RAZGOVOR S POVODOM – Igor Hinić
Koji je povod za odabir ovog našeg razgovora, preciznije sugovornika, teško da moramo pojašnjavati. Proteklog je tjedna riječko Primorje EB iskreno razveselilo sve poklonike vaterpola u našoj domovini, a daleko najviše svoje navijače. Osvajanjem prvog mjesta u A1 ligi, Riječani su izborili od sezone 2023./24. ulazak u Premier ligu! Sigurno još jedan hrvatski klub u regionalnoj eliti.
Nakon što su se u nedjelju vratili u svoj grad, početak tjedna je seniorski vaterpolski pogon s Kantride dobio malo zasluženog odmora. Odlučili smo potražiti onog koji ovu momčad vodi, trenira, koji je u konačnici selekcionirao igrače. Prvog trenera, Igora Hinića. Pronašli smo ga na Cresu.
‘No stres at Cres’
– Znate kako se kaže, “No stres at Cres” – sa zgodnim nas je sloganom dočekao strateg primorjaša, nekoć član zlatnih Barakuda, jedan od najvećih centara u povijesti hrvatskog vaterpola.
Osvrt na tek završenu sezonu, onu A1 lige jer sezona ipak još jasno nije gotova. Učinak perfektan. Prvih 10 utakmica, 10 pobjeda i tako je i tada i osvojen naslov pobjednika. Zadnja, 11. utakmica više ionako nije bila nimalo bitna. Kad se pogledaju brojke, ispada da je bilo lagano, ali je li baš tako?
– Dobro smo odigrali cijelu sezonu, pogotovo sve bitne utakmice. To jasno ne znači da je bilo lagano jer za tako odigrati je bilo potrebno puno truda, rada, treninga. Konačno nisu ni nama baš pobjede ‘padale’ u krilo same od sebe. Znate, ako se krivo krene, onda utakmice kratko traju. Vrijeme tada brzo prolazi. Međutim, dečki su bili jako, jako dobri i njima idu sve čestitke, hvala im na trudu koji se isplatio. Baš kao zasluge idu mojem pomoćniku Bobanu Voštiću, te meceni cijelog hrvatskog sporta koji nesebično dijeli svoje znanje i pomaže, a to je Pero Kuterovac. Jadna nam majka ako mu se što desi, ha, ha. On nam je fenomenalan, dao nam je ruku i to moram istaknuti.
Muslim je želio zadnju sezonu odigrati doma
Kako je i je li u vašem gradu odjeknuo ovaj uspjeh Primorja EB?
– Pa je, ali ja bih iskreno stvarno želio da se svi ostali sportovi, pogotovo momčadski, zajedno podignu. Uvijek je teška situacija i uvijek pričamo o istom problemu koji sve nas mori. Od košarke preko rukometa do odbojke, nas. Svi smi se bazirali silom prilika na djecu, a ta djeca koja ulaze u igru su sve mlađa i mlađa. Razumijete o čemu pričam. Tu bi trebalo napraviti neku ozbiljnu sportsku strategiju, vidjeti što se želi na ovom našem prostoru. Vaterpolo je neprofitabilan sport, to znamo i teško je ‘napraviti’ igrača, pa da ti on nakon dvije godine ode.
Malo bi se vratili u ljeto 2022. kada ste sastavljali momčad. U redu, Muslima i Brguljana ne treba predstavljati, oni su itekako i međunarodno poznati, zna se i koju kvalitetu nose. Oko njih je tu još i riječka mladost, ali onda i neki igrači koji su široj javnosti bili sasvim nepoznati. Došao je i jedan turski centar, očito otišao nakon nekog vremena. Ali recimo ovako, Nizozemac Kas Te Riele. Mladi dečko, 21 godina, gdje ste njega pronašli?
– Muslim je želio vratiti se, na njegovu inicijativu je to pokrenuto jer je želio zadnju sezonu odigrati tu, doma. On i Darko Brguljan su dobri prijatelji. Napustio nas je prošlog ljeta Noa Burburan, a on bi nam mislim super došao. Kad smo već doveli Muslima i Brguljana, onda smo željeli sastaviti što jaču momčad, a opet uz naše financijske limite koji i dalje itekako postoje. A Nizozemac? Kada nam je Noa Burburan otišao, tražili smo igrača na desnoj strani. Izbornik Nizozemske je Harry van der Meer s kojim sam igrao 4-5 godina, te mi je on rekao za Te Rielea. Protiv njega, njegovog bivšeg kluba Polar Bearsa su svojedobno igrali Muslim i Brguljan dok su bili u Hannoveru, te su mi i oni rekli da je zanimljiv igrač.
Lani ostali bez dva beka
Jaša Kadivec, Slovenac, koja je njegova priča dolaska u Rijeku?
– Mi smo prošle godine izgubili dva beka. Prvi je Marko Blažić (igrao je još za Sloveniju na EP u Splitu), on se zaposlio i rekao da se ne kani više vraćati u vaterpolo. Drugi je Vladimir Sotošek, on je 2004. godište i odlučio se posvetiti fakultetu. Tako smo ostali u jednom trenutku na samo jednom beku, Karlu Babiću. Tražili smo zato rješenje, nekog možda starijeg, iskusnijeg igrača koji može pokriti tu poziciju s Karlom. Kadivec je međutim po vokaciji centar i krajem sezone u A1 ligi smo ga i počeli stavljati na 2 metra. U biti, pokriva nam obje pozicije. Tu smo još ‘bacili’ na beka i malog Luku Babića i Luku Tomića. Budući da im je to prva sezona na mjestu braniča, ja sam jako zadovoljan.
Igor Hinić je trener Primorja EB od 2017. godine. U matičnom klubu je počeo igračku, ali i trenersku karijeru. Ona trenerska je počela u vrlo nezavidnom financijskom trenutku i trebalo je, možda čudno za reći u vaterpolu, ali “zasukati rukave”.
– Bogami, da. Radili smo, ali isto ono što i drugi. Neću sad reći da smo izmislili toplu vodu. Jedino što sportaš treba jest – biti spreman! To je jedina mudrost. Početak nije bio lagan jer je puno igrača tada prvi put uopće ušlo u prvu momčad. Nažalost, to je nešto s čime su se suočavali ili se suočavaju i drugi klubovi. Kad se nema novca, ideš sa svojima. Nama je bitno ostati razvojni klub. Lako je ‘izgubiti se’ po putu kad se počne ‘ganjati’ rezultat.
Bitan je kontinuitet kluba
Koliko vam je na ruku išla ipak jedna činjenica da se sve to zbivalo u Rijeci, nešto specifičnoj sredini koja nema velikih amplituda u očekivanjima, odnosno ne postoje uvijek visoko postavljeni, nerealni imperativi u kojima se onda klubovi ponekad znaju ‘izgubiti?
– Kad je Barač postao predsjednik 2017., a tada sam i ja postao trener, nama je ideja vodilja bila sačuvati klub. Svega je bilo zadnjih 6 godina i sve smo izdržali. Zato se prije svih treba zahvaliti našim igračima, kada o tomu pričamo. Svima, i onima koji su otišli, velika je to brojka. Prvo je trebalo sanirati dug kluba koji je bio nama ogroman teret, a nikako ne stvarati novi dug. Neki dan sam spomenuo negdje, presedani su već napravljeni u sportu. Moram priznati da mi se neke stvari čak i ne sviđaju kako se medijski predstavljaju ili zaboravljaju što se dogodilo. Želim reći, one prakse ‘zatvaranja’ jednog kluba, a ‘otvaranja’ drugog, ali se sve to i dalje vodi kao isti klub… Nije isti klub. Klub kada se zatvori, onda je zatvoren i gotovo. Nema ga više. E, to je ono što nikako Barač i ja nismo željeli. Nismo željeli dopustiti ‘zatvoriti’ klub, da ne budemo mi ti za koje će reći – “E, kada je Primorje nestalo tamo su bili…”. To bi za mene bila katastrofa. Ideja je bila nastaviti kontinuitet kluba koji postoji od 1908. godine. To nije malo vremena i to treba poštovati. Mislim da je to kvaliteta naše sredine – napominje trener Primorja EB, Igor Hinić.
Uživanje u ovoj sezoni
Kakva je ideja, vizija vašeg kluba ubuduće? Počev od sljedeće sezone?
– Mislim da sad prvo treba uživati u ovoj sezoni. Naglašavam, nije sezona još gotova i imamo još neke stvari koje želimo napraviti. U Premier ligi sljedeće sezone… Neće biti jednostavno, silno je velika razlika A1 i Premier. To su dva svijeta za sebe, kada o kvaliteti govorimo. Pogotovo vrh te lige. Zato će uvijek naša strategija u Primorju biti onako, kako poslovica kaže “kol’ko para, toliko muzike”. Malo ozbiljnije, probati potrošiti to što imamo na racionalni način i da se kupuje ono što treba, a ne tek da se kupuje.
Koliko će te biti u mogućnosti zadržati neke igrače, vaše mlade, od kojih su neki skrenuli na sebe pozornost, poput Brubnjaka?
– Ima tu puno zanimljivih igrača, po meni. Imamo i dvojicu Čubranića, pa mali Gabrijel Burburan, Tončinića, svakako i Brubnjak. Bilo bi ih dobro zadržati, a tržište će reći konačnu riječ. Ovisit će o njihovoj kvaliteti jasno, a mi se opet ne možemo boriti s klubovima koji ponude jako puno više od nas. U Hrvatskoj su to 2-3 kluba. Trenutačno – naglasio je za “Razgovor s povodom”, trener Primorja EB, Igor Hinić.
