SRETAN ROĐENDAN – Damir Polić
SRETAN ROĐENDAN – Damir Polić
Zlatar u vodi
Na današnji se dan, 3. travnja godine 1953. u Splitu rodio jedan od najvećih poškovaca. Čovjek koji je puna dva desetljeća igračke karijere, pa onda kasnije i još dvije godine trenerske, podario svom POŠK-u.
Od početaka 1964., još kako dijete pa do zrelih seniorskih igračkih dana, do 1985. Zenta mu je bilo stanište. U biti, čak i kada je otišao u Italiju (Caserta, Volturno, Cosenza, Catania) prvo igrati, pa kasnije i trenirati, Zentu nije ispuštao iz srca. Uostalom, ono ga je ondje i vratilo budući da je od 2005. do 2007. bio trenerom POŠK-a, ondje okončao vaterpolsku karijeru. Karijeru živopisnu, bogatu, a u kojoj posebno svijetli jedna utakmica. Kroničari ovog sporta, ali i sam šjor Polić će reći – “njegova najbolja utakmica”.
Bilo je to u Barceloni 1983. Na Sant Jordi bazenu, s jedne strane POŠK, s druge Pro Recco. Branitelj naslova kupa kupova protiv prvaka Europe za pokal kontinentalnog Superkupa. Suci su pri kraju druge četvrtine izbacili zbog tri osobne najboljeg strijelca i igrača Splićana, Milivoja Bebića. Onda… onda se ukazao Polić. Jasno, nije nepoznanica bio ni dotad, ali bez prvog igrača POŠK-a, najboljeg na svijetu u ono doba (Bebić), ni najzagriženiji navijači POŠK-a ne bi svom klubu dali šanse. Protiv Pro Recca koji ni tada nije bio ništa puno slabiji no danas. No, klub sa Zente je imao na sidrunu, čovjeka s brojem 3 na kapici – Damir Polić. Odigrao je svoju najbolju utakmicu u karijeri, u obrani i napadu. Razarao talijansku obranu, bio je istinski vođa, da bi na koncu na semaforu svjetlilo 6:4 za POŠK!
Polić je za reprezentaciju bivše države odigrao 278 utakmica u razdoblju od 1973. i prvog Svjetskog prvenstva (Beograd 1973.), pa do Europskog prvenstva u rodnom mu gradu (Split 1981.). U osam godina prikupiti toliko utakmica, u doba kada je kalendar natjecanja bio daleko skromniji brojem utakmica, nadmetanja, liga i kupova… sjajan domet. Ono za čim pak osobno najviše žali je jedno izgubljeno finale državnog prvenstva protiv Juga (11:10 za Dubrovčane) u kojem su Gospari dali gol za slavlje samo 5 sekundi prije kraja. Ponosan je zato na svoj nastup na Igrama u Moskvi 1980. Iako, i ondje nije otišao do kraja, do krova… Bolji je bio tadašnji SSSR, opet za gol razlike (8:7), a Polić je postigao dva pogotka.
– Uz malo više sreće, mogli smo biti prvi… – puno će godina kasnije Polić.
Kuriozitetno možda, Damir Polić, po zanimanju vaterpolski trener, ali i zlatar, plemenitu je kovinu do perfekcije oblikovao, jedino što mu je prečesto na bazenu izmicalo, pod kapicom reprezentacije. No opet, njegove igre, odanost POŠK-u, ljubav prema vaterpolu, a konačno i kolekcija medalja jest ništa drugo do… zlatna!
Sretan rođendan, šjor Polić!
TROFEJI
– srebro na Olimpijskim igrama (Moskva 1980.)
– bronca na Svjetskom prvenstvu (Beograd 1973.)
– bronca na Svjetskom prvenstvu (Berlin 1978.)
– srebro na Europskom prvenstvu (Beč 1974.)
– srebro na Europskom prvenstvu (Jönköping 1977.)
– bronca na Europskom prvenstvu (Split 1983.)
– zlato na Mediteranskim igrama (Split 1979.)
– srebro na Mediteranskim igrama (Tunis 1975.)
– Kup pobjednika kupova: 1981. i 1983. (POŠK)
– Europski Superkup: 1983. (POŠK)
– Kup bivše države: 1980. i 1982. (POŠK)
