U POSJETU BARAKUDAMA – Anđelo Šetka
U POSJETU BARAKUDAMA – Anđelo Šetka
Sportaši se puno lake prilagođavaju novoj situaciji
U prve, hladne siječanjske dane ove 2020., malo iza Nove godine, hrvatska vaterpolska reprezentacija dovršavala je u Zagrebu pripreme za nadolazeće Europsko prvenstvo. Na tim je završnim pripremama bilo 18-20 igrača, iako je manje-više bio već utvrđen popis 13 koji će put Budimpešte. Na te je pripreme došao, iako još nedovoljno oporavljen i Anđelo Šetka. Znao je da zbog ozljede nije spreman, znao je da neće u Budimpeštu i nitko ga nije ni silio na dolazak u Zagreb. No, on je došao. Zbog suigrača, zbog ljubavi prema reprezentaciji, zbog osjećaja privrženosti skupini sportaša kojih je on jednako tako član. Taj njegov potez, iskazivanje pripadnosti izgrađenom kultu reprezentacije, neposredno prije odlaska u Mađarsku javno je, u medijima istaknuo i izbornik Tucak. Potez igrača kojeg teško da će ikada smetnuti s uma svi zaljubljenici u vaterpolo, hrvatski navijači. Stoga, tako je logično da malo više od tri mjeseca kasnije, u okviru naših posjeta Barakudama, mi ‘zastanemo’ u Splitu. Kod Šetke.
– Taman sam došao u Split. Imamo bebu malu, 8 mjeseci, sad duže vrijeme nije bio na kontroli pa smo došli doma – veli nam Anđelo i pojašnjava gdje je bio dosad.
– Cijelo vrijeme smo bili u Rogoznici. Manje mjesto, nekako se lakše ‘diše’.
Za slabije upućene, obitelj Šetka je ljetos dobila prinovu.
– Drugi sin. To je bilo nakon Koreje, Svjetskog prvenstva. Rođen je 20. kolovoza, a stariji je rođen 19. kolovoza. Samo dan razlike, ali doduše i 6 godina, he, he.
Kako se zovu sinovi?
– Stariji je Luka, a mlađi Rino. Kao kolegino ime (Rino Burić, nadareni mladi vaterpolist Jadrana). Rino je ‘cili’ bumbar, nabijen, veliki. Taman nismo falili s imenom – u šali će kapetan jadranaša.
Anđela Šetku su mediji prozvali, tamo negdje u ljeto 2017. i svjetskog zlata u Budimpešti vaterpolskim ‘Komandosom’, Tuckovim igračem za specijalke zadatke. Pa, kako živimo i u ‘specijalna vremena’, ima li Komandos nekakav savjet za ove dane?
– Ljudi su najveće ‘beštije’. To su me naučili stariji. Mi ljudi se na sve priviknemo. Opiremo se, ali preživljavamo. Kakav ću ja imati savjet… Danas je svatko od nas ‘specijalac’. Snalazimo se kako najbolje znamo, suočavamo i nosimo s problemima, veselimo nekim malim radostima. Mislim u biti da se u svem ovom lošem, kao i često, zna izroditi i nešto dobro. Osjećam u ljudi puno više empatije, zajedništva, puno više nekih stvari na koje smo zaboravili svih minulih godina. Nadam se samo da će ova korona brzo proći, ali i da će onaj drugi osjećaj u nama malo duže ostati. Da nećemo brzo zaboraviti na te stvari – kaže Šetka.
Teško je ne složiti se s Anđelom. Najveći dio nas, ako ne i svi, morali su zamijetiti i neke uvjetno rečeno pozitivne učinke ove nelagode. Malo smo svi stali, pojmili, shvatili neke prave vrijednosti pokraj kojih smo tako užurbano prolazili ne primjećujući nas.
– Takav je bio ubrzan život. Nisi imao vremena razmišljati i nekim stvarima. Počevši od vlastite djece pa do samog sebe.
Doduše, kada su sportaši u pitanju u upravo ovo doba koronavirusa, Anđelo ima vrlo zanimljivo mišljenje.
– Mislim da se mi sportaši puno lakše prilagođavamo svemu ovomu. Zato jer smo naviknuti na puno lakšu, bržu prilagodbu novim situacijama. Svaka utakmica nosi neku novu situaciju na koju se moraš instinktivno priviknuti. Na ovo zato i ne pomišljam previše. Tako je, kako je, okreneš glavu i ideš dalje. Kad je dobro, odlično, a kad je loše, pronađeš najbrži način za ispraviti. Za naći dobar, ispravan put. Mislim da nama taj sportski mentalitet na određeni način čak i olakšava situaciju, za koju mnogi drugi ljudi nisu spremni – glasno razmišlja Anđelo Šetka.
Dobre misli kojima se pridružujemo. No, ova 2020. godina ili cijela dosadašnja sezona, baš Šetku i društvo u Jadranu nikako nije mazila. Ozljeda nikada više, u početku po 4-5, pa i 6 igrača izvan stroja, a taman kada ste se svi oporavili stigla je korona…
– Ozljede su neminovnost u sportu, ali nama se u klubu baš nevjerojatno poklopilo da smo imali prevelik broj. I moja ozljeda, i Krapićeva, a nas dvojica kao stariji smo trebali biti i nositelji igre, pomoći mlađima, ‘zapeti’ najviše… A mi nemamo kao Pro Recco 25 igrača. Na kraju smo svi ozdravili, ‘skupili se’, došao je i novi trener Smodlaka, dobili novi elan, svladali Szolnok u Ligi prvaka, a u zadnjoj utakmici prije stanke i Juga doma, i onda…
Što inače radite, kako održavate formu?
– Ha, više-manje održavam, radim, ali iskreno… već imam i neke godine iza sebe i stvarno je jako teško nadoknaditi izostanak bazena. Sve ovo što mi radimo ‘na suhom’ je… ja bi rekao da to tako rade rekreativci. Možemo se možda malo više umoriti, ali onaj osjećaj bazena je nenadoknadiv. Još je hladno i za more. U Rogoznicu sam čak ponio odijelo za plivati u moru, iako ne, nije to to. No, nećemo se sada žaliti već se samo nadati da će se sve ovo što prije stišati i da će biti povoljnija epidemiološka situacija. Posebno za starije ljude jer mislim da mi mlađi i nismo toliko prestrašeni same bolesti, koliko je briga za najbliže, za roditelje, djedove, bake.
Ostajemo pri onoj nadi da ćemo se ipak uskoro vidjeti na bazenu. Na moru ili kopnu, negdje na otvorenom…
– Možda ova korona u svemu tomu lošem možda nama u vaterpolu ipak nešto malo dobroga donese. Ako se sve smiri, pa da privedemo prvenstvo kraju. Imamo tu sreću što smo po meni najveći ljetni sport, pa možda svima otvori oči, da ljudi vide kako vaterpolo zaslužuje ljeto. Pa da barem ovog ljeta i mi pomognemo ovom našem sportu jer osobno mislim da je vaterpolo ljetni sport. Puno je ljepše vidjeti otvorene bazene, tribine pune ljudima, navijačima. Mislim da bi bilo i više sponzora jer ljeti nema toliko klupskih događanja. Mislim da je naš sport puno ljepši ljeti. Valjalo bi pokazati da u vaterpolu još ponešto valja promijeniti, ne samo pravila. Da se mi kao sport prilagodimo ljudima, a ne obratno – lijepim je mislima naše druženje zaključio jedan od najiskusnijih Barakuda (14. rujna 1985.), svjetski prvak iz 2017., olimpijski vicepobjednik iz 2016. i vlasnik još jednog srebra (2015.)i dvije bronce sa svjetskih prvenstava (2013. i 2019.), kao i europske brončane kolajne (Barcelona 2018.).
Anđelo Šetka. Naš Komandos!
