U POSJETU BARAKUDAMA – Andro Bušlje
U POSJETU BARAKUDAMA – Andro Bušlje
Bilo bi lijepo zaigrati u Tokiju 2021., ali još nisam odlučio
Malo više od mjesec dana proteklo je od zatvaranja svih sportskih objekata u državi, obustave natjecanja, kao i niza drugih restriktivnih mjera s ciljem obuzdavanja širenja koronavirusa. Malo više od mjesec dana smo u svojim domovima, te režimu tzv. socijalnog odvajanja od ostalih osoba, izuzev najuže obitelji. Drakonska, ali opet i razumljiva mjera koja je korjenito promijenila sve dotadašnje nam navike, način života. Iako… možda ipak ima i onih kojima su ovi dani jedni od najljepših. Recimo, maloj djeci. Konačno imaju na 24 sata tatu i mamu samo za sebe. Još posebno u slučajevima kada im je tata vrhunski sportaš. Često na putovanjima, utakmicama, pripremama, turnirima. Netko poput recimo… Andre Bušlje, kapetana Barakuda. Reprezentativca s najdužim stažem pod kapicom hrvatske reprezentacije. od prvog nastupa za seniorski sastav proteklo je punih 15 godina. Od Svjetskog prvenstva u Montrealu 2005.
– Djeca? Pa… sretna jesu, ali opet nije baš ni njima lako. Non-stop smo zatvoreni praktički. Dobro je ipak što smo na vrijeme ‘pobjegli’ iz Italije – veli naš današnji ‘domaćin’ u obilasku Barakuda, gospar Andro Bušlje, ujedno i član talijanskog prvaka Pro Recca.
Koliko se Andro čuje sa suigračima iz kluba, iz Pro Recca? Od trenera Rudića pa nadalje.
– Čuo sam se i s Ratkom i s nekoliko suigrača. Pratim kakva je situacija. U karanteni su, ne može nitko nigdje još uvijek. Čak ni Francesco Di Fulvio nije mogao doći doma, do Pescare, moraju je ostati u Reccu. Nadaju se svi ondje u Italiji ide na bolje, ali zasad izgleda nekim malim, sitnim koracima.
Nadate li se ipak barem vaterpolu ovog ljeta? Kapetani talijanskih prvoligaša, igrači, treneri poslali su nedavno i pismo čelnicima nacionalnog saveza da se Prvenstvo Italije ipak odigra kada se steknu uvjeti, da ne ostane ovako nedorečeno, nezavršeno…
– Vidio sam, čuo, ali ne znam što bih vam rekao. Dobro, ja ionako niti ne igram Talijansko prvenstvo već samo Ligu prvaka ove sezone. Dok je sezone bilo. Jednostavno ne znam s obzirom na situaciju, kada bi se uopće moglo to odigrati. Prvo bi se trebao početi odvijati neki normalan život, pa tek onda sport, tako da ne znam koliko je sve to realno. Makar, volio bih naravno.
Prate li vas djeca u osobnim treninzima? Vidjeli smo kako s Xavijem Garcijem treniraju njegove cure, kako je kod obitelji Bušlje?
– Pa… i ne baš. Zainteresirani su nešto malo na početku, ali ih brzo prođe volja. Ja pak treniram, ali ako ćemo iskreno… osim iz nekog osobnog zadovoljstva, pa i da mi dan brže prođe, ni ne znam zašto bi se sad pripremao. U jednu ruku. Makar, sigurno da se treba raditi, to i činim, fizički, ali to sigurno nije ni blizu onog što bi radio u normalnim uvjetima.
Kako prolaze dani kod Bušljinih?
– Nekad ‘proleti’ za čas, a nekada mu nema kraja. Pretežno prođe s djecom, igranje s njima, pa kartanje, pa vježbanje za školu.
Televizija?
– Svakako i to su pretežno crtani filmovi. Tako da se preko dana teško nešto drugo može pogledati, ali kada zaspu… onda dođe i par naših minuta.
Zahvaljujući kćerkici od 6,5 i sinčiću od 3 godine, Andro mora da je postao stručnjak za crtiće. Pa, iz prve ruke… Koji vas se najviše doimlje, koji crtić zaokuplja i pozornost tate Andre?
– Znam sigurno, bolje od TV programa koji je crtić kada, kada počinje, na kojem programu. A najbolji… Supruzi Marini i meni najbolji je u 19.30, “Zig&Sharko”. Na RTL Kockici. Zato jer nakon toga djeca idu spavati.
Brutalno iskreno i sasvim shvatljivo.
– Ma, kada uhvatim malo vremena i ako je prilika, dakle ako nema crtića, onda znam tijekom dana malo pogledati i pokoje one sportske snimke što prikazuje HTV. Gledao sam nogomet, Svjetsko prvenstvo prošlo iz Rusije, pa i ono iz Francuske ’98. Gledao sam naše košarkaško finale iz Barcelone ’92.
Pratimo minulih dana razgovore, intervjue po inozemnim medijima s drugim, stranim vaterpolistima, reprezentativcima. Postoji ih poveći broj koji je planirao na OI u Tokiju bilo okončati igračku ili reprezentativnu karijeru. No, svi do jednog su poradi odgode Tokija do 2021. odlučili ‘zapesti’ još 12 mjeseci. To nas odmah naginje na upit kapetanu hrvatske reprezentacije. Andro je rekao nakon Svjetskog prvenstva u južnokorejskom Gwangjuu kako se od reprezentacije misli oprostiti na Igrama u Tokiju. Samo… kapetan nije spomenuo godinu. Mislio je na 2020., ali sada ispada da će Igre u glavnom japanskom gradu biti ipak 2021. Pitanje znate koje je…
– Ha, ha, ha. Znao sam … Ne znam stvarno što bih vam na to rekao, malo ste me zatekli. I jesam i nisam odlučio što ću. Ne znam. Naravno da bih volio odigrati još jedne olimpijske igre, ali vidjet ćemo što će sve i kako biti nakon ove pauze. Vidjet ću što će biti i s klubom. Sve mi se sada čini i dosta daleko. Kakav ću ja biti, i formom i sve. Naravno da bih volio odigrati još te Igre, ali opet… još jedna je godina to više, ima vremena. Idemo to ostaviti za neka bolja vremena.
Koja moraju doći, u to smo uvjereni. Neki smo dan slušali izjavu dr. Zorana Bahtijarevića, inače liječnika naše nogometne reprezentacije koji je govorio o opasnosti ozljeda koje bi mogle biti učestalije nakon ovako dugačke stanke. Kod nogometaša bi najčešće mogli stradavati mišići. Imate i više no dovoljno iskustva, trenažnog, igračkog, pa što će vaterpolistima biti najveća opasnost kada će te se vratiti treninzima u vašem ‘prirodnom’ ambijentu, bazenu? Postoji li bojazan učestalijih ozljeda?
– Sigurno da nažalost postoji. Spomenuli ste liječnika nogometaša kod kojih do izražaja sigurno dolazi neka druga skupina mišića. No, oni mogu već i samo trčanjem odraditi sve ovo vrijeme puno po pitanju prevencije od ozljeda, zadržavanja forme. Mi smo u vodi, potpuno je drukčiji i rad i skupina mišića. Tako da sve ovisi koliko dugo ćemo biti još izvan bazena. Ovih mjesec dana je već za naš sport ogromno. Zato jest bitan rad i doma, kako bi smanjili rizik od ozljeda kada se vratimo. Makar, neće biti lagano jer pokrete koje mi radimo u vodi, to ne možete ni blizu simulirati na suhom.
Kapetan Bušlje iz Dubrovnika ima i kratku poruku dečkima iz reprezentacije.
– Poruka svima je da se drže, pazite se, čuvajte, radite doma što je više moguće. Mislim na sportske aktivnosti. Budimo svi jaki, sve ovo će proći i opet ćemo biti zajedno u bazenu, te davati sve od sebe odnosno ono najbolje od sebe – zaključno će Andro.
Inače, kada smo završili razgovor, pogledali smo na sat. Bilo je malo iza 19.00 sati. Odlično vrijeme za Marinu i Andru Bušlju. Bliži se vrijeme zadnjeg crtića…
– Je, ali problem je što se dan produžio i ne možeš ih zafrknuti da je vrijeme spavanja. Dobro, nekako ćemo se snaći. Pozdrav svima – iz Dubrovnika će hrvatski kapetan, Andro Bušlje.
