OBLJETNICA ROĐENJA – Zdravko Ćiro Kovačić
OBLJETNICA ROĐENJA – Zdravko Ćiro Kovačić
Naš prvi vaterpolski član Kuće slavnih
Bio je prvi dan travnja 2007. na drugom kraju svijeta, u Melbourne. Samo koju minutu prije nego li će krenuti na bazen, na finale Svjetskog prvenstva protiv Mađarske, izbornik Ratko Rudić iz džepa je izvukao komad papira. Bilo je to pismo. Prelijepo, nadahnuto, izrazito motivacijsko pismo Barakudama, a koje je iz Hrvatske u Australiju, za tu prigodu, poslao Zdravko Ćiro Kovačić. Nećemo opisivati pismo, već će samo navesti jednu od misli iz pisma, a koja se svodila na “…učinite ono što nije moja generacija u tom istom Melbourneu, 1956. na Olimpijskim igrama…”. Kasnije, nakon finala i u trenucima slavlja, Rudić i igrači ne jednom su apostrofirali između ostalo i značaj baš tog pisma. Dodatan motiv više.
I to je, između inog, bio Ćiro Kovačić. Veličanstven vratar, velik sportaš, pomni pratitelj vaterpola do zadnjih dana. Štoviše, prvi hrvatski vaterpolist član Kuće slavnih vodenih sportova u Fort Lauderdaleu, od 19. travnja 1984. S poveljom koju je potpisao tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan,
Zdravko Kovačić rođen je na Sušaku, 5. srpnja 1925. Sportom se počeo baviti kroz plivanje 1938. za Victoriju, da bi već godinu dana kasnije osvanuo i ostao u vaterpolu. Nakon Drugog svjetskog rata već je u reprezentaciji za koju je odigrao 82 utakmice, a sjećao se osobito svoje prve. U rujnu 1945. u Zagrebu, Jugoslavija – Albanija 26:0. Doslovno, nije pipnuo loptu cijeli susret. No, to je samo sitnica, zanimljivost.
Zdravko Ćiro Kovačić je svoje vratarsko umijeće iskazivao na najvećim nadmetanjima i protiv najvećih suparnika na zadivljujući način. Bio je nastupao na Olimpijskim igrama u Londonu 1948., da bi se na sljedećim dvjema Igrama već uspinjao na drugu stepenicu postolja. U Helsinkiju je izabran za najboljeg vratara turnira. Dvaput je nastupao za reprezentaciju svijeta. Igračku karijeru je završio 1957. kada je odigrao posljednje utakmice kako za reprezentaciju, tako i za svoje Primorje kojem je ostao vjeran doslovno cijelog života. Uostalom, po okončanju igračke karijere, ostao je u Sportskom društvu Primorje. Obnašao je različite dužnosti, uvijek nasmiješen, spreman za ispričati kakvu anegdotu. Napisao je knjigu “Brže – više – jače”, godine 1997. je dobio Državnu nagradu za šport Franjo Bučar, vrlo česti posjetitelj vaterpolskih utakmica i pomni pratitelj vaterpola, navijač Primorja, te posebno hrvatske reprezentacije. Opravdano prelijepi bazen na Kantridi s ponosom nosi njegovo ime.
Zdravko Ćiro Kovačić preminuo je u Rijeci, točno osam godina nakon onog famoznog pisma Barakudama u Melbourneu, 1. travnja 2015.
Gospodine Ćiro, nismo i nećemo vas nikada zaboraviti!
—-
MEDALJE
– srebro na Olimpijskim igrama (Helsinki, 1952.)
– srebro na Olimpijskim igrama (Melbourne, 1956.)
– srebro na Europskom prvenstvu (Torino, 1954.)
– bronca na Europskom prvenstvu (Beč, 1950.)
Fotografija:
– “Zlatno stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
