U SUSRET DOHI – Budimpešta 2017. i Gwangju 2019.
Godina je dana protekla nakon drugog uzastopnog olimpijskog finala, onog u Riju, kada se vaterpolska Hrvatska spremala za Svjetsko prvenstvo u hramu ovog sporta, Budimpešti. Na prethodna dva bili smo 3. (Barcelona 2013.) i 2. (Kazanj 2015.). Nekom analogijom i matematičkim računicama, proračunima, na Dunav smo krenuli po zlato!
Budimpešta 2017. – (1. mjesto)
Neposredno uoči odlaska u glavni mađarski grad, izbornik Tucak je doista rekao – „Dosta mi je srebra”.
Dodao je tada još nešto – „Naša je želja skinuti Srbe s trona, a imam formulu za njih”.
Malo mu je tko vjerovao, neki se možda i podsmjehivali jer Srbija je uistinu igrala tada sjajno, bili su olimpijski pobjednici, svjetski prvaci, ali polako…
U našoj momčadi više nije bilo Josipa Pavića i Damira Burića koji su se nakon OI u Riju oprostili od reprezentacije. Nažalost, nije bilo ni Luke Bukića koji je uzeo pauzu od Barakuda, međutim bila je to vrlo, vrlo jaka, odlična momčad. U Budimpeštu su doputovali – Bijač, Macan, Fatović, Lončar, Joković, Buljubašić, Vukičević, Bušlje, Sukno, Krapić, Šetka, Garcia i Marcelić.
Spojilo se u toj postavi sve. Od forme, kvalitete sve do kemije. I jednog čudotvorca u bazenu, jednog od najboljih igrača kojeg je hrvatski vaterpolo u više od stoljeća dao – Sandro Sukno.
Nije bilo problema u skupini, iako jesu Rusi nešto prijetili, ali samo prvu polovicu utakmice. Sukno nas je vodio protiv Italije do pobjede u četvrtfinalu, da bi u polufinalu uslijedio veličanstven susret. Službeno proglašen najboljim te godine na svijetu, mi bi naveli najbolji, najljepši u cijelom desetljeću. Dvije mega-momčadi i ekstra zvijezde na obje strane – Hrvatska protiv Srbije. Ne, to se ne da prepričati i opisati. Odnijelo bi puno prostora, ali živimo u digitalnom dobu. Web prostor, You Tube, snimka vam je cijela ondje i uživajte.
U finalu, nestvaran početak pred 7.500 gledatelja od kojih 7.000 Mađara. Nakon prve četvrtine je Hrvatska vodila 4:0! U poluvremenu još je plus za nas, 4:2. U trećoj je domaćin sustigao do 4:4, ali je onda Xavi Garcia ‘sprašio’ dva nova gola. Mađari se sada više nisu mogli vratiti iz ovog minusa.
Hrvatska je drugi put u povijesti postala svjetski prvak! Zanimljivo, i opet protiv Mađara, ali sada u Pešti na hrvatskoj fešti. Ono što smo kasnije tek doznali, bila je to nažalost posljednja utakmica koju je odigrao Sandro Sukno.
Rezultati: SAD 12:7, Rusija 10:8, Japan 16:6, Italija 12:9, Srbija 12:11 i Mađarska 8:6 (finale).
Gwangju 2019. – (3. mjesto)
Hrvatska je 2019. godine ostvarila nešto što nije te godine uspjelo niti jednoj drugoj momčadi, reprezentaciji. Na sva tri natjecanja te godine, Barakude su osvojile medalju. U Eurokupu u Zagrebu srebro, u Svjetskoj ligi u Beogradu novo srebro u pomalo mitskoj utakmici po prolomu oblaka, te bronca u Južnoj Koreji.
Na Daleki istok je Ivica Tucak odveo momčad – Bijač, Macan, Fatović, Lončar, Joković, Benić, Vukičević, Bušlje, Miloš, Vrlić, Šetka, Garcia, Marcelić.
Hrvatska je prvi tjedan Prvenstva odigrala… zadivljujuće! ‘Gazili’ su sve suparnike, uvjerljivo, nadmoćni, brzo i precizno. Australija i SAD nisu momčadi koje bi itko s lakoćom ostavio na 10 golova zaostatka, ali Hrvatska je to učinila. Nakon prvih tjedan dana, svi su Hrvatsku stavljali kao uvjerljivog favorita za naslov prvaka, za obranu zlata iz Pešte. No, protiv prosječne Njemačke su se već stvorili manji problemi, a Španjolska nas je u polufinalu razoružala tzv. M-zonom. Srećom da u vaterpolu postoje Mađari. Kad je za medalju, a igramo protiv njih, dođe nam poveseliti se unaprijed. Je, znali smo primati i udarce, ali malo ih više i zadavati.
U utakmicu za brončanu medalju, cijelo smo vrijeme praktički bili u vodstvu, a jedan je igrač odigrao simultanku protiv Mađarske. Maro Joković. Sam je smjestio 6 lopti u mrežu, šut 6-7. Samo onaj zadnji, sedmi je pogodio gredu.
Ovom broncom, Hrvatska je osvojila već sedmu uzastopnu medalju na svjetskim prvenstvima. Ovo neće još jako, jako dugo nitko nadmašiti.
Rezultati: Australija 14:4, SAD 17:7, Kazahstan 21:5, Njemačka 10:8, Španjolska 5:6, Mađarska 10:7 (za broncu).
