Hrvatski Vaterpolski Savez

Zanimanje:
dr. sc. – doktorirao na sportskom menadžmentu

Igračka karijera:
Jug (1973. – 1984.); Mameli, Italija (1988.-1989.)

Reprezentativna karijera:
– za reprezentaciju bivše države igrao je u 58 utakmica, a prvo veliko natjecanju mu je bilo Svjetsko prvenstvo 1982. u Guayaquilu (Ekvador)

Trenerska karijera:
Catania (1989. – 1993.); Mestrina, Italija (1993.-1994.); Bellevue Dubrovnik (1994. – 1996.); Mladost Zagreb (1996. – 1997.); Salerno (1997. – 2009.)

Reprezentativni trofeji:
– zlato na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, 1984.

Klupski trofeji:
– prvak Europe 1980. (Jug Dubrovnik)
– prvak bivše Jugoslavije: 1980., 1981., 1982. i 1983. (Jug Dubrovnik)
– Kup bivše Jugoslavije: 1981. i 1983. (Jug Dubrovnik)

U dobi od 15 godina stigao je na gruški bazen. U plivački klub, ali ondje su mu rekli da je prestar da počne trenirati plivanje. Ljut jer ne može u plivački klub, gdje su već bili njegovi prijatelji, zakucao je na vrata Vaterpolskog kluba, koja su se nalazila odmah do. I tako je počelo! Ne znamo koliko je plivanje izgubilo, ali pouzdano znamo da je vaterpolo bio na silnom dobitku. Božo Vuletić je već za nekoliko mjeseci nakon početka treniranja bio na širem popisu talentiranih mladih igrača, koji su se okupili na pripremama u Kranju. Velikih natjecanja za tu dobnu kategoriju nije bilo, ali se isticao na turnirima. Već sljedeće godine juniorski je reprezentativac. Reprezentacija je prva na turniru šest nacija u šibenskom Solarisu. Božo Vuletić jedan je od najboljih.

U vodi je bio ludo opasan igrač. Nikad se nije znalo gdje će gađati i pogoditi. Pratio je kretnje vratara, doslovno je u zadnji tren odlučio gdje će gađati.

S dubrovačkim Jugom je 1980. osvojio državno prvenstvo, ali i povijesni, prvi naslov prvaka Europe. Uostalom, i onaj državni naslov je bio prvi za Jug nakon 29 godina.
Šut sa zadrškom. U tome je Božo Vuletić bio najbolji na svijetu. To je bilo njegovo najjače oružje. Natjecao se s Veselinom Đuhom tko će biti prvi strijelac kluba i lige. U tome je uspio 1982. godine. Jug je uvjerljivo bio najbolja momčad, čak 13 bodova ispred drugoplasiranog splitskog POŠK-a, 14 bodova više od beogradskog Partizana, Božo Vuletić je prvi strijelac lige. U zadnjoj utakmici prvenstva, u Gružu, na proslavi novog naslova državnog prvaka, riječkom Primorju je čak deset puta zatresao mrežu.

Najljepši trenutak karijere bilo mu je osvajanje zlatne olimpijske medalje u Los Angelesu 1984.. Tu je takoreći zaključio igračku karijeru iako je imao tek 26 godina. Ostavio se vaterpola. Četiri godine bio je izvan bazena, kada je jednu večer, krajem 1988., nazvao telefonom iz Italije Boško Lozica, koji je bio trener u Mameliju. Spomenuta momčad nije imala stranca. Lozica se sjetio Vuletića.

Pristao je iako nije bilo lako. Valjalo je smršavjeti, imao je 30 kilograma viška. Uspio je, ali je odigrao samo jednu sezonu. Profesor Milivoj Petković, koji mu je bio trener na početku igračke karijere, bio je krajem 80-ih trener u talijanskoj Cataniji. Preporučio ga je, te ondje počinje trenerska karijera Bože Vuletića. a koju je završio u talijanskom Salernu 2009.