Povijesna priča o tri finala
Ovo nije bajka, iako je sadržajno u nju na prvi pogled, čitanje ili slušanje teško za povjerovati. No definitivno, ima bajkovit kraj. Kratka priča o Barakudama u 2024. godini. Godini koja je već ušla u anale hrvatskog vaterpola, pa i sporta općenito. Bez imalo pretjerivanja, ono što je Hrvatska odnosno naša seniorska muška reprezentacija učinila u ovoj godini do čijeg nas kraja dijeli manje od mjesec i pol dana, ulazi i u povijest vaterpolskog sporta općenito. Evo i zašto.
Godine 2024. samo je jedna reprezentacija osvojila medalju na baš sva tri najveća vaterpolska natjecanja – Olimpijskim igrama u Parizu, Svjetskom prvenstvu u Dohi i Europskom prvenstvu u Dubrovniku i Zagrebu. Samo HRVATSKA!
Godine 2024. su Barakude postigle i još više od prethodno spomenutog (ako je to moguće, a moguće je). Samo je jedna reprezentacija na sva tri navedena natjecanja igrale finale. Samo HRVATSKA!
To se zove u jednoj riječi – pokoravanje! Barakude su pokorile vaterpolski globus. Bez pretjerivanja, bez preuveličavanja, činjenično točno. Što je najbolje, tako će ostati vrlo vjerojatno za vjeke vjekova jer je malo vjerojatno da će se ponoviti neka godina u kojima ćemo opet imati OI, SP i EP. U biti, Barakude su kroz minule godine, protekla skoro dva desetljeća postavile i još neke rekorde, ali zadržimo se na ovomu. Jednostavno stoga što je ne samo najsvježije, već apsolutno senzacionalno, najveće.
EUROPSKO PRVENSTVO – DUBROVNIK/ZAGREB (4. – 16. siječnja)
Hrvatska je ‘spašavala’ kontinentalnu smotru koja je u zadnji tren izmještena iz Izraela zbog tamošnjeg rata. Hrvatski vaterpolski savez je na sebe preuzeo odgovornost organizacije, a Tuckove Barakude breme velikih očekivanja.
| Pozicija | Klub |
|---|---|
|
|
Kao prve su favorite mnogi navodili primarno Italiju i Španjolsku, dok je Hrvatska bila u laganoj ‘sjeni’. Tako nije mislio Ivica Tucak i 15-ica dečki. Nećemo opisivati sve detalje, ali Gruž smo prošli s 2 pobjede i 1 porazom. Taj posrtaj protiv Crnogoraca, u Zagrebu nam je ponudio teži put. Barakude su ga apsolvirale kolosalno. Grci (13:8), pa onda i Mađari (11:8) ‘šaptom’ su pali. I onda, finale.
Pun bazen uz Savu, 16. siječnja, s druge strane moćna Španjolska koju smo dobili u Dubrovniku, petercima. Sada smo u borbi za zlato tri i pol četvrtine vodili, bili bolji, šampanjac samo što se nije hladio, da bi nas ohladio Alvaro Granados (10:11). Iskreno, doista smo se veselili i srebru jer je to bio uspjeh i jer se njemu malo tko prije EP nadao. Osim toga, da je u Zagrebu osvojeno zlato, njega sigurno ne bi bilo u Dohi jer bi ondje išla neka druga postava. Marko Bijač je izabran za najboljeg vratara Europskog prvenstva.
SVJETSKO PRVENSTVO – DOHA (4. – 17. veljače)
U Katar se otišlo oslabljeno za dvojicu europskih doprvaka. Na operacije su morali vratar Toni Popadić, te igrač lijeve strane Luka Bukić. Psihički uzdrmani nakon u zadnji tren izgubljenog prethodnog finala, pa oslabljeni, a onda ipak već s jednom medaljom, Hrvatska i opet nije svrstana u najuži krug favorita. To su mjesto mnogi mediji i stručnjaci rezervirali za Španjolsku, Italiju, te Mađarsku koja je žrtvovala EP kako bi došli maksimalno spremni u Katar.
| Pozicija | Klub |
|---|---|
|
|
Ponovo teži put. U skupini 2 pobjede, ali i 1 poraz (Španjolska). Nije problem bila osmina finala (Kina), ali četvrtfinale je već bila teška utakmica i velika pobjeda (15:13 protiv Srbije). A zatim, zadnje dvije utakmice bile su samo za one s jako dobrim živcima i jakim srcem. Te dvije zadnje dobili smo petercima. Prvo iznenađenje turnira (Francuska), a onda…
Finale 17. veljače u Dohi. Mjesec i 1 dan nakon zagrebačkog finala, evo nas opet u borbi za zlato. S druge strane vrlo jaka Italija. Gusto, tijesno, ponovo je otišlo u peterce, a sada se u junaka promaknuo vratar Mate Anić, kao i strijelac gola za zlato, Marko Žuvela. Konstantin Harkov je izabran u sedmorku Svjetskog prvenstva.
OLIMPIJSKE IGRE – PARIZ (27. srpnja – 11. kolovoza)
U grad svjetlosti smo otišli kao jedan od favorita za olimpijsku lovoriku. S razlogom jer, došli smo kao svjetski prvaci i europski doprvaci; oporavili su nam se Bukić i Popadić, a dodatno smo ojačani za zvijezdu kakav je Maro Joković.
| Pozicija | Klub |
|---|---|
|
|
Sada smo imali uvjerljivo najteži put. U skupini 3 pobjede, ali i 2 poraza i to istim rezultatom (11:14). Od Italije i SAD. Ovaj drugi je bio iznenađenje, tako se tada mislilo, ali kasnije je ta momčad osvojila broncu. Ne slučajno. Bilo kako bilo, nas je takav epilog (4. u skupini), odveo u četvrtfinalu ravno na prvaka Europe. Sad smo mi rekli Španjolcima ‘adios’ (10:8) u izvanredno odigranoj utakmici. Još bolja je bila ona u polufinalu, protiv Mađarske (9:8). Vjerojatno dvije najbolje utakmice Barakuda u Parizu. Ujedno i protiv daleko najtežih suparnika, a to nas je energetski izmorilo.
U finalu, 11. kolovoza u La Defence Areni pred 13.100 gledatelja, Srbija je tog dana bila bolja (11:13).
Loren Fatović je izabran u idealnih 7 Igara u Parizu.
To je vrlo sažeta priča o naša tri finala u 2024. Jedinstvenom, nikad dotad ostvarenom uspjehu ijedne momčadi u vaterpolu, ijedne u hrvatskom sportu, ali i unikatne u planetarnim razmjerima svih sportova.
To je priča svih sportskih priča. Čudesno ostvarenje za vječno spominjanje, hvaljenje i slavljenje. Uspjeh koji nikada neće izblijedjeti, ali i uspjeh koji nikada nećemo prestati iznova spominjati. Zato jer on to zavrjeđuje!
