Pokojni Duško Antunović, te Vlaho-Mišo Asić i Zoran Roje dobitnici Bučarove nagrade
Pokojni Duško Antunović, te Vlaho-Mišo Asić i Zoran Roje dobitnici Bučarove nagrade
U zgradi Hrvatskog sabora u ponedjeljak, 25. studenoga, već tradicionalno na obljetnicu rođenja dr. Franje Bučara, dodijeljene su ovogodišnje Državne nagrade za šport, a koje nose ime oca hrvatskog sporta.
Među ukupno 15 laureata, s ponosom možemo objaviti da ih trojica dolaze iz našeg sporta. Posthumnu Nagradu za životno djelo Franjo Bučar, dobio je legendarni igrač, a kasnije još veći trener Duško Antunović. Godišnju pak Državnu nagradu Franjo Bučar dobili su Vlaho-Mišo Asić, jedan od svojedobno trenera inovatora u našem vaterpolu, legenda splitskog i hrvatskog sporta; te Zoran Roje, velikan kako igrački, tako kasnije trenerski i dužnosnički.
Duško Antunović
Rođen: 24. veljače 1947. u Korčuli
Preminuo: 16. veljače 2012. u Zagrebu
Vaterpolo je počeo igrati 1959. u Korčuli, a okončao u Partizanu 1977.
Igračka karijera: 1959-1966. KPK; 1967-1977. Partizan Beograd
Reprezentativna karijera: 150 nastupa za momčad bivše Jugoslavije
Trenerska karijera: 1978-1982; 1987-1989. Partizan; 1989-1993. Mladost; 1991-1993. izbornik reprezentacije Hrvatske; 1996. VK Ljubljana; 2000-2001. POŠK.
Igrački trofeji – u reprezentaciji:
– bronca na Europskom prvenstvu u Barceloni 1970.
– bronca na Europskom prvenstvu u Beču 1974.
– zlato na Mediteranskim igrama u Izmiru 1971.
Igrački trofeji – klupski:
– Kup prvaka Europe: 1971, 1975. i 1976. (Partizan)
– Prvak Jugoslavije: 1968, 1970, 1972, 1973, 1974, 1976. i 1977. (Partizan)
– Zimsko prvenstvo: 1968, 1969, 1971. i 1972. (Partizan)
– Kup Jugoslavije: 1973, 1974, 1975, 1976. (Partizan)
Trenerski trofeji:
– srebro na Mediteranskim igrama u Cannetu, Francuska 1993. (Hrvatska)
– Prvak Europe: 1989. i 1990. (Mladost)
– Kup pobjednika kupova Europe: 1978. (KPK Korčula)
– Europski Superkup: 1989. (Mladost)
– Mediteranski kup: 1991. (Mladost)
– Prvak države: 1987. i 1988. (Partizan), 1989. i 1990. (Mladost)
– Kup bivše države: 1978. (KPK), 1988. (Partizan) i 1989. (Mladost)
– Kup Slovenije: 1996. (VK Ljubljana)
Nagrade i priznanja: 1975: Zlatna plaketa VSJ
Bio je prvi izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije s kojom je osvojio i prvo odličje: srebrnu medalju na Mediteranskim igrama u Francuskoj 1993. godine. S dva kluba, Partizanom i Mladosti, četiri godine zaredom je kao trener osvajao jugoslavensko prvenstvo. U velike domete mu svakako spadaju i trenersko vođenje Mladosti do naslova prvaka Europe 1989. i 1990, a osobit je rezultat osvajanje nekadašnjeg Kupa kupova Europe s korčulanskim KPK. Tim je uspjehom Korčula postala i ostala najmanje europski grad koji je dao pobjednika nekog od euro-kupova u svim loptačkim momčadskim sportovima u povijesti (vaterpolo, nogomet, košarka, odbojka, rukomet).
—–
Vlaho Asić
Rođen: 22. kolovoza 1936. u Splitu
Igračka karijera: 1950.-1955. Jadran Split, 1955.-1956. Partizan, 1956.-1959. Mornar Split i 1959.-1966. POŠK Split
Trenerska karijera: 1969.-1972. Jadran Split, 1972.-1982. POŠK Split, 1982.-1984. Jadran Split, 1984.-1987. POŠK Split, 1987.-1992. Volturno (Italija), 1992-1993. Jadran Split, 1993.-2000. Jadran (mlađi uzrasti), 2004.-2008. POŠK Split
Igrački trofeji – klubovi:
– prvak bivše države 1956. (Mornar Split)
Trenerski trofeji:
– Kup prvaka Europe: 1993. (Jadran Split)
– Kup pobjednika kupova: 1981. (POŠK)
– Mediteranski kup: 1985., 1986. i 1987. (POŠK Split)
– Kup bivše države: 1980. (POŠK Split)
– Prvenstvo Balkana: 1979. i 1983. (Jugoslavija)
Od 1971. do 1985. vodio je doslovno sve mlađe uzraste reprezentacije ondašnje Jugoslavije. Štoviše, vodio je kombiniranu A vrstu te zemlje koja je osvojila dvaput Prvenstvo Balkana. Godine 1971. postavio je klupski rekord splitskog Jadrana kada je riječ o broju gledatelja na jednoj utakmici, Te je godine vodio Jadran protiv Partizana, a utakmicu je promatralo 6.500 gledatelja!? Još ih je 1.000 ostalo ispred bazena. To je ujedno bila i prva pobjeda Jadrana nad spomenutim beogradskim klubom. Dok je Jadranovu školu, od 1993. do 2000. mladići tog kluba su osvojili čak 21 trofej! Bitno je utjecao na karijeru velikana kao što su Milivoj Bebić i Deni Lušić, ali i centar Fabio Bencivenga i vratar Francesco Attolico u Italiji, ali jednako tako i na one Bukića, Šimenca, Polića, Kaurlota.
——
Zoran Roje
Rođen: 7. listopada 1955. u Splitu
Igračka karijera: 1968. – 1985. Primorje Rijeka; 1985. – 1990. Canottieri Napulj (Italija), 1990. – 1992. Caserta (Italija); 1992. – 1993. Volturno (Italija).
Trenerska karijera: 1993. do 2003. trener Primorja; od 2003. do 2004. hrvatski izbornik
Igrački trofeji – reprezentacija:
– zlato na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984.
– srebro na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980.
– srebro na Europskom prvenstvu u Jönköpingu 1977,
– bronca na Svjetskom prvenstvu u Zap. Berlinu 1978,
– zlato na Mediteranskim igrama u Splitu 1979.
– zlato na Mediteranskim igrama u Casablanci 1983.
Igrački trofeji – klubovi:
– Kup bivše države 1979. (Primorje)
Trenerski trofeji – reprezentacija:
– srebro na Europskom prvenstvu u Kranju 2003.
Trenerski trofeji – klubovi:
– Hrvatski kup 1995. (Primorje)
Jedan od najboljih vaterpolskih braniča u hrvatskoj povijesti. Tijekom ’70-tih godina prošlog stoljeća standardni reprezentativac tadašnje države kao jedini primorjaš, što je u ono doba, u konkurenciji igrača iz vrlo jakih splitskih klubova, dubrovačkog Juga, te korčulanskog KPK i Partizana, bio osobit pothvat, a zapravo samo potvrda njegove igračke genijalnosti. U Italiji je stekao kultni status do te mjere da ga i danas smatraju jednim od najvećih stranaca koji su igrali u Seriji A.
U trenerskoj je karijeri odgojio cijelu nisku sjajnih igrača koji su prošli kroz momčad s Kantride (Hinić, Glavan, Premuš, D. Benić, D. Burić, Franković, Car…)
