Vaterpolska 2019. kroz hrvatsku prizmu:Barakude su jedina momčad na svijetu koja je 2019. osvojila sve moguće medalje
Vaterpolska 2019. kroz hrvatsku prizmu
Barakude su jedina momčad na svijetu koja je 2019. osvojila sve moguće medalje
Otkucavamo posljednje sate, štoviše već i minute 2019. Ulazimo u godinu koja je u svijetu sporta osobita. Olimpijsku! Ulazimo u zadnju godinu 32. Olimpijade. Ta riječ odnosno pojam "olimpijada" znači upravo to, četverogodišnji ciklus koji okončava velikim Igrama. Ulazimo u godinu koja je za svakog sportaša vrhunac pripremno-natjecateljskog ciklusa. Za godinu prije olimpijske zna se reći kako je to posljednja priprema, uvertira za Igre. Ono što te godine iskažete, naznačite, temeljem tog vas se može promatrati na Igrama što dolaze. Kakav je onda u tom pogledu hrvatski vaterpolo?
Spokojan, ali ne i preopušten. Samouvjeren, ali nikako ne i nadmen. Optimističan, ali ni u primislima bahat. U biti, ozračje je baš onakvo kako ga njeguje stručni stožer Barakuda pod vodstvom Ivice Tucka. Šef struke od prvog je dana, još od jeseni 2012, pa onda preko prvih velikih natjecanja 2013. stalno isticao nekoliko riječi koje su kasnije počeli rabiti i kolege mu u nekim drugim sportovima i reprezentacijama. Barakude svakom ispitu, suparniku, prepreci prilaze, u svaki turnir ulaze mirno, polako, bez grandioznih najava i pompoznih stavova. Ponizno, ali istodobno i ponosno. Nikoga ne drži manje vrijednim, ali sebe drže jednakomjernim. Onim najboljima. Što Hrvatska u svijetu vaterpola bez puno razmišljanja jest. Ne samo u godini na izmaku, već posljednjih desetljeće, bit će skoro desetljeće i pol. Od 2007. do danas, ukupno su osvojena 22 medalje. Od toga dva uzastopna olimpijska finala koja su jednom završila zlatom, drugi put srebrom, pa dva svjetska zlata, jedno europsko, a čak 7 uzastopnih kolajni na svjetskim prvenstvima. Kao nikada nitko prije Hrvatske, a teško da će nas ikada itko i nadmašiti. Osim… nas samih, Hrvata. Kada bi te 22 godine podijelili s 13 godina (2007. – 2019.) dobili bi prosjek od 1.6 medalja godišnje. U tom razdoblju bila je samo jedna kalendarska godine bile bez ijedne medalje – 2008. Godina za nama je bila kvantitativno jedna od najboljih s tri medalje. U biti, više nisu ni mogli. Tri natjecanja, tri velika turnira (Svjetsko prvenstvo, Svjetska liga i Europa kup) i tri kolajne.
Hrvatska je jedina vaterpolska vrsta koja je 2019. uspjela osvojiti sve tri medalje!
Kada bi sitničari tražili baš neku zamjerku pronašli bi je samo u jednom. Nije bilo zlata. Činjenično točno, ali valja ostaviti nešto i za 2020. U biti, jedino što nije ostvareno u 2019, a bilo je istaknuto kao želja odnosno cilj jest plasman na Olimpijske igre u Tokiju. On još nije osiguran, ali uopće ne dvojimo da neće.
Polufinala s Furijom i "Tri u jedan"
Ono što je obilježilo na određeni način nastupe i rezultate Barakuda u ovoj godini su, uz tri medalje, tri polufinala s uvijek istim suparnikom. Protiv Furije ili Španjolske. U travnju u Zagrebu, pred dupkom ispunjenim tribinama završnog turnira Europa kupa kojeg je Hrvatska i HVS i drugu godinu uzastopno (nakon Rijeke 2018.) odlično organizirao, Tuckovi su izabranici slavili s tri gola prednosti (12:9). Makar, nije bilo nimalo lagano, ta je prednost i pobjeda ostvarena u završnici.
U lipnju na beogradskom završnom turniru Svjetske lige, Španjolska je pala i drugi put (10:8) na krilima perfektnog Bijača (16 obrana). Nažalost, u onom najbitnijem hrvatsko-španjolskom polufinalu, na Svjetskom prvenstvu u Koreji, na dotad sjajno odigranom turniru, svanuo je baš tada po nas loš, nesretan dan. Na koncu kojeg je Španjolska slavila zasluženo (6:5), rezultatom koji čak i ne zrcali pravu sliku odnosa tog dana u bazenu Gwangjua. Šteta dakako, poglavito stoga jer je nakon nadmetanja po skupini, vaterpolski svijet pisao, govorio samo o "gromovitim hrvatskim perfekcionistima" koji su mljeli suparnike, i to vrlo dobre momčadi poput Australije i SAD koji su kasnije namučili ostatak društva. Pa ipak, Koreju ne pamtimo po polufinalu, već po srazu za broncu u kojem je Hrvatska opet "pričala" šampionsku storiju u bazenu, a glavni pripovjedač je bio Maro Joković.
– "Gledao sam puno utakmica, neke igrao, neke vodio, neke analizirao, ali se doista me sjećam da je ikada neki igrač odigrao ovako maestralno".
Tako je u Koreji nakon borbe za broncu zborio izbornik Tucak o junaku utakmice, Mari Jokoviću. Čovjeku koji je sam skoro pobijedio Mađarsku. Šest golova čak, dvije oduzete lopte, jedan asist, jedan zarađeni igrač više, dva bloka. Čudesno!
Nema sporta koji ne bi bio presretan da im njihova reprezentacija osvoji tri medalje u 6-7 godina, ali u vaterpolu Hrvati to rješavaju malo drukčije. Osvajaju tri u jednoj godini. Sada smo dobili podrijetlo slogana iz popularne TV reklame "Tri u jedan". Pokupili su to od nas! Od hrvatskog vaterpola!
Cure na muškom tragu
U Budimpešti ćemo na skorašnjem Europskom prvenstvu (12. do 26. siječnja 2020.) na jednom prvenstvu imati dvije reprezentacije. Mušku, ali i žensku. Našim djevojkama je to treće uzastopno plasiranje na europska prvenstva, nakon Beograda 2016. i Barcelone 2018. Doduše, možemo odmah i unaprijed najaviti, imat će one i četiri uzastopna EP jer sljedeća će smotra, nakon Budimpešte, biti u našem Splitu 2022.
Naša ženska vrsta koju od 28. prosinca 2018. vodi Marijo Ćaleta, u razigravanju za odlazak na EP, svladala je Portugalke u oba susreta. U Lisabonu 14:13, s tim da je statistički doslovno svaki drugi postigla Emmi Miljković (7 pogodaka), te u uzvratu u Šibeniku 8:5. Djevojke dakako neće u Duna Areni konkurirati za medalju, tu smo zasad još daleko od vrha. No, postoji želja, san i ostvarivi cilj. Uči među osam najboljih, a za takvo što bi valjalo u skupini pobijediti Slovačku i Srbiju. Nije nemoguće.
Oproštaj Sukna i Pavića
Godinu 2019. pamtit ćemo i po konačnom odlasku, odnosno okončanju igračke karijere dvojice vaterpolista koji su odavno već zaslužili mjesto među najvećima u povijesti hrvatskog vaterpola – Sandro Sukno (29) i Josip Pavić (37). Obojica su bili kapetani Barakuda, obojica su bili proglašavani najboljim na svijetu (Pavić 2012. – Sukno 2017.). Sandro je 19. svibnja prekinuo gotovo dvogodišnju dvojbu, razmišljanja, odlukom o kraju iz zdravstvenih razloga. Josip je 8. lipnja s krajem finalne utakmice Lige prvaka u kojem je njegov Olympiacos izgubio od Ferencvarosa, skinuo, odložio kapicu. Za sva vremena. Baš onako kako je bio i najavio nekoliko mjeseci ranije. Sukno je baš od 2019. godine postao jednim od pomoćnika izbornika Tucka, a nadamo se da će i Pavić ostati u ili blizu sporta. Ono što obojici dugujemo je zahvalnost za sve što su učinili za hrvatsku izabranu vrstu. Makar, i tu moramo pridodati pokoju o snazi našeg vaterpola.
Pavić je zadnju utakmicu za Hrvatsku odigrao 2016. (finale OI u Riju), a Sukno 2017. (finale SP u Budimpešti). Bez takve dvojice dragulja otišlih u razmaku godinu dana, Hrvatska i dalje figurira kao svjetska velesila. Najbolji dokaz snage i moći.
Jubileji
Godina 2019. bila je i godina jubileja’ ili ‘okruglih obljetnica utemeljenja dva kluba. Godine na izmaku, 70 godina postojanja obilježili su Vaterpolski klub Mornar iz Splita i Vaterpolski klub Delfin iz Rovinja.
Godina u koju ulazimo donosi nam 100 ljeta od osnivanja Vaterpolskog kluba Jadran iz Splita. Ne zaboravimo niti da je od 2019. godine, naša sportska, konkretna vaterpolska historiografija bogatija za još jedan vrijedan uradak. Knjigu o vaterpolskim Gosparima iz Grada, sagu o Jugu, "Pet do sto" iz pera Željana Konsua, dopredsjednika Hrvatskog vaterpolskog saveza.
Nagrade za Jokovića, Bijača, Vrlića, Miljković…
Nisu Hrvati osvajali samo momčadska priznanja. Godina 2019. je donijela ne maleni broj onih pojedinačnih.
Maro Joković – uvršten u idealnu momčad Svjetskog prvenstva u Gwangjuu, te drugi strijelac SP u Koreji
Marko Bijač – najbolji vratar završnog turnira FINA Svjetske lige u Beogradu
Maro Joković – najbolji hrvatski vaterpolist u izboru "Večernjeg lista"
Maro Joković i Josip Vrlić – uvršteni u idealnu sedmorku na svijetu 2019. u izboru "Total Waterpola", a glasovima svih relevantnih svjetskih trenera, izbornika, igrača i novinara
Emmi Miljković – najbolja hrvatska vaterpolistica 2019. u izboru Hrvatskog vaterpolskog saveza
Hrvati kao vladari RVL
Nekoć Jadranska, zatim Triglav, a sada Regionalna vaterpolska liga u potpunosti je pod hrvatskom dominacijom. Prošle sezone su glavnu riječ vodila i konačno i na završni turnir stigla tri hrvatska kluba (Mladost, Jug i Jadran Split), te jedan crnogorski (Jadran HN). Trofej je pripao Zagrepčanima, što je za taj klub prvi trofej u ovom natjecanju. Priča se nastavlja, kada govorimo o omjeru kvalitete, i ove sezone, ali se jednako tako lagano širi i na Ligu prvaka.
Naime, baš kao i u sezoni 2018/19. tako i sada, u aktualnoj sezoni 2019/20. Hrvatska ima čak tri kluba u elitnom klupskom razredu (Jug AO, Mladost i Jadran), te se po tom pitanju s nama mogu mjeriti još samo Mađari s također tri momčadi.
Rezultati Hrvatske (seniori) na velikim natjecanjima u 2019.
EUROPA KUP, ZAVRŠNI TURNIR – ZAGREB (Hrvatska) – 2. mjesto
Četvrtfinale: Hrvatska – Grčka 13:11
Polufinale: Hrvatska – Španjolska 12:9
Finale: Hrvatska – Mađarska 8:10
SVJETSKA LIGA, ZAVRŠNI TURNIR – BEOGRAD (Srbija) – 2. mjesto
1. kolo: Hrvatska – Kazahstan 20:4
2. kolo: Hrvatska – Srbija 10:11
3. kolo: Hrvatska – Australija 11:9
Četvrtfinale: Hrvatska – Japan 20:13
Polufinale: Hrvatska – Španjolska 10:8
Finale: Hrvatska – Srbija 11:12
SVJETSKO PRVENSTVO – GWANGJU (Koreja) – 3. mjesto
1. kolo: Hrvatska – Australija 14:4
2. kolo: Hrvatska – SAD 17:7
3. kolo: Hrvatska – Kazahstan 21:5
Četvrtfinale: Hrvatska – Njemačka 10:8
Polufinale: Hrvatska – Španjolska 5:6
Za treće mjesto: Hrvatska – Mađarska 10:7
