U susret 57. sezoni elitnog klupskog nadmetanja u Europi (2)
LIGA PRVAKA
U susret 57. sezoni elitnog klupskog nadmetanja u Europi (2)
U najavama skorašnjeg početka novog lova na krunu koja pripada najboljem sastavu Europe, nakon skupine A, vrijeme je malo pobliže predstaviti i drugih 8 momčadi razvrstanih u skupinu B. Obje su skupine načelno, kao i prijašnjih godina podjednake kvalitete. Razlika je tek što u B skupini imamo jednog na papiru barem izrazito slabijeg suparnika, gruzijskog prvaka Dinamo iz Tbilisija, ali i činjenicu da se u ovoj skupina vodi borba za ‘samo’ tri mjesta na završnom turniru. Naime, Pro Recco je domaćin Final Eighta pa mu je mjesto zajamčeno, iako ruku na srce, vjerujemo da bi i bez te činjenice Đenovljani pronašli svoje mjesto među najboljih osam.
SKUPINA B – Mladost, Ferencvaros, Pro Recco, OSC Budimpešta, Marseille, Terrassa, Waspo 98 Hannover, Dinamo Tbilisi
MLADOST – Dakako da o jedinom hrvatskom predstavniku u ovoj skupini znamo sve, te da mu je možda ponajmanje potrebno posebno predstavljanje. No, kako svim klubovima dajemo manje-više isti značaj, prostor, jasno da to vrijedi i za Zagrepčane. Ova je momčad prošle sezone nakon duže vremena osvojila neki trofej, prvi put pak Regionalnu ligu. Teškim financijskim godinama lagano se nazire kraj, a momčad je novu sezonu bitno ojačana. Otišao je branički tandem Buljubašić i Čagalj, kao i desni vanjski Petković, ali s plejadom solidnih pojačanja, logično je da Zagrepčani ove sezone žele malo više od “pukog sudjelovanja”. Najveće pojačanje je pristiglo na centarsku poziciju u liku hrvatskog reprezentativca Josipa Vrlića. Tako sada Mladost s tandemom Radu – Vrlić za 2 metra ima u biti najbolji centarski duo na svijetu. Povratnik u momčad nakon godinu dana i igranja u Pro Reccu je Luka Bukić, a značajno su pojačanje Žapci dobili i u američkom reprezentativcu, opasnom strijelcu Alexu Bowenu. Pridodajmo tu veterana Kunca, kao i one koji su tu od ranije poput Marcelića, Miloša, spomenutog Radua, Srbina Ćuka, Rusa Harkova… to je dobro posložena i popunjena momčad. Možda malo ‘tanki’ na braniču, ali s novim pravilima vaterpolske igre to i ne mora biti silno otegotna okolnost.
Igračke uzdanice – Marcelić, Radu, Vrlić, Bukić, Miloš, Bowen, Ćuk, Harkov
FERENCVAROS – Prvak Europe. U ove dvije riječi je valjda dovoljno rečeno. Pretprošle sezone su osvojili Eurokup, ali onda i Superkup pobijedivši Olympiacos. U prošlosezonskom finalu Lige prvaka opet su dobili Grke. Momčad koja stalno raste, igra ima ‘glavu i rep’, a najveće zasluge za to idu treneru, nekoć sjajnom mađarskom reprezentativnom centru i bivšem igraču zagrebačke Mladosti, Zsoltu Vargi. Kod njega u trenucima kada se rezultat lomi ili kada se gubi, nema povišenih tenzija, galame. Smiren, staložen, s uvijek pravim rješenjima. Posljedica – lijepa igra! Na svu svoju snagu od ranije znanu, ljetos su doveli još malo šlaga. Iz Olympiacosa možda i najbolji grčki reprezentativac, Janis Fountoulis, među najboljim strijelcima SP u Budimpešti 2017. i EP u Barceloni 2018. Zatim Gergo Zalanki, najbolji mađarski strijelac na SP ove godine u Gwangjuu, te konačno i vrlo dobar Kanađanin, centar Nicolas Constantin Bicari. Otišla su trojica – Miklos Gor-Nagy koji je u biti okončao karijeru, te Srbin Stefan Mitrović (Olympiacos) i veteranski centar Slobodan Nikić koji je u 37. godini preselio u Vasas. Ostale su veličine poput apsolutnog vođe u bazenu Denesa Varge, pa ubojitog ljevaka Martona Vamosa, sjajnog Australca Aarona Youngera, braniča Nikole Jakšića koji može i na 2 metra. Ferencvaros je među favoritima za naslov, u njihovom slučaju obranu krune.
Igračke uzdanice – De. Varga, Vamos, Mezei, Fountoulis, Zalanki, Vogel, Younger
PRO RECCO – Najtrofejnija europska momčad, bez pogovora i najskuplja, uvijek skup zvijezda, jedino što u posljednje vrijeme zapnu na putu do devete europske zvjezdice. Kada ih se pogleda, od momčadi, igrača, organizacije kluba, pa onda još i trenera (Ratko Rudić), teško im je naći manu. Kroz sezonu marširaju, u Italiji nemaju apsolutno nikakvog suparnika, a malo ih je i u Ligi prvaka. Onda dođe svibanj, početak lipnja, ovisno kada je završni turnir i… krahiraju. Ne jednom. Kada se to dogodi toliko puno puta, to više nije ni slučajnost. Je li riječ o psihološkom opterećenju, nedostatku jakih utakmica ili nečem trećem, ostavljamo njihovom treneru. On najbolje zna, a i ima iskustvo iz prošle sezone.
Naravno da su u Genovi i prošlog ljeta bili vrlo zaposleni. Doveli su najboljeg braniča na svijetu, našeg Andru Bušlju. Vratio im se nakon dvije godine u Brescii i Veroni, Pietro Figlioli koji je predvodio Italiju ljetos do naslova svjetskog prvaka. Pojačali su se i inače s dosta talijanskih igrača (Fondelli, Luongo, di Somma). U rubrici odlazaka bilježimo našeg Bukića, vratarsku legendu Tempestija, ali i Figarija, Molinu, Bodegasa, Gitta. Četiri godine već nisu bili pobjednici Lige prvaka, pa nam se taj čisto brojčani podatak uz činjenicu da su i domaćini završnog turnira čini nekako kao najsnažniji argument promovirati ih u favorita broj 1. No, da bi dali ‘ruku u vatru’ u tu tvrdnju… ne bi.
Igračke uzdanice – Bijač, Bušlje, Dobud, Figlioli, Echenique, Filipović, Mandić, Ivović
OSC – Budimpeštanska momčad, nekima možda poznatija i pod imenom Orvosi, u Ligu prvaka se plasirala lakoćom kroz kvalifikacije. U zaključnom su se trećem krugu ‘poigrali’ s grčkim doprvakom Vouliagmenijem (+8 u Budimpešti i +1 u Ateni). Prošlu su sezonu u Mađarskoj završili drugi iza Ferencvarosa. Momčad OSC je zapravo najmanje mijenjala u odnosu na sve ostale članove Lige prvaka. Nije otišao nitko, a došao je jedan i to Andrija Prlainović (iz Szolnoka). Opako dobro. Baš će Prlainović s Manherczom ‘zatvarati’ lijevu stranu, desno su Dr. Brguljan i ljevoruki Ukropina, pa pridodajte vratara B. Mitrovića, zatim Haraija, Ranđelovića, Erdelyja, Ubovića… Već i po fizionomiji momčadi njeguju vaterpolo dosta sličan onom u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori. Sastav je to za koji bi naveli da nam se čine odmah iza Ferencvarosa i Pro Recca u ovoj skupini.
Igračke uzdanice – Harai, Manhercz, Erdelyi, Prlainović, Dr. Brguljan, Ranđelović
WASPO 98 HANNOVER – Njemački doprvak, ali i ‘friški’ osvajač tamošnjeg Superkupa. Prošle su sezone prvi put nastupali na završnom turniru Lige prvaka, zato jer su ga i organizirali, te se tada vidjelo kako ipak zaostaju za elitom, za samim vrhom Europe. Bili su uvjerljivo posljednji. Međutim, ova momčad ima svoje mjesto u Ligi prvaka i to nije sporno. Navodno grade momčad ne za ovu, već za sezonu 2020/21. kada će i opet igrati na Final 8. Zato jer će ponovo biti domaćinom. To je inače klub koji nema problema s novcem, vlasnik (ali i trener) mu je milijunaš, ima silnu strast za ovim sportom.
Najbitniji novi igraču su mu svakako naš bivši reprezentativac Petar Muslim i ruski reprezentativac Ivan Nagajev. Ne brinite, nije to sve jer je na sjever Njemačke ljetos došao i Matija Brguljan iz Budve, a prebačena su i četvorica igrača iz drugog hanoverskog kluba istog vlasnika, iz White Sharksa. U klubu zato više nema našeg Marina Bana, kao ni Crnogorca Predraga Jokića, Luke Sekulića itd. Waspo 98 Hannover je inače momčad u kojoj dvije trećine, ponekad i više, čine igrači iz Hrvatske, Crne Gore i Srbije.
Igračke uzdanice – Muslim, Ćorušić, Real, Da. Brguljan, Nagajev, Bukowski
MARSEILLE – Prošle sezone velika vaterpolska senzacija iz Francuske. Osvojili su Eurokup i tako postali prva francuska momčad koja je ikad osvojila neko europsko kup natjecanje u ovom sportu. Štoviše, nikada nitko od francuskih klubova nije dospio ni do finala. Marseille je to uspio, u dva finalna susreta su bili bolji od Jadrana iz Herceg Novog. Podaci koji dosta govore o njihovoj snazi. Začudo, u svojoj domovini nisu prvaci jer se boljim pokazao Strasbourg na hrvatski pogon, ali varate se ako mislite da i Marseille nema Hrvata. Ima ga u našem reprezentativcu Anti Vukičeviću. Ambicije su im porasle preko ljeta. U Francuskoj svakako žele do krune, ali i u Ligi prvaka ne kane biti slučajni prolaznici već spremni zagorčati život i najboljima. Ovaj sastav je to već činio i ne bi nas iznenadilo ponavljanje. Tim prije što su se ojačali za ljevorukog reprezentativca Uga Crousillata (nekoć je igrao za Crnu Goru, srebro na SP u Barceloni 2013.), a iz Steaue su doveli Uroša Čučkovića.
U gradu su jako popularni, posebno nakon osvojenog Eurokupa o kojem je pisao i pariški L’Equipe. Primio ih je gradonačelnik, a istaknuto je da su uz nogometaše Olympiquea, oni jedini klub iz grada Marseillea koji je osvojio neki euro-trofej. Bazen im je navodno uvijek pun.
Igračke uzdanice – Vukičević, Čučković, Đurđić, Crousillat, Blary, Šćepanović
TERRASSA – Doprvak države koja je doprvak svijeta. Pa, već i zbog toga valja imati poštovanja. U vaterpolskoj Primeri, Terrassa ne može doći ‘do daha’ uz gradskog suparnika Barcelonetu. Međutim, koliko je Barceloneta nadmoćno prva, toliko je i Terrassa svim ostalima nedodirljiva u Španjolskoj na drugom mjestu. U Ligu prvaka su se plasirali kroz kvalifikacije. U drugom krugu su svladali redom prvake Francuske (Strasbourg), Srbije (Šabac) i Rumunjske (Steaua). U posljednjem su kvalifikacijskom krugu bili bolji i od rumunjskog doprvaka i prošlosezonskog sudionika Lige prvaka, Oradee. Tri gola razlike doma i jedan u gostima. Glatko. Odličan igrač im je mlada nada španjolskog vaterpola Bernat Sanahuja (19), kao i vratar Inaki Aguilar. Terrassa je uz ruski Sintez iz Kazanja, drugi tek klub koji u svojim redovima nema strance.
Igračke uzdanice – I. Aguilar, Sanahuja, Alarcon, Barroso, Gutierrez, Rodriguez Martinez
DINAMO TBILISI – Prvak Gruzije debitant je u Ligi prvaka i najveća, zapravo i jedina nepoznanica. U Ligu prvaka su ušli temeljem pozivnice, Europska organizacija vodenih sportova LEN se trudi u širenju vaterpola, a ono što je činjenica i što su uočili da Gruzija posljednje vrijeme podosta ulaže u vaterpolo. Od stranih igrača, ali opet ne previše, pa do trenera, škola, infrastrukture. Gruzija je nekoć, u doba SSSR-a davale neke svjetski velike igrače. Od samostalnosti je svakako najpoznatiji Revaz Čomakidze koji je uostalom i trener Dinama. Hoće li iznjedriti i još kojeg, možda stignemo procijeniti i temeljem ove sezone Lige prvaka. U Dinamu je jedan od stranaca naš Marko Jelača, zagrebački branič. No, za njega bi Gruzijci rekli i da nije stranac jer je njihov reprezentativac. kao i Crnogorac Damir Crepulja, pa ljevoruki Novosađanin Boris Vapenski. U sastavu je jedan Talijan, Fabio Baraldi, centar koji je igrao za Italiju na EP u Budimpešti 2014. Domaći igrači su ujedno jezgra reprezentacije. Realno, uz dužno poštovanje Čomakidzeu i Jelači, ipak su najveći kandidati za dno skupine B.
Igračke uzdanice – Jelača, Vapenski, Crepulja, Baraldi, Bitadze, Jahaija
