HRVATSKI OLIMPIJSKI VREMEPLOV (II)
U ovom ćemo se dijelu našeg vaterpolskog vremeplova na OI, ali samo jasno iz hrvatskog kuta, pozabaviti trima Igrama koji su neposredno prethodili Parizu 2024. Ovo je ujedno i najplodonosnije naše razdoblje nastupa na smotrama najboljih sportaša svijeta, jer na svima su ubilježeni visoki plasmani, ‘gornji dom’ uz u konačnici i dva finala.
LONDON 2012. – zlato
Igre na Temzi bile su ujedno posljednji turnir na kojem je Barakude s klupe vodio član Kuće slavnih, najtrofejniji trener hrvatskog sporta, Ratko Rudić. Bilo je to ujedno i njegov velemajstorski rad. Dakako, u simbiozi s momčadi, koja je s ponešto izmjena osvojila svjetsko zlato u Melbourneu 2007. odnosno naš prvi europski naslov, u Zagrebu 2010.
Rudić je u London poveo sljedećih 13 igrača – Pavić, Burić, Bošković, Dobud, Joković, Buljubašić, Muslim, Bušlje, Sukno, Barač, Hinić, Obradović, Vićan.
Kao rijetko kada u olimpijskoj vaterpolskoj povijesti, a i sam naš izbornik je tada rekao da se osobno ne sjeća takvog primjera, jedna je momčad od prve do zadnje utakmice pobijedila sve redom. Izrazito nadmoćno, uvjerljivo, u lepršavoj igri koja niti jedne minute nije ostavljala dojam prevelike neizvjesnosti. Na tim je OI upravo Hrvatska odigrala prvu, ali i posljednju utakmicu vaterpolskog turnira. Rezultati puno govore – Grčka za uvod 8:6, pa Španjolska 8:7, a zatim je krenulo sve uvjerljivije, Italija 11:6, Australija istim rezultatom, potom lagan posao s Kazahstanom 12:4, pa još lakše u četvrtfinalu SAD 8:2. Nije drame bilo ni u polufinalu protiv Crne Gore 7:5, kao ni u finalu kontra Italije 8:6.
Prvo hrvatsko olimpijsko vaterpolsko zlato od samostalnosti.
RIO DE JANEIRO 2016. – srebro
Prve Igre s novim izbornikom. Doduše, novim samo u olimpijskim pojmovima jer Ivica Tucak je preuzeo kormilo našeg nacionalnog vaterpolskog broda još u ranu jesen 2012., malo nakon Londona. Momčad je sad već bila dosta izmijenjena, obavljena je prva veća smjena generacija. Tako je u Južnu Ameriku, izbornik Tucak poveo momčad – Pavić, Burić, Petković, Lončar, Joković, Bukić, Macan, Bušlje, Sukno, Krapić, Šetka, Garcia, Bijač.
U skupini smo svladali za početak SAD 7:5, a onda i Crnu Goru 8:7. U 3. su kolu Španjolci bili jači 4:9, ali trijumfom nad Italijom 10:7 osigurali smo prolazak u četvrtfinale. Stoga je u zadnjem kolu skupine ubilježen poraz od Francuske, 8:9, ali bez ikakvih posljedica.
U četvrtzavršnici nas je čekao – Rudić! Naš je strateg sada naime vodio momčad Brazila, a to ipak Hrvatskoj nije bio prevelik problem, 10:6. No, još smo komotnije odigrali polufinale, svladana je Crna Gora 12:8. Drugi put uzastopno smo u finalu Igara. Sjajan rezultat, rijedak i pohvale vrijedan. Istina, nakon finala je valja sportski čestitati u toj utakmici boljem, bila je to Srbija 7:11, ali doma se vraćamo sa srebrom!
TOKIO 2021. – 5. mjesto
U biti, u svim službenim dokumentima Međunarodnog olimpijskog odbora, Igre u glavnom japanskom gradu se vode pod godinu 2020. Iako, neosporna je činjenica da su se Igre održale godinu dana kasnije. Znano je već i zašto. Svijet se cijele 2020. mučio s pandemijom, a istini za volju nije baš puno bolje bilo ni 2021. Stoga su i tokijske igre bile netipične, poznate i kao Igre pod maskama i bez gledatelja.
Izbornik Ivica Tucak je u Japan poveo reprezentaciju u sastavu – Bijač, Macan, Fatović, Lončar, Joković, Bukić, Vukičević, Bušlje, Miloš, Vrlić, Obradović, Garcia.
Već u početku turnira ozlijeđen nam je Paulo Obradović, iako ‘stisnuo’ je zube i hrabro odigrao do kraja. Tek je jednu utakmicu preskočio. Bio je to i turnir na kojem je svaka vaterpolska momčad mogla imati samo 12 igrača.
Počelo je očekivano uvjerljivo protiv Kazahstan 23:7, da bi nas neugodno iznenadila Australija 8:11. Nije nas obeshrabrilo jer su slijedile pobjede nad Crnom Gorom 13:8 i Srbijom 14:12, ali ne i protiv sve bolje Španjolske u zadnjem kolu nadmetanja u skupini, 4:8.
U četvrtfinalu je Mađarska bila bolja, 15:11, te smo morali u borbu za poredak od 5. do 8. mjesta. Nije zahvalno baš za igrati, ne za momčad koja je na prethodnih dvoje Igara nastupala u finalu, ali naši su dečki tada pokazali karakter. Posljednje dvije utakmice su odigrali vrlo dobro, dali sve od sebe i pobijedili prvo Crnu Goru 12:10, a zatim i SAD 14:11.
Brzopotezna plovidba nastupima Barakuda na Igrama je završena. Zgotovljena što se vremeplova tiče, onog što je odigrano, iza nas. Slijedi nam uskoro, za koji dan već početak, nove olimpijske plovidbe. U gradu svjetlosti, ljubavi i mode, ali ujedno i gradu olimpizma. U Parizu koji već treći put ugošćuje najbolje na svijetu, no prvi put nakon cijelog stoljeća.
Naši su dečki već ondje, stigli su sretno, smjestili se i sada je na nama samo odbrojavati dane, sate do početka.
Počinjemo u nedjelju, 28. srpnja od 16.35 sati (jasno uz prijenos na HTV 2) protiv Crne Gore.
