Barakude su srebrne
Hrvatski vaterpolisti nisu nažalost uspjeli po drugi put stati na najviše stepenicu olimpijskog postolja. U finalu je Srbija svladala našu vrstu 13:11.
Bio je to dan, bila je to utakmica u kojoj ništa ne ide onako kako ste zamislili. Ne poželjeli, već zamislili, uigrali, pa i kako su i inače naši dečki ovdje u Parizu igrali. Nedjelotvorna obrana, neučinkovit i spor napad, bez „ludo dobih” izdanja vratara, u biti bez i jednog jakog pojedinca u momčadi.
S druge strane suparnik koji je na polovici utakmice imao perfektnu realizaciju igrača više, 7-7. Kao i vratara Radoslava Filipovića s 11 obrana, te čak 9 različitih strijelaca. Kada se sve to sabere, pa onda još i dometne da smo vodili samo jednom (1:0 Fatović) i da je suparnik nakon prve četvrtine već vodio 5:2, a sredinom druge i 7:3, bilo je jasno da zlatnog veselja za Hrvatsku neće biti.
No, koliko god bilo teško, valja čestitati, iskreno i od srca, cijeloj momčadi, izborniku i stručnom stožeru na sveukupno gledano lijepa dva tjedna u Parizu, kao i na osvojenoj srebrnoj medalji. Kolajna je to, olimpijska još k tomu i to valja cijeniti, poštovati i time se dičiti.
IZJAVE
Izbornik Ivica Tucak:
– Nismo bili pravi. Ne može se pobijediti s 13 primljenih golova. Jasno kao dan da nismo imali obranu danas. ‘Curili’ smo, ostavljali igrače, radili sve suprotno od dogovora. Iz takve obrane proizlazi da nemaš više ni onu napadačku silinu. Nemaš energiju. U prve dvije četvrtine nismo imali obranu, energiju. Pa, 5:2 je bilo nakon prve četvrtine. Nije to 2:0, 3:1, to je 5:2. To nas je uvelo u neću reći depresivno stanje, ali više nisi siguran u napadu. Nemaš onu protočnost u igri koja je potrebna.
Maro Joković:
– Sve ono što smo imali zadnje dvije utakmice, u ovoj finalnoj kao da nije bilo ni kapi. Toliko blokova, nesuvislih šuteva. Razbranili golmana. Sad nemam suvislo objašnjenje. Imali smo priliku života, svjesni smo toga, ali nedostajala je pribranost, egzekucija, olako primljeni golovi. Sve.
Luka Lončar:
– Ovo je čak i velik rezultat koji mi sada jasno da ne možemo ispravno cijeniti, ali zato jer smo izgubili zlato koje smo sanjali. Utakmicu je presudio manjak agresivnosti s naše strane. Nismo ni približno agresivno ušli kao u polufinalu ili četvrtfinalu. Jesmo mi to kasnije malo podignuli, ali teško se vraćati cijelu utakmicu.
Marko Bijač:
– Prelagane smo golove primali na početku, prelagane za jednu ovako važnu utakmicu. Teško se vraćati nakon 7:3 već početkom druge četvrtine. Mijenjali smo i obranu, svašta pokušavali. U jednom smo trenutku čak bili i blizu povratka, ali nismo iskoristili naše šanse, oni su nas kaznili i to je bilo to. Nažalost, ovog puta ni Toni, ni ja nismo pomogli.
