EP 2024. – Upoznaj momčadi skupine A (Divizija 1)
HRVATSKA
Tradicija vaterpola, ali i povijest uspjeha ovog sporta u Hrvatskoj znatno je duža od državne nezavisnosti. Stoga je nemoguće ne spomenuti ulogu hrvatskih igrača, trenera i klubova u vaterpolskim uspjesima i prije osamostaljenja Hrvatske. U svim trofejima i medaljama reprezentacije bivše Jugoslavije, igrači i treneri iz Hrvatske imali su uistinu ključnu ulogu, a za izdvojiti je iz tog razdoblja (do 1991.), 3 olimpijska zlata i 4 srebra, kao i 2 naslova svjetskog prvaka i 2 bronce itd.
Od osamostaljenja Hrvatske, vaterpolska reprezentacija i pod nadimkom Barakude, postala je simbolom uspješnosti hrvatskog sporta, te je najtrofejnija reprezentacija iz ove države. Najveći uspjeh je bez dvojbe olimpijsko zlato osvojeno u Londonu 2012., kao i dva olimpijska srebra (Atlanta 1996. i Rio de Janeiro 2016.).
Barakude su vlasnici dva spektakularna rekorda sa svjetskih prvenstava. Hrvatska je od 2007. do 2019. osvajala medalje na 7 uzastopnih svjetskih prvenstava. Taj je niz prekinut 2022. na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj, ali nastavljen je drugi niz. Hrvatska je od 2005. i SP u Montrealu do SP u Mađarskoj imala čak 9 uzastopnih polufinala svjetskih prvenstava! Što se medalja sa svjetskih smotri tiče, Hrvatska je dvaput bila prvak svijeta (Melbourne 2007. i Budimpešta 2017.), jednom su osvojili srebrnu medalju (Kazanj 2015.), dok su četiri puta objesili oko vrata broncu (Rim 2009., Šangaj 2011., Barcelona 2013. i Gwangju 2019.).
Na europskim prvenstvima je Hrvatska je najdalje otišla, zanimljivo, baš onda kada je organizirala natjecanje! Godine 2010. u Zagrebu i 2022. u Splitu, Hrvatska je osvojila zlatnu medalju. Još su dvaput Hrvati igrali u finalu, ali osvojili srebro (Firenca 1999. i Kranj 2003.). Peta medalja s europskih prvenstava je bronca iz Barcelone 2018.
CRNA GORA
Malena država na jugu Jadrana, nezavisna od 2006. godine, ali s vrlo dugačkom i bogatom poviješću i tradicijom vaterpola koja seže stoljeće unazad. Najtrofejniji crnogorski klub je, Jadran iz Herceg Novog, koji je prošle godine proslavio 100 godina od utemeljenja. U doba dok je postojala država koja se zvala Jugoslavija, crnogorski su vaterpolisti također doprinosili velikim međunarodnim uspjesima te države u vaterpolu.
Od stjecanja nezavisnosti, s pravom možemo vaterpolo nazvati crnogorskim nacionalnim sportom. Vaterpolska reprezentacija ove zemlje redovni je sudionik olimpijskih igara, te u biti najveći broj crnogorskih olimpijaca i daje baš vaterpolo. Crna Gora je na olimpijskim igrama zabilježila neslavan kuriozitet. U tri su navrata bili milimetrima blizu medalje, ali su sva tri puta osvajali četvrto mjesto – Peking 2008., London 2012. i Rio de Janeiro 2016. Ipak, najveći uspjeh Crna Gora je u vaterpolu, kada je reprezentacija u pitanju, postigla baš na Europskom prvenstvu. Bilo je to 2008. u Malagi, u Španjolskoj kada je Crna Gora kao debitant otišla do kraja, osvojila zlatnu medalju i naslov prvaka Europe. Bio je to povijesni prvi naslov prvaka Europe bilo koje sportske momčadi iz tek novostvorene crnogorske države.
Godinu dana kasnije, Vaterpolski klub Primorac iz Kotora je također osvojio naslov prvaka Europe, pobijedivši 1999. moćni Pro Recco u finalu tadašnjeg Final Foura Lige prvaka u Rijeci, Hrvatska.
Što se reprezentacije tiče i nastupa na europskim prvenstvima, nakon zlata na jugu Andaluzije, Crna Gora je osvojila još tri medalje. Dva srebra u Eindhovenu 2012. i Beogradu 2016. Oba puta je u finalu bolja bila Srbije. Na Europskom prvenstvu u Budimpešti 2020. osvojili su broncu pobjedom nad Hrvatskom, dok su 2022. u Splitu zauzeli 7. mjesto.
Crna Gora ima i jedan naslov svjetskog doprvaka. U ljeto 2013. na Svjetskom prvenstvu u Barceloni osvojili su srebro, nakon što je u finalu bolja bila Mađarska. Nadimak crnogorske reprezentacije je Ajkule.
ŠPANJOLSKA
Riječ je o svjetskoj velesili u ovom sportu. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Fukuoki 2023. osvojili su brončanu medalju, jednako kao i na Europskom prvenstvu u Splitu 2022. No, podsjetimo da su prethodno na Svjetskom prvenstvu u Gwangjuu 2019. osvojili srebro, a u Budimpešti 2022. su treći put u povijesti postali svjetski prvaci.
Jezgru kvalitete španjolskog vaterpola desetljećima čine Katalonija i njezini klubovi odnosno igrači, dok danas osnovu snage španjolske reprezentacije čini načelno jedan klub – Barceloneta. Više od polovice momčadi dolazi iz tog kluba, što reprezentaciji daje dodatnu dimenziju u pogledu uigranosti.
Španjolski niz uspješnosti osobito je prepoznatljiv na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima. Na olimpijskim igrama su osvojili zlatnu medalju u Atlanti 1996., a četiri godine ranije srebro, u svom bazenu u Barceloni. Na svjetskim prvenstvima su imali prevrtljive nastupe. Primjerice, 1998. u Perthu i 2001. u Fukuoki su dvaput uzastopno osvojili naslov svjetskog prvaka. U Melbourneu 2007. su osvojili brončanu medalju, a dvije godine kasnije u Rimu srebro. Slijedili su kasnije nešto niži plasmani, a onda i šok 2015. Te se godine, za Svjetsko prvenstvo u ruskom gradu Kazanju, Španjolska prvi put u povijesti nije niti plasirala na planetarnu smotru najboljih. Godine 2017. u Budimpešti su bili tek 9. (najniži plasman od 1978.), ali je potom uslijedio uzlet koji traje sve do danas. Igraju moderno, brzo i sigurno su jedan od favorita za vrlo visok plasman u Hrvatskoj 2024.
FRANCUSKA
Francuska je u počecima velikih vaterpolskih međunarodnih natjecanja bila jedna od uglednijih odnosno jačih momčadi. Francuzi su uostalom bili olimpijski pobjednici 1924. u Parizu, a brončani dvaput – na prvom olimpijskom vaterpolskom turniru, u Parizu 1900., te u Amsterdamu 1928. Na 2. po redu Europskom prvenstvu godine 1927. u Bologni, Francuska je bila srebrna. Samo je Mađarska tada bila jača. No, nakon Olimpijskih igara u Amsterdamu 1928., Francuzi se više nikada nisu uspinjali na jednu od stepenica postolja. Na niti jednom velikom međunarodnom natjecanju.
Tijekom ‘30-ih godina prošlog stoljeća, triput su uzastopno zauzeli 6. mjesto na EP, baš kao što su bili četvrti na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. Nakon Drugog svjetskog rata, Francuska bi se tek povremeno plasirala na velika međunarodna natjecanja, ali bi uvijek zauzimali mjesta od 10. na niže.
Međutim, posljednjih se godina puno toga mijenja značajno na bolje u francuskom vaterpolu. Velika su ulaganja u klubove, državno prvenstvo je silno ojačalo, čak i do te mjere da je 2019. godine prvi put u povijesti neki francuski klub osvojio europsko kup-natjecanje (Marseille osvajač Eurokupa). Francuska reprezentacija danas ima i nekoliko u svjetskim razmjerima sjajnih, visokokvalitetnih igrača. Sve je to u dobroj mjeri i posljedica činjenice da je Pariz dobio domaćinstvo Olimpijskih igara 2024. godine, pa Francuzi čine maksimalan napor ne bi li svaki sport u kojem možda i nisu bili u eliti, značajno unaprijedili. S vaterpolom im to nesumnjivo uspijeva. U konačnici, nastupali su na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki 2023. i bili sjajni na 6. mjestu, a na prethodnom Europskom prvenstvu u Splitu 2022. osvojili su također 6. mjesto što je njihov najbolji rezultat još od Prvenstva Europe u Beču 1950. kada su osvojili isto mjesto.
