Fizičarka Lucia
Prošle srijede je sa suigračicama proslavila značajnu pobjedu uz pehar Hrvatskog kupa. Za koji dan će put Istanbula po nadamo se nove nove euro-uspjehe. Međutim, prije svih navedenih, djevojka koju ovim putem ugošćujemo na našoj mrežnoj stranici, ubilježila je još jedan. Možda čak i najveći uspjeh. No, nećemo baš sve otkrivati u početnim rečenicama naše nove povremene rubrike koju smo nazvali „Gost/gošća hvs.hr”.
A prva „Gošća hvs.hr” je – Lucia Buljac, vratarka splitskog Jadrana, kluba koji je prošli tjedan osvojio Hrvatski kup u drami raspucavanja peteraca u finalu protiv Mladosti (17:16). Bila je to inače treća ovosezonska utakmica jadranašica i mladostašica, te druga pobjeda Splićanki.
– Prvu smo utakmicu izgubile, to je bio Superkup, a u njemu se osjetio manjak treninga. Kako pojedinačno, tako i ekipno – prisjeća se Lucia.
– Od manjka komunikacije pa nadalje. A ovo sad zadnje, u finalu Kupa, presudilo je to i što smo se malo podignuli s treninzima, kondicijom, ali ja bih rekla prvenstveno kako je presudna bila ‘mirna glava’. Posebno pri petercima u koje smo mi lošije ušle, odnosno Latica (Medvešek, vratarka Mladosti) je ‘skinula’ prva tri šuta. To je vrlo loš početak. Na kraju je ipak presudila smirenost, strpljivost i preciznost.
Kako se brane peterci
Doduše, odlična je pri petercima bila i Buljac koja je od prva tri obranila čak 2 šuta. Izgledalo je to kao perfektno nadmudrivanje dvije naše najbolje vratarke. Kako vi branite peterce odnosno, ‘studirate’ li kako suparnice pucaju, u koju stranu najčešće ili unaprijed odaberete strane, pa što bude ili čak malo čekate, iako je to riskantno?
– Osobno sam gledala prošle snimke utakmica, kako je koja pucala. Kombinacija je to intuicije, tih snimaka, ali opet u trenutku neposredno prije peteraca, glava mi je skroz ‘čista’, koncentrirana. Uglavnom gledam kako koja igračica izvodi peterce, a i svaki put iskačem na neki drugi način, kako bi imala najbolju šansu za obranu.
Lucia Buljac je počela braniti u splitskoj Buri. Nakon nekog vremena je načelno cijeli sastav prešao u novi klub, odnosno u POŠK, da bi sada drug sezonu branila vrata Jadrana. U vaterpolu je Lucia koliko?
– Više od 10 godina, u siječnju 2025. će biti zapravo 11.
Prosinac u Istanbulu
Naveli smo u uvodu kako će te u Istanbul za koji dan. Ondje u petak, 6. prosinca počinje drug krug Challenger turnira na kojem će Jadran igrati protiv dva turska sastava, Galatasaraya i Izmira, te britanskog Ottera. Što i koliko daleko mogu jadranašice?
– Cilj nam je naravno plasirati se u završni krug. Mislim da to možemo, ali opet trebamo biti skromnije. Ulazimo u turnir skromno, ali ćemo ‘gristi’ naravno i boriti se za prva tri mjesta. Očekujem napete utakmice i puno višu razinu intenziteta nego što naša liga nudi zadnjih godina. To je dobro za nas, za sve cure i nadam se ćemo naučiti time nešto novo.
Što ili koliko znate o suparnicama?
– Sad smo prvi put u skupini s klubovima protiv kojih nismo nikad igrale. Ne znamo što i koliko očekivati, ali vidjeli smo neke njihove utakmice. Recimo, Otter je igrao protiv Mladosti na prijašnjem, prvom kvalifikacijskom turniru Challenger kupa u Češkoj. Tako da otprilike nešto znamo. Mislim da je Izmir dosta jači, spremniji od nas. Vidi se po njihovim rezultatima, ali i nekim video-snimkama.
Vama će Istanbul biti suđen ovog mjesec jer malo nakon tog klupskog nadmetanja, u najvećem turskom gradu će se odigrati i skupina Divizije II Svjetskog kupa. To je već natjecanje reprezentacija, a Hrvatska je tu u skupini s Francuskom i Portugalom.
– Tu je cilj proći i Francuskinje i Portugalke, a ako to uspijemo bilo bi velik uspjeh za seniorsku reprezentaciju. Velik izazov za nas.
Akademičarka u bazenu
U uvodnim smo rečenicama naveli i još jedan velik uspjeh, ne samo nacionalni kup, koji stoji uz ime Lucije Buljac. Naime, ova djevojka je prije malo više od dva mjeseca postala akademska građanka! Na poprilično zahtjevnom studiju.
– Friško sam diplomirala, 1. listopada točnije, fiziku na Prirodoslovnom matematičkom fakultetu u Splitu.
Uz čestitku, ovo je samo jedan u nizu bjelodanih dokaza one priče (koja i nije samo priča) kako je vaterpolsko akademski sport. E sad pitanje, što dalje? Posao? Kako to uskladiti s vaterpolom?
– Bilo je izazovno dosta studirati i igrati, trenirati. Pogotovo kad se želiš jednom i drugom posvetiti maksimalno. U tomu sam uspijevala, možda nekad malo više, nekad malo manje uspješno, ali jesam. Podsjetit ću, pred seniorsko Europsko prvenstvo 2022. u Splitu, na jednom od zadnjih treninga sam slomila prst, pa nisam mogla igrati. To mi je bio velik pad baš, tako sam ga doživjela, osobno. Opet, vrlo sam se brzo dignula i te smo godine kao POŠK ušli u finale Kupa. Sve je to bilo jedno veliko putovanje, ali sve se da i može s dobrom organizacijom. Ta strast, prema jednom i drugom je ono što me uporno gura, godinama već. Trenutačno se prijavljujem za posao, tražim ga. Kako u školi, tako u bolnici, na fakultetu. Pisala sam pisma prijave, sad čekam odgovore. Međutim, htjela bi i dalje ostati u sportu i koliko god mogu, ‘gurati’, jedno i drugo. Zato jer mi je sport u svih ovih 10-11 godina pružio toliko lijepih trenutaka i lekcija tako da ga ne mogu još samo tako ‘pustiti’. Htjela bi ostati koliko god mogu duže u sportu – završila je Lucia.
Diplomiranoj fizičarki od srca želimo ostanak u vaterpolu što je duže moguće, ali jednako tako i da što prije dobije povratno pismo, s pozitivnim sadržajem, u pogledu zaposlenja.
