U SUSRET DOHI – Rim ’09. i Šangaj ’11.
Dolazimo sada do prva dva svjetska prvenstva nakon zlata u Australiji. Tijekom ’90-tih godina prošlog i početkom ovog stoljeća, nakon tadašnjih nažalost rjeđih uspjeha, uglavnom bi slijedilo razočaranje na sljedećem velikom natjecanju. Zato nam je svima nakon Melbournea na pameti prije svega bila riječ – kontinuitet.
Kontinuitet osvajanja medalja, velikih utakmica, sjajnih pobjeda. Taj smo kontinuitet počeli hvatati baš u Rimu.
Rim 2009. – (3. mjesto)
U godinu 2009. se ušlo s nemalenim promjenama. Nakon Olimpijskih igara u Pekingu 2008. od reprezentacije su se oprostili Vrdoljak, Kunac, Smodlaka, Đogaš. Početkom proljeća je obolio Joković, nedugo kasnije se ozlijedio Marković. Od 13-ice iz Melbournea, čak ih je 6 otpalo. Tijekom priprema, problema s ozljedama imali su i Barač, Muslim.
U Vječni grad, na Svjetsko prvenstvo izbornik Rudić je poveo sljedeću momčad – Brzica, Burić, Bošković, Dobud, Buljubašić, Antonijević, Karač, Bušlje, Sukno, Barač, Hinić, Obradović i Pavić. Dan uoči polaska za Rim, Paviću je napuknuo mali prst lijeve ruke. Takvu smo došli na obale Tibera.
Pa ipak, svemu unatoč, a bilo je to još ozljeda tijekom turnira, Barakude su prvi put ‘spojile’ dva svjetska prvenstva s medaljom. U Rimu je osvojena bronca.
Rezultati: Brazil 11:2, Crna Gora 11:5, Kina 15:5, Rumunjska 7:5, Srbija 11:12, SAD 8:6 (za broncu).
Šangaj 2011. – (3. mjesto)
Nadmetanje u najmnogoljudnijem gradu tada još uvijek najmnogoljudnije države svijeta, smjestilo se vremenski između dva zlata. Europskog kojeg smo osvojili u Zagrebu 2010. i olimpijskog kojeg ćemo tek osvojiti, u Londonu 2012.
Godine 2011. Igor Hinić je odlučio da više ne može izdržati napore koje iziskuje reprezentacija. Nakon Smodlake, otišao je i drugi dio tandema za povijest. Svjetsko prvenstvo u Šangaju održavalo se od 18. do 31. srpnja, a vaterpolski turnir igran je u bazenu pod lirskim, tipično kineskim imenom, Magnolijin cvijet. U Šangaj su došli – Pavić, Burić, Bošković, Dobud, Joković, Muslim, Karač, Bušlje, Sukno, Barač, Paškvalin, Obradović i Buljubašić.
Valja biti iskren i priznati, ždrijeb nam je išao na ruku. Jer je skupina bila takva da smo prošetali do četvrtfinala. U polufinalu smo odigrali najlošiju utakmicu na turniru, imali problema s igračem više, ali zato je rapsodija bila protiv Mađara. Ta nam momčad baš ‘leži’ na svjetskim prvenstvima. Konačnih 12:11 ne otkriva da je pobjednik bio puno ranije riješen, da je bilo 9:4, 10:5, 11:6…
Treće uzastopno SP i treća uzastopna medalja. A tek smo uhvatili zalet.
Rezultati: Brazil 15:5, Kanada 11:4, Japan 18:7, Crna Gora 9:6, Italija 8:9, Mađarska 12:11 (za broncu).
