S PRIPREMA BARAKUDA – Povratnik Pezo
U odnosu na Svjetsko prvenstvo u Fukuoki, u ljeto 2023., ali u biti u odnosu na cijelu godinu na izmaku, a uoči skorašnjeg Europskog prvenstva u Dubrovniku i Zagrebu, bilježimo jednu značajnu izmjenu, preciznije pojačanje u stožeru izbornika Ivice Tucka.
Vratio se Pezo!
Najširoj vaterpolskoj javnosti možda slabije znan, ali Pezo je nadimak za mladog, samozatajnog, a u reprezentaciji omiljenog stručnjaka, Igora Pezelja. Njegov posao ili uska stručnost? Pa, možemo ovako objasniti…
S koje je pozicije i s koje najčešće udaljenosti šutirao Sandro Sukno 2013. godine? U koju je stranu gola najčešće Miho Bošković pucao peterce? Kako to danas čini Marinić Kragić ili kako najčešće neki suparnik završava igrača više…
Odgovore na ovakva i mali milijun pitanja iz posljednjih najmanje 10 godina danas se mogu naći, odnosno ima ih – Pezo. Igora Pezelj, mladi i okretni riječki strateg. Svojedobno i igrač i trener riječkog Primorja EB. U stožeru A reprezentacije je od 2012. Prošao je bio kompletne pripreme još i za Olimpijske igre u Londonu s Ratkom Rudićem. Dolaskom Ivice Tucka za izbornika bio je uvijek jedan od pomoćnih trenera, neko vrijeme i trener vratara, ali ono što je cijelo baš vrijeme, te što je njegovo zaduženje je video analitika. To su oni treneri koji kamerom snimaju baš svaku utakmicu. Kako svoje momčadi, tako i suparnika. Nerijetko i treninge, pa pojedine akcije…
Opet sa ‘starom ekipom’
Zašto velimo da se Pezo vratio? Stoga jer je nakon zlata u Spaladium Areni u Splitu, 2022. otišao u Kinu i radio ondje u stožeru kineske vrste.
– Zvali su me da se vratim, iako smo načelno dogovorili povratak još u Fukuoki tijekom Svjetskog prvenstva. To mi je bio signal da netko cijeni moj rad i neobično mi je drago da sam opet s ‘starom ekipom’ – veli Igor Pezelj za hvs.hr.
Kako je to izgledalo u Kini?
– Mogu reći da sam stvarno jako zadovoljan. Primljen sam sjajno, samo lijepa iskustva sam donio iz Kine.
Ima li šanse da jedna toliko mnogoljudna država malo pojača svoju ‘vaterpolsku priču’? U Aziji su zasad Japan i Kazahstan ispred njih.
– Kina je dobila Kazahstan dvaput na Azijskom prvenstvu i jednom na Azijskim igrama. Tako da je Kina mislim prestigla Kazahstan, ali Japan je još jako, jako daleko. Što se Kine tiče, oni ako jednog dana odluče pokrenuti planski malo vaterpolo, mogli bi ih prestići. Imaju sve. Od novca, jer s tom sam reprezentacijom proputovao cijeli svijet, nikakvih problema oni s te strane nemaju. Oni si mogu priuštiti da reprezentacija košta puno više nego što neke europske države imaju cijeli proračun za vaterpolo. Nemaju međutim strategiju razvoja, nemaju plan i to je problem. Njihova baza je zapravo jako malena i malo radi s tom bazom.
Kada velite da je baza malena, to je nekako u suprotnosti s činjenicom da govorimo o naciji s milijardu i pol ljudi!
– Da, ali to je problem kod njih sa svim momčadskim sportovima. Dok oni to malo ne promijene, ne poslušaju savjete, ne preslikaju nešto iz drugih država koje su uspješnije od njih, teško će napredovati. Loptački sportovi im općenito ne ‘leže’ baš previše. Što se tiče infrastrukture, to je nevjerojatno vrhunski. U kojem gradu da smo bili, to su takvi bazeni, prateća oprema, teretana, hoteli… Ti sportski centri su nešto što mi u Hrvatskoj možemo samo sanjati. Njima je normalno da svaki grad ima sportski centar u kojem svi sportovi imaju svoja borilišta, plus prateće osoblje, od medicine, rehabilitacije, nutricionista. Sve im je dostupno, ali ne rade dovoljno s mladima i vaterpolo je ondje egzotičan sport.
Viša razina vaterpola
Dosta o Kini, vratimo se mi velesili, dakle Hrvatskoj. Jeste li se zaželjeli ipak malo rada sa stvarno vrhunskim, svjetskim igračima što su Barakude?
– Drukčije mi je u odnosu na proteklih godinu dana jer je ovo sad viša razina vaterpola. Najviša. Momčad je u biti ista, gotovo pa nepromijenjena od Splita i EP. Jedino što se pojavio, povratnik je Luka Lončar, ali i njega Bogu hvala znam od ranije. Sve su to dečki koje dobro znam, s kojima sam i privatno prijatelj.
Isključivo zaduženje u stožeru je dakle, video-analitika?
– To, ali i sva tehnička podrška. Od tehničkih sastanaka prije natjecanja, sva korespondencija koja ide izvan reprezentacije, prema organizatoru. To je moj zadatak. Kao neki, ne baš u cijelosti, ali recimo kao team-manager na putu.
Veselim se utakmicama
Sjećate se Splita 2022., što očekujete od Dubrovnika i Zagreba 2024.? Je li se radujete natjecanju, što očekujete, čemu se nadate?
– Drago mi je prije svega što će Hrvatska igrati u Dubrovniku jer stvarno je Dubrovnik grad koji ima posebno mjesto na karti svijeta našeg sporta. Veliko natjecanje kao što je Europsko prvenstvo, na koje dolazi krema vaterpola, to sve može biti samo jedan veliki plus za Hrvatsku. Zato jer igramo doma, pred svojim navijačima, pred ljudima koji jako dobro znaju ovaj sport, poznaju igrače i koji će sigurno nagraditi svaki dobar potez. Mislim da je Dubrovnik i zaslužio tako nešto, a i hrvatska reprezentacija zaslužuje odigrati u takvom ambijentu i pred takvom publikom. Govorim sada samo o prvom dijelu, prvom tjednu, ali koji je vrlo zanimljiv jer kako je novi sustav natjecanja, igrat će se od 1. kola odličan vaterpolo.
Igor Pezelj, naš Pezo za kraj je naglasio.
– Jako mi je drago što su me zvali da se vratim u reprezentaciju. Ja se tu osjećam kao doma, kao da nisam ni bio odsutan ovih godinu dana.
E, pa onda – Pezo, dobro došao doma
