskog prvenstva u Budimpešti 2014.
To su u biti i najbolji igrači gruzijske vrste koja se uredno pojavila na posljednja tri EP i uvijek pomalo napreduju. U Beogradu 2016. su bili 14-ti , u Barceloni 2018. su dosegli 13-to mjesto, da bi 2020. u Budimpešti bili 10-ti, izgubivši 9. mjesto za jedan gol od Njemačke. Na tom su prvenstvu međutim svladali Francusku 9:7 i to im je dosad najznačajnija pobjeda. U Rotterdamu su s lakoćom svladali Kanadu i Brazil, to su već momčadi koje su prerasli.
—
Samo 2 utakmice protiv Gruzije
Hrvatska i Gruzija su dosad odigrale samo dvije službene utakmice, ali niti jedna od njih nije bila na velikim natjecanjima poput europskih i svjetskih prvenstava, olimpijskih igara, FINA kupa itd.
U te dvije dosadašnje utakmice, Hrvatska je u oba navrata vrlo uvjerljivo slavila jer je ukupna gol-razlika 40:6. No, tom analogijom bilo bi pogrešno zaključiti da se sada može očekivati rezultat tipa 20:3. Niti govora. Gruzija nije ‘kanta za napucavanje’, već jedan pristojan, solidan sastav, istina za barem klasu ispod našeg.
—
Četvrtfinala – petak, 19. veljače
(14.00) Crna Gora – Nizozemska
(16.00) Grčka – Francuska
(18.00) Gruzija – Hrvatska (HTV 2)
(20.00) Kanada – Rusija
