Sažetak Final Foura Premier lige
Završnim turnirom u Zagrebu proteklog vikenda, spuštena je zavjesa na 13. sezonu Regionalne odnosno od ove godine Premier lige, kako se zove ‘gornji dom’ klupskog nadmetanja sastava iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije. Štošta je ove sezone bilo uistinu, u skladu i s imenom lige – premijerno ili prvi put.
Prvi put se nije moglo igrati klasičnim ligaškim sustavom, jasno zbog pandemije koronavirusa. Stoga su prvi put organizirana dva kvalifikacijska turnira plus jasno završni turnir. Prvi je put, strogo kronološki gledano, liga potrajala tek malo više od dva mjeseca koliko je proteklo od kvalifikacija u Beogradu i Dubrovniku, do Final Foura u Zagrebu. Zaključno, prvi je put neka momčad iz Srbije ne samo ušla u finale, već i osvojila natjecanje. Čast koja od zagrebačke nedjelje pripada Radničkom iz Kragujevca.
| Pozicija | Klub |
|---|---|
|
|
Radnički uz dozu umjetničkog
U najavi završnog turnira, apostrofirali smo iznimnu izjednačenost ovog natjecanja. Čak i najveću dosad, a s čime su se složili i sugovornici, treneri i kapetani sve četiri momčadi. Uz izjednačenost ide i neizvjesnost, nepredvidljivost. Upravo je takav turnir i bio, tako je i završio. Kako ne bi bilo nejasnoća, Radnički iz Kragujevca je kao suza čisto, zasluženo osvojio turnir. Uostalom, kada netko u gostima svlada zaredom Mladost, pa Jug Adriatic osiguranje, aktualnog pobjednika nacionalnog kupa i branitelja naslova Premier lige, odnosno aktualnog prvaka Hrvatske i sudionika Final 8 Lige prvaka, svaka daljnja rasprava na ovu temu postaje suvišnom. Radnički je baš u skladu i s imenom koji nose, uz puno rada, dinamike, brzine, ali i s dozom umjetničkog, ostvario uspjeh na kojim im valja čestitati.
Prevladao je umor
No, postoji i još nešto. Nešto zbog čega je baš ovosezonski turnir najbolje četvorice u Premier ligi i bio obavijen tolikim velom neizvjesnosti. Ovog puta je izostala, kao ranijih sezona, pojava jednog do dva izrazita favorita možda baš stoga što su te momčadi koje bi u pravilu na sebe preuzimale tu ulogu posljednje 2-3 godine (Mladost i Jug Adriatic osiguranje), ove sezone bile iscrpljene. Igrači su umorni i to je vidljivo. Baš kao što je to bitno manje izraženo kod trećeg hrvatskog sudionika Final Foura, splitskog Jadrana. Zagrebački i dubrovački klub vrve reprezentativcima Hrvatske, Grčke, Rusije, Rumunjske. Svi oni iza sebe imaju ‘pakao Rotterdama’, predolimpijskog turnira s 8 utakmica u 8 dana, velikim stresom, kako fizičkim, tako i mentalnim. Uz to, tijekom prva dva mjeseca ove godine, upravo su ti igrači kao nositelji igre u svojim klubovima igrali kvalifikacijski turnir Premier lige i završni turnir Hrvatskog kupa i kvalifikacijski turnir Eurokupa, kao i turnir Lige prvaka, eliminacijske utakmice Eurokupa, uz sve redovno i Prvenstvo Hrvatske… Inflacija natjecanja koje je sve teško i popamtiti, ispratiti, a najteže odigrati. Još k tomu u uvjetima pandemije, svakotjednog testiranja, te bojazni da netko oboli, pa stoga i sva taktika za neku utakmicu pada u vodu. Ne onu bazensku, već tehničko-taktičku vodu priprema za neku utakmicu. Ovakvo stanje otežava rad i trenerima.
Ovo nipošto nije traženje alibija za sportske neuspjehe ili poraze, ali može objasniti neki neobjašnjivo promašeni ‘zicer’, zakašnjelu reakciju ili krivo dodanu loptu.
Kvaliteta u vodi
Zaključno pak, čak i ovakva skraćena inačica Premier lige, opravdala je svoje postojanje u svakom pogledu. Svjedočili smo zanimljivim utakmicama, pa ne čudi i televizijska zainteresiranost, jednako kao i visoka gledanost. Nije nedostajalo ni kvalitete, a ova liga i dalje kao jedno od svojih temeljnih osobina koje nudi jest prilika za napredovanje mladih igrača. Jednom kada prođe i ova neman virusa koja sputava dolazak gledatelja, uvjerenja smo da će i popunjenost tribina ponajbolje govoriti tomu u prilog. Dobrog i kvalitetnog vaterpola nikada dosta, a Premier liga nudi upravo to. Kvalitetu u vodi.
