hr
Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
A reprezentacija, Seniori / 21. veljače 2021.

Barakude u Tokiju!

Nikad dramatičnije, u jednom od epskih susreta za povijest hrvatskog vaterpola, nakon punih sat i pol neizvjesnosti i tri serije peteraca, Hrvatska je pobijedila Rusiju 25:24 (11:11) i plasirala se na Olimpijske igre u Tokiju. A bilo je… Samo za one jakih, vrlo jakih živaca. Posebno kada je riječ o raspucavanju peteraca. U jednom smo trenutku već bili skoro pa potonuli, Rusi jednom nogom na ukrcaju za glavni japanski grad. Bilo je to na kraju prve serije raspucavanja kada je kod vodstva Rusije 15:14 naš izvođač (Bukić) pogodio gredu. Ostao je još samo jedan izvođač s ruske i jedan s naše strane. Prvo je kretao Roman Šepeljev. Pogodi li, sve je gotovo. Izbornik Tucak je promijenio tada vratara, te je umjesto sjajnog Bijača uplivao Toni Popadić koji desnom rukom brani šut Šepeljeva. Još smo u igri! Naravno, trebalo je na drugoj strani i dati. Josip Vrlić je naravno to itekako lijepo ‘isporučio’. Za 15:15 nakon prve serije. Spasili smo se.

Cijela druga i najveći dio treće serije izvođači su obostrano maestralni, sigurni, hladnokrvni sve dok kod 24:24 i posljednjeg para izvođača treće serije red nije došao opet na… Šepeljeva. Sada je gledao Marka Bijača u oči, a naš Marko je gledao loptu i obranio! Šepeljev je postao tragičar, a Popadiću i Bijaču se u rubrici junaka utakmice pridružio Josip Vrlić koji je ‘zavukao’ svoj šut s pet metara neobranjivo u suparničku mrežu. Rusima je pao mrak na oči, a Hrvati idu put izlazećeg sunca!

Utakmica je pak bila jednako dramatična, neizvjesna, sa silnom energetskom potrošnjom i bez štednje i zadnjeg atoma. Kako na jednoj, tako i drugoj strani. Jasno da nije baš sve izgledalo idealno u igri naše vrste, ali nije niti kod suparnika. Osim toga Rusija danas je neusporedivo jača, bolja momčad od njih prije koju godinu. Nisu na Igrama, ali Rusi se definitivno vraćaju u A ligu svjetskog vaterpola i to valja naglasiti.

U početku je Hrvatska bila u vodstvu, u jednom trenutku i s 2 razlike (4:2), ali dosta kratko. Ruska glavna prijetnja dolazila je od Harkova i Merkulova, a naš najbolji strijelac na turniru Luka Bukić nije u nedjelju bio na maksimumu mogućnosti, posebno ne u prve dvije četvrtine. Vrlić je imao ‘zicera’, sam na 2 metra u prvoj četvrtini, ali i u zadnjoj također. Prvi put je pogodio gredu, drugi put ruskog vratara, makar opet sve mu opraštamo jer je pogađao onda kada se ruke tresu, kada se odlučivalo. S druge strane, imali su i Rusi svojih trenutaka za kojima sada mogu žaliti, a ne samo u raspucavanju peteraca. Početkom treće četvrtine, nakon što su pred konac druge dionice vodili 7:6, dobili su i peterac. Velika je opasnost bila u ovakvoj utakmici ući u minus 2 gola. Izvođač je bio Dmitrij Holod, ali je njegov udarac završio visoko iznad našeg gola. Uzvratila je Hrvatska preko Burića (asist Jokovića) i razbuđenog Bukića, te su Barakude iznova vodile (8:7). S minimalnim smo vodstvom (9:8) ušli i u zadnju četvrtinu. U igri gol za gol, sada smo i mi imali malo sreće. Kod 10:10, igrač više. Joković puca, ruski vratar brani, ali se lopta odbija na stranu, vješto to koristi, prvi doplivava do lopte kapetan Bušlje, te asistira Vrliću ispred kojeg je prazan gol. Vodstvo Hrvatske 11:10 samo minutu i 20 sekundi do kraja. Točno 33 sekunde prije kraja Rusija je dobila igrača više, izbornik Jevstignjejev pozvao minutu odmora. Suparnikov napad, na našu žalost, ali ruku na srce sjajno izveden, te su Rusi 16 sekundi prije kraja preko Holoda poravnali (11:11) i izborili dramu peteraca.

Najbitnije za kraj… Hrvatska, Barakude su na Olimpijskim igrama u Tokiju!!!

Bravo Barakude!!

IZJAVE

Izbornik Ivica Tucak:

– Nadam se da mi nitko neće ništa sada zamjeriti, ali u ovom trenutku sam, nakon 8 dana iscrpljujuće borbe potpuno prazan i umoran. Jasno, sretan, zadovoljan i ponosan. Čestitam svim momcima, igračima i stožeru, našem Savezu koji smo morali proći ovako težak put zadnjih godinu i pol dana. Bušlje mi je u jednom trenutku prije utakmice rekao “Ja sam počeo u reprezentaciji 2005. na svjetskom prvenstvu s četvrtim mjestom, pa neću valjda sada se oprostiti ili pred kraj, ostati bez Igara”. Rekao sam mu, obećao da se to neće dogoditi. I nije. U Tokiju smo, a tamo ćemo kao i uvijek igrati značajnu ulogu. Ovaj je turnir bio doista nešto najteže u mom životu.  

Josip Vrlić:

– Kako sam ga pucao? A što, digneš se i raspalim iz sve snage. Nije da unaprijed biram stranu, gledam jasno gdje je vratar, ali pucam jako tako da mi ga baš ne može obraniti s obje ruke. Da ispadnem papak, ha, ha. Makar, sjećam se ja i još duže serije peteraca. U Bergamu 2015. u utakmici za treće mjesto u Svjetskoj ligi, Brazil – USA. Tada sam igrao za Brazil. Da, i tada sam pogodio i Brazil je pobijedio.

Marko Bijač:

– Ma, nakon svega što smo proživljavali na ovom putu, zaslužili smo Olimpijske igre. Još prije 2 godine u Beogradu, izgubili smo nakon peteraca u finalu od Srba u prolomu oblaka. Pa koji mjesec kasnije, na SP u Gwangjuu izgubljeno polufinale, pa prije godinu dan EP u Budimpešti. Ovdje smo petercima izgubili u subotu od Crne Gore. Pa, konačno i da se nama malo sreća osmiješi. Makar, Rusija je odlična momčad, ona je opet sastav iz samog vrha. Mi smo mislim čak igrali i bolje, bolje im zatvarali napade nego u onoj prijašnjoj utakmici, prije 3-4 dana, ne znam ni sam više koliko. Nije bilo jednostavno igrati, osma utakmica u osam dana. Rusi s ujedno i fizički najbolje pripremljena momčad na cijelom turniru. Mislim da bi oni mogli igrati još 8 utakmica. Velika pobjeda i velika sreća.

Ante Vukičević:

– Hvala Bogu da smo ovo ‘izvukli. Mislim da smo stvarno to i zaslužili i nakon cijelog ovog turnira, ali i onoga što j prethodilo u prijašnjim godinama, natjecanjima. Jest da je ovo najteži mogući scenarij, nije mogao put biti teži, ali uspjeli smo i to će nas samo očvrsnuti kao momčad.

Toni Popadić:

– Skočio sam u bazen i uopće nisam razmišljao što nosi taj šut. Pokušao sam se koncentrirati na izvođača, odlučio gdje ću i što ću i… Bog je bio na našoj strani. Mislim, odlučio sam ići pokriti stranu desno nisko i da to neću pustiti, a sve drugo… ako pogodi, svaka mu čast. Po nekom sam osjećaju mislio da bi mogao tamo pucati i Bogu hvala, tako je i bilo.