OBLJETNICE ROĐENJA – Aleksandar Coša Seifert
Tvorac prvog olimpijskog zlata
Na današnji datum, prije 97 godina, 25. studenoga 1923. u Zagrebu se rodio jedan od najvećih hrvatskih vaterpolskih stručnjaka. Svojevrsni otac zagrebačkog vaterpola, čovjek koji je ostvario najveće uspjehe u povijesti oba zagrebačka kluba. Kako Medveščaka u kojem je započeo trenersku karijeru, tako i u Mladosti koju je u konačnici upravo on i pozicionirao na europski i svjetski zemljovid najvećih vaterpolskih klubova.
Aleksandar Seifert, za prijatelje jednostavnije i kraće Coša, trasirao je zlatnu brazdu hrvatskog vaterpola. Sporta koji je dakako i prije njega imao silnu povijest, lijepu tradiciju uspješnosti, ali nikad dosegnutu do pijedestala. Nikada do zlata. Coša je to uspio, on je to stvorio! Vodeći reprezentaciju tadašnje države čiju su okosnicu činili Hrvati, njih čak 8 od ukupno 11 (Bonačić, Hebel, Janković, Lopatny, Marović, Poljak, Stipanić i kapetan Trumbić), prvi put je naše, hrvatske vaterpoliste odveo do lovorika olimpijskih pobjednika. ‘Slomio’ je prokletstvo dotadašnjih srebra ili bronci. Prva hrvatska zlatna olimpijska medalja osvojena je dakle prije malo više od pola stoljeća!
U isto to doba, bio je trenerom Mladosti koju je odveo do četiri naslova prvaka Europe, od toga tri uzastopna čime je zagrebačkom klubu kao prvom i jedinom priskrbio i pehar pobjednika u trajno vlasništvo. To je onaj Cošin apsolutni vrhunac. S tim da mu je u to doba uspjeha Mladosti, u trenerskom poslu pomagao ili preciznije u istoj ravni bio i Ivo Trumbić koji je pak postavio temelje klupske škole vaterpola koja postoji i dan-danas.
No, ne valja smetnuti s uma i dostignuća koja nisu usporediva s olimpijskim zlatom ili europskim krunama, ali imaju osobitu težinu. Zato što su ostvarena u nešto manjoj sredini. Godine 1966. je uveo Medveščak u Prvu ligu, a prethodno je osvojio Zimsko prvenstvo, natjecanje jednako jako i ozbiljno kao Prva liga. To je bila svojevrsna prethodnica nacionalnom kupu. Pothvat tim veći što je za sva vremena ostalo zapisano da je Medveščak jedini drugoligaš koji je bio prvak Zimske lige. U konkurenciji Mladosti, Partizana, Juga, Jadrana, Mornara…
Kako sve to ipak nije bila puka slučajnost, Coša Seifert je dokazao kada je 1972., vrativši se u Medveščak taj klub ponovo vratio (zajedno s Vladom Hrestakom) iz Druge u Prvu saveznu ligu i to s čak 9 bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani KPK iz Korčule.
Aleksandar Coša Seifert je najdublji trag svakako ostavio kao trener, iako je u vaterpolu bio i igrač, kasnije sudac (međunarodni od 1961. do 1978.) i odličan dužnosnik. Bio je članom Stručnog savjeta vaterpolskog saveza bivše države, a bio je savjetnik Ratku Rudiću pri osvajanju zlatne olimpijske medalje u Los Angelesu 1984. Radio je u vaterpolu i u prvim godinama samostalnosti njegove, naše domovine Hrvatske. Neumoran do posljednjeg trenutka. Ostavio je značajan trag u školovanju mnogih trenera, ali i sudaca, dužnosnika, igrača…
Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 1969., kao i Trofeja Vaterpolskog saveza Hrvatske 1979.
Aleksandar Coša Seifert preminuo je u svom voljenom, rodnom Zagrebu, 27. kolovoza 1993. u dobi od 70 godina.
Coša, hrvatski vaterpolo vas nije i neće zaboraviti!
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni:
- zlato na Olimpijskim igrama (Ciudad de Mexico, 1968.)
- bronca na Europskom prvenstvu (Utrecht, 1966.)
- zlato na Mediteranskim igrama (Tunis, 1967.)
- zlato na Mediteranskim igrama (Izmir, 1971.)
Klupski
- Kup prvaka Europe: 1968., 1969., 1970. i 1972. (Mladost)
- prvak države: 1967., 1969. i 1971. (Mladost)
- zimski prvak države: 1966. (Medveščak) i 1970. (Mladost)
—
FOTOGRAFIJA:
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
