Barakude su na OI u Parizu!
Hrvatska vaterpolska reprezentacija se plasirala na Olimpijske igre u Parizu predstojećeg ljeta. Ovo je apsolutno najbitnija vijest od nedjelje u Dohi i nakon utakmice ‘lažne’ osmine finala između Hrvatske i Kine. Mislimo, ako je i bilo ikakve sumnje. Ovime je ostvaren višemjesečni već san hrvatskog vaterpola, te prvi i osnovni cilj europskog doprvaka na ovom natjecanju.
U pobjedu nad Kinezima nismo ni najmanje sumnjali. Da je riječ o stolnom tenisu, ne bi imali šanse. Baš kao ni u odbojci, muškoj ili ženskoj. Bilo bi možda i malo teže, odnosno ne bi bili sigurni niti u košarci, kao i u dosta borilačkih sportova, ali vaterpolo… Šala mala.
Inače, Kinezi su dan ranije proslavili svoju, lunarnu Novu godinu, Godinu Zmaja inače, a naši su im igrači podarili 22 poklona. Toliko lopti u mreži, njima namijenili poraz, te su tako Kinezi ušli u godinu Zmaja. Hrvatska se pak plasirala u četvrtfinale u kojima nas čeka Srbija. Momčad s kojom čak i dosta dugo nismo igrali. Zadnji put u Budimpešti, u ljeto 2022. u četvrtfinalu.
Posvetimo se malo “sudaru” dvojice Ivana/Ivice, dakle Asića i Tucka u borbi za Igre. Naime, Kinezima je ovo također bila utakmica u kojoj su “lovili” mjesto u Parizu. Teorijski je to bilo točno, u praksi… bez šanse za Kineze. Ta momčad je doduše neusporediva s Južnom Afrikom odnosno značajno su bolji od predstavnika Crnog kontinenta. Kod Kineza ima vizura i taktike, pa i tehničkih osnova. Tjelesno su jako dobro pripremljeni, tu su na visini. Igra sigurno daleko bolja nego 2013. kada smo se posljednji put ogledali na svjetskim prvenstvima. No, to je ipak još uvijek… druga liga. Kvalitete glede. Našim igračima je ovo bio malo jači trening. Ono protiv Južne Afrike nije bilo niti to. Možemo biti zadovoljni zato s jako dobro odigranim napadom s igračem više i još nešto, pa sad ako je to naznaka nečeg… Kosta Harkov. Napokon je počeo pogledavati prema suparničkom golu, pucati.
No, vratimo se mi olimpijskim krugovima koji su ponovo iznad glava Barakuda.
Hrvatski vaterpolisti su uspjeli, ako je itko doduše i sumnjao. Pobjedom nad Kinom u tzv. lažnoj osmini finala ili razigravanju za četvrtzavršnicu, Barakude su osigurale nastup na Igrama u glavnom francuskom gradu. To je uostalom i bio proklamirani, prvi cilj našeg nastupa u Dohi. Dakako, to ne znači i završen posao. Sada se kreće u po mogućnosti ‘lov na medalju’, počev od susreta protiv Srbije u četvrtfinalu, u utorak.
Što se tiče susreta s Kinezima, tu doista nije bilo nikakve dvojbe tko je u bazenu ‘gazda’, kvalitetniji, umješniji i brži. Nakon prve četvrtine 5:2, u poluvremenu već 10:3. Već se moglo javiti u Hrvatski olimpijski odbor da računaju na još 13 sportaša za Igre u Parizu.
Od prve do posljednje minute bilo je jasno nekoliko stvari. Ne samo da je Hrvatska puno kvalitetnija momčad, već i da su naši igrači ušli maksimalno motivirano, ozbiljno i disciplinirano u utakmicu. Od prve do zadnje sekunde se branilo i napadalo pod punim opterećenjem. Najbliže što su Kinezi uspjeli doći Barakudama (osim jasno 0:0) na početku, bila su njihova smanjenja našeg vodstva na 3:1 i 4:2. No, u niti jednoj četvrtini nisu dali više od 2 gola. Toliko samo u prvoj. U drugoj polovici utakmice tek 1 gol Kine. S druge strane, igrač više Hrvatske perfektnih 9-9. Jest da je suparnik s druge strane rang ispod, ali ima utakmica momčadi ovako neujednačene kvalitete, pa nisu baš brojke ovakve, ovako dojmljive.
U našoj su momčadi svi igrači do jednog postigli gol, izuzev vratara. Raspucao se ponajviše Konstantin Harkov koji je kasnije i proglašen igračem utakmice.
Foto:HVS/Giorgio Scala / Deepbluemedia
IZJAVE
Ivica Tucak, izbornik:
– To je ono što smo željeli. Godinu dana smo lagano strepili hoćemo li, kada ćemo, gdje ćemo se plasirati… Prvo ne u Fukuoki, pa ne u Zagrebu i Dubrovniku. Evo, sad smo to napokon potvrdili. Rekao sam već da Hrvatska mora biti na olimpijskim igrama. To je ono što pripada našoj reprezentaciji. Ovo je ipak neko olakšanje sad, ali ćemo pokušati napraviti sve da ovaj turnir završimo na najbolji mogući način. Međutim, prvi cilj je ostvaren i idemo dalje.
Izbornik Tucak je u kratkim crtama već se spomenuo i nadolazećeg četvrtfinala, utakmice protiv Srbije koja je na rasporedu u utorak poslijepodne. Zasad prema satnici u 17.00 po hrvatskom vremenu, iako je to podložno i promjenama.
– Hrvatska – Srbija je vaterpolski klasik koji traje i takav vrijedi više desetljeća. Dvije reprezentacije koje su ostavile trag u svjetskom vaterpolu. Imamo maksimalni respekt prema Srbiji kao suparniku. Možda su rezultatima malo ‘zapeli’ zadnje 2-3 godine, ali oni su ipak aktualni olimpijski pobjednici. Čini mi se da je u toj momčadi ovdje ipak čak 6 zlatnih olimpijaca iz Tokija, a na to ne treba više što onda za dodati. No, imam vjere kako mi njih možemo pobijediti, imamo i snagu za to, ali ćemo isto tako morati odigrati na 100% svojih mogućnosti.
Rino Burić:
– Lagana utakmica, ali smo je mi ipak shvatili vrlo ozbiljno. Ušli smo sa 100% snage u nju i tako smo ispunili prvi cilj na ovom prvenstvu. Ali, nismo mi ipak došli ovdje kako bi samo izborili Pariz odnosno Olimpijske igre. Došli smo se boriti za medalju. Eto nam već u utorak najbitnije utakmice na turniru. Nove najbitnije. O Srbima sve znamo, odlična momčad, takav i sustav. Dvojica svjetskih igrača, Mandić i Jakšić. Trebat ćemo ih dobro izanalizirati. Za njih dobiti, u tako bitnim utakmicama presuđuje uvijek jako čvrsta obrana, agresivna, jaki blokovi i naravno, Marko Bijač!
Konstantin Harkov:
– Osobno, nisam još bio u Parizu i zato se veselim odlasku. Odnosno, izborili smo Igre kao momčad, sada je na svakom od nas igrača da izbori mjesto u momčadi. Prvi cilj je ostvaren, a sad se odmah prebacujemo na četvrtfinale sa Srbima. Naravno da će to biti vrlo teška utakmica, to je dimenzija više. Neće biti lako. Ni nama, ali ni njima. Jesam zadovoljan svojom igrom? Ovako, ja sam zadovoljan kada momčad pobijedi, sve ostalo je manje bitno. Nadam se da će doći i golovi i ubuduće. Dat ćemo mi sve od sebe za pobjedu.
Luka Lončar:
– U Zagrebu sam nakon finala EP rekao kako jamčim životom da ćemo biti u Parizu. Rekao sam zato jer vjerujem u ovu momčad i našu kvalitetu, a to smo i pokazali. Bilo je samo pitanje dana kada ćemo to ostvariti. Čestitam svim igračima, stručnom stožeru na dobrom poslu koji je odrađen, ali posao nije završen. Ostala su još tri koraka. Prvi će biti jako težak, protiv Srbije, ali vjerujem da možemo proći dalje. Moramo još malo popraviti igru ako želimo ostvariti put k pobjedi. Ovo s Kinom je bio dobar trening, igrački i šuterski u nekim situacijama koje su rjeđe inače na utakmicama. Nekakva kontra ili polukontra, da se to izvježba, dobije neka sigurnost. S te strane dobro dođu utakmice poput ovih koje smo imali protiv Južne Afrike i Kine, ali se moramo pripremati da puno, puno težu utakmicu, sasvim drugi neki ‘svijet’ u četvrtfinalu i svakoj daljnjoj utakmici.
