OLIMPIJSKO ODBROJAVANJE
Prvi vaterpolski turniri na Igrama
Tri mjeseca ili 91 dana, dijeli nas danas (četvrtak, 22. travnja) od paljenja olimpijskog plamena u Tokiju odnosno trenutka kada će početi 32. po redu ljetne Olimpijske igre. Koliko god su trenutačno u središtu pozornosti završnice nacionalnih nadmetanja, od prvenstava pa i do kupova u ponekim državama, kao i europska kup natjecanja, s približavanjem početka Olimpijskih igara, sve će više fokus biti usmjeren prema Tokiju. Isto vrijedi za sve olimpijske sportove, pa tako jasno i za naš, za vaterpolo.
Vaterpolo je u povlaštenoj kategoriji sportova odnosno preciznijom olimpijskom terminologijom “igara” (svi kolektivni loptački sportovi). Naime, naš sport ima uz nogomet najduži olimpijski staž. Prvi loptački sportovi koji su se pojavili na olimpijskim igrama bili su upravo vaterpolo i nogomet, u Parizu 1900. Primjerice, rukomet je na Igrama od Berlina 1936., baš kao i košarka, s tim da je košarka bila prisutna i kao pokazni sport na Igrama u St. Louisu 1904. Odbojka je uvrštena u olimpijsku obitelj tek od Tokija 1964.
U predstojećih 13 tjedana koliko je preostalo do početka sljedećih olimpijskih igara, želja nam je u kratkim barem crtama, podsjetiti (možda djelomice i upoznati) s nekim od detalja iz povijesti vaterpolske prisutnosti na olimpijskim igrama. U prvom ćemo tjednu ili za prvi prikaz, obratiti pozornost na prva 4 vaterpolska olimpijska turnira.
PARIZ 1900.
U sjeni Svjetske izložbe
Bile su to druge olimpijske igre u modernoj povijesti, održane povodom Svjetske izložbe u Parizu. U to rano doba modernog olimpizma, Igre same po sebi nisu bile osobito velik događaj, pa su tako i ove protekle u sjeni puno značajnije Svjetske izložbe ili EXPO.
– Vaterpolski turnir se igrao samo prva dva dana (11. i 12. kolovoza) plivačkih natjecanja, a utakmice su igrane u rijeci Seini.
– Nisu nastupale reprezentacije već klubovi, no s vremenom se pod osvajače tih prvih medalja počelo spominjati samo ime države. Međutim, trećeplasirani sastav i osvajači brončane medalje bila je momčad Libellule de Paris za koju je uz 6 Francuza igrao i 1 Englez (Henry Peslier). Pod broncom se na tim Igrama ipak i danas vodi samo Francuska. Vjerojatno s razlogom jer je britanski klub ionako osvojio zlato.
– Ukupno je nastupalo 7 klubova iz Velike Britanije, Belgije, Francuske i Njemačke.
– Prvi olimpijski pobjednici u vaterpolu su Englezi iz Osborne Swimming Club iz Manchestera. Oni su u finalu pobijedili Bruxelles 7:2.
– najmlađi vaterpolist: Paul Vasseur (Francuska, 16 godina)
– najstariji vaterpolist: William Henry (Velika Britanija, 41 godina)
ST. LOUIS 1904.
Američke igre
Američki grad u državi Missouri koji danas nema više od 300.000 stanovnika, prije 117 godina je imao gotovo dvostruko više (550.000). Ondje se 1904. baš kao i u slučaju Pariza održavala Svjetska izložba, pa su odlučili udomaćiti i jedno sportsko natjecanje. Doduše, prvotno je bilo zamišljeno da domaćin Igara bude Chicago. Ove OI su ušle u povijest kao jedne od najduljih jer su se natjecanja rastegnula na 5 mjeseci (!?), ali i kao posve amerikanizirane. Osim SAD još je samo 11 država sudjelovalo.
– Ono što je manje znano, vaterpolo na Igrama u St. Louisu nije bio uvršten u službeni olimpijski program. Štoviše, u svim službenim dokumentima kao i u arhivi Međunarodnog olimpijskog odbora, nigdje nisu navedeni osvajači olimpijskih medalja u vaterpolu na OI u St. Louisu. No, nije sporno da se vaterpolo igrao i na tim Igrama, ali kako su i tada navodili, s “neslužbenim rezultatima”.
– Sve će vam odmah biti jasno i zašto je tomu tako kada navedemo da su ‘osvajači’ svih medalja u vaterpolu 1904., Amerikanci! Zlato, srebro i bronca, sve je otišlo u SAD. Dakako, to niti teorijski u olimpijskom programu nije moguće, a do ovakve je situacije došlo iz jednostavnog razloga što su se na vaterpolski turnir u SAD javili samo američki klubovi.
– Prvoplasirana je momčad bila New York Athletic Club koji je pobijedio na koncu trećeplasirani Missouri Athletic Club 5:0, te drugoplasiranu momčad Chicago Athletic Club 6:0. To su ujedno bile i jedine tri vaterpolske momčadi na tim Igrama. Pokušala se prijaviti i jedna njemačka momčad, ali je odbijena jer svi igrači nisu bili članovi istog kluba!
– Natjecanje se održavalo u samo dva dana, 5. i 6. rujna 1904.
LONDON 1908.
Pojava Paula Radmilovica
Još jedne dugotrajajuće Igre, trajale su 6 mjeseci. Izvorno su se trebale održati u Rimu, ali nakon erupcije Vezuva 1906. olimpijski su čelnici odlučili poći malo dalje. Na ovim je Igrama prvi put uveden mimohod sportaša predvođenim stjegonošom, makar je i tu bilo skandala. Amerikanci tako nisu željeli ispred počasne lože na stadionu gdje je sjedio engleski kralj, lagano spustiti američku zastavu s obrazloženjem kako za “SAD ne postoji kralja na Zemlji”. Finska je pak bila okupirana od Rusije, te finski sportaši nisu željeli stupati iza zastave Ruskog carstva.
– za nas Hrvate je zanimljivo da se prvi put na vaterpolskom turniru OI pojavio jedan Hrvat. Istina, pod britanskom zastavom. To je Paul Radmilovic. Majka mu je bila Irkinja, a otac Antun, iz Dubrovnika koji je odselio u Wales, točnije Cardiff. Paul Radmilovic je bio vrstan plivač i vaterpolist, te je upravo u Londonu osvojio svoje prve dvije zlatne olimpijske kolajne. U plivanju i vaterpolu! Kasnije će još dvaput biti vaterpolski pobjednik (1912. i 1920.), a nastupao je još 1924. i 1928. Paul Radmilovic je i dan-danas najpoznatiji, najtrofejniji vaterpolist u povijesti Velike Britanije, te je od 1967. član Kuće slavnih vodenih sportova u Fort Lauderdaleu.
– nastupale su 4 momčadi, ali sada prvi puta kao nacionalne vrste ili reprezentacije, ne kao klubovi.
– bazen za vaterpolski turnir postavljen je na nogometnom stadionu.
– zlato je pripalo Velikoj Britaniji, srebro Belgiji, a bronca Švedskoj. Četvrta je bila Nizozemska. U finalu je Velika Britanija pobijedila Belgiju 9:2, a Radmilovic je postigao 2 gola.
STOCKHOLM 1912.
Medalje od čistog zlata
Nitko nije mogao ni slutiti da će nakon ovih Igara slijediti dulja stanka, budući da je olimpijski raspored održavanja Igara pomrsio I. svjetski rat. Igre su ostale upamćene kao prve na kojima je nastupila neka azijska država (Japan), te posljednje na kojima su pobjednici dobivali medalje od čistog zlata! Sve kasnije zlatne kolajne su u biti samo presvučene tankim zlatnim slojem.
– Prvi nešto ozbiljniji vaterpolski turnir sa 6 nacionalnih momčadi. Zanimljivo da su svoje zasebne reprezentacije imale Austrija i Mađarska, iako su tada bili u istoj državi, Austro-ugarskoj monarhiji. Usput, Austrija je pobijedila Mađarsku 5:4.
– Sustav je bio bespotrebno i poprilično zamršen, ali na koncu je slavila Velika Britanija kojoj je za zlato bilo dovoljno pobijediti u tri susreta (Belgiju 7:5, Švedsku 6:3 i Austriju 8:0).
– Prvo je mjesto tako osvojila V. Britanija, srebro je pripalo Švedskoj, a bronca Belgiji. Dalje su slijedili Austrija, Mađarska i Francuska.
FOTOGRAFIJE
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
