U SUSRET DOHI – Barcelona ’13. i Kazanj ’15.
Završila je Rudićeva era, a počela Tuckova za kormilom Barakuda. Naime, nakon olimpijske lovorike u Londonu 2012., samo mjesec dana kasnije za nasljednika Ratka Rudića kojem je istekao mandat, imenovan je tada široj javnosti manje poznati, mladi stručnjak Ivica Tucak. Jedan od Rudićevih pomoćnika, odličan trener u Solarisu, ali i Jadranu iz Herceg Novog, kao i osvajač juniorskog svjetskog zlata vodeći Hrvatsku na SP u Šibeniku, 2009.
Njegovo prvo veliko natjecanje bila je planetarna smotra u Kataloniji. Istina, bilo je prije toga zlato na Mediteranskim igrama u Mersinu, ali Barcelona je čekala.
Barcelona 2013. – (3. mjesto)
U godini 2013. Barakude su bile solidno izmijenjene. U Londonu su se od kapice reprezentacije oprostili Vićan, Hinić, Burić, Bošković, Barač. Tijekom ljeta se ozlijedio i branič Ivan Buljubašić. Defenzivni je red ostao na Andri Bušlji, pa je aktiviran tada 33-godišnji Ivan Milaković. Iako, braniča je u to doba još igrao i Luka Lončar. Debitirali su za reprezentaciju Marko Bijač i Luka Bukić. U svakom slučaju, u odnosu na London 2012., šestorice igrača nije bilo – pola momčadi.
Tucak je na Montjuic odveo sljedeće Barakude – Pavić, Lončar, Milaković, Paškvalin, Joković, Bukić, Muslim, Bušlje, Sukno, Dobud, Šetka, Obradović i Bijač.
Na tom prvenstvu je Hrvatska prvi i dosad jedini put nekog suparnika ostavila na nuli (Južnoafrikance), a izmijenjen je sustav natjecanja. Sad su svi morali u osminu finala, odnosno pobjednik skupine nije izravno odlazio u četvrtfinale. Do četvrtfinala nismo imali puno posla, ali smo zato protiv Australaca imali silno puno sreće. Imali su suparnici ‘zicera’ u zadnjoj sekundi, igrača na 2 metra samog, ali srećom vratnica nas je spasila i odvela u produžetak, kasnije do pobjede.
U polufinalu malo nesmotrenosti u završnici (2 primljena gola iz kontre i 2 nerealizirana peterca) i Mađari su otišli u finale. Mi smo pak u borbi za broncu ‘samljeli’ Talijane jer sredinom druge četvrtine je bilo već 7:2, u poluvremenu 8:3.
Rezultati: SAD 9:7, Kanada 13:8, Južna Afrika 19:0, Novi Zeland 19:4, Australija 7:6 (produžetak), Mađarska 10:11 i Italija 10:8 (za broncu).
Kazanj 2015. – (2. mjesto)
Predolimpijska godina je počela sa šokovima. Izvan bazena, ali s utjecajem na zbivanja u bazenu. Centar Nikša Dobud je suspendiran od FINA-e. Najbolji centar na svijetu tog trenutka. Početkom ljeta, Miho Bošković nakon što je pokušao, shvatio je da godine čine svoje, napore više ne podnosi, te se morao zahvaliti Tucku.
Izbornik je u Rusiju, u Kazanj poveo momčad – Pavić, Burić, Petković, Lončar, Joković, Bukić, Muslim, Bušlje, Sukno, Paškvalin, Šetka, Obradović i Bijač.
U skupini lagani plov bez i najmanje problema. Konačan rezultat protiv Brazilaca zavarava jer bilo je 7:3, 8:4… Protiv Crne Gore je odigrano kolosalno s Pavićevih čak 17 obrana! U polufinalu malo drame, ali sretan epilog kontra Grka. Finale… to nije bilo baš za pamćenje, ali jest ostalo kao zalog za budućnost. I još nešto, vrlo bitno. Tada je, u Kazanju Hrvatska postavila svjetski rekord. Bila je to peta medalja u nizu na svjetskim prvenstvima! Nećemo stati na tomu.
Rezultati: Kanada 12:7, Brazil 10:9, Kina 17:1, Crna Gora 10:4, Grčka 15:13 (peterci, polufinale) i Srbija 4:11.
