EP 2024. – Upoznaj momčadi skupine D (divizija 2)
SLOVAČKA
Slovačka se prvi put pojavila na europskim prvenstvima puno prije nego mnoge kasnije velike nacije u ovom sportu. Prije gotovo cijelog jednog stoljeća, odnosno prije 97 godina. Bilo je to na 2. Europskom prvenstvu, odigranom u Bologni 1927. pod imenom tadašnje države koja se zvala Čehoslovačka
Nakon proglašenja samostalne Slovačke, ova je reprezentacija nastavila biti sudionikom velikih vaterpolskih natjecanja. Istina, nemaju niti jednu medalju, ali neki njihovi rezultati jesu zapamćeni. Godine 2003. na EP u Kranju, zauzeli su 7. mjesto što im je do danas najbolji plasman. Dvije godine ranije, bili su na pragu senzacije. U četvrtfinalu Europskog prvenstva u Budimpešti 2001. izgubili su tijesno od SR Jugoslavije (8:7) koja je kasnije osvojila zlato. U posljednje vrijeme, bilježe slabije rezultate odnosno plasmane na europskim prvenstvima. Na prethodnom EP u Splitu 2022. pobijedili su Sloveniju za 15. mjesto.
Jednom su nastupali i na olimpijskim igrama. Bilo je to u Sydneyu 2000. Triput su sudjelovali i na svjetskim prvenstvima – u Perthu 1998. (10. mjesto), u Fukuoki 2001. (11. mjesto), te u Barceloni 2003. (8. mjesto).
NIZOZEMSKA
Država svjetskih prvaka! Ali… u ženskoj konkurenciji. Međutim, Nizozemska je zemlja sjajne, dugačke i uspješne vaterpolske tradicije, iako posljednjih desetljeća daleko od postolja. Za razliku od ženske reprezentacije koja je svjetski vrh. Uostalom, Nizozemska je uz Hrvatsku sudomaćin ovog Europskog prvenstva, s tim da se u toj državi, točnije Eindhovenu odigrava turnir vaterpolistica.
U počecima vaterpola, Nizozemska je bila vrlo čest sudionik velikih natjecanja, ali i iznimno uspješna reprezentacija. Bili su jednom prvaci Europe (Beč 1950.), a u povijest europskih vaterpolskih prvenstava utkano je jedno ime. Ruddy van Fegellen, vaterpolski van Basten, koji je baš u Beču 1950. postavio rekord od 35 golova na turniru.
Do danas je to ostao drugi najbolji učinak među strijelcima na jednom turniru, a nadmašio ga je samo legendarni Manel Estiarte (Španjolska) koji je u Ateni 1991. postigao gol više, 36! S europskih prvenstava, Nizozemci imaju i jednu broncu. Bilo je to davne 1938. u Londonu. Nizozemska je propustila nakon Drugog svjetskog rata samo tri EP – 2008. u Malagi, 2010. u Zagrebu i 2014. u Budimpešti.
Nizozemska se može pohvaliti s rijetkim pothvatom. To je jedna od samo četiri države koja je barem jednom osvojila zlato na EP u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Ostale tri države su – Mađarska, Italija i SSSR/Rusija.
Na olimpijskim igrama su gotovo pa redovni sudionici od 1908. do 2000., a najveće su uspjehe postigli na Igrama 1948. u Londonu odnosno u Montrealu 1976. kada su s hrvatskim trenerom, pokojnim Ivom Trumbićem, članom Kuće slavnih vodenih sportova, osvojili brončanu medalju.
SLOVENIJA
Slovenskoj reprezentaciji će nastup na Europskom prvenstvu u Dubrovniku i Zagrebu 2024. biti ukupno peti nastup. S prijašnja četiri se ne mogu pohvaliti osobito zapaženim rezultatima. Triput su bili posljednji, na turnirima u Kranju 2003. kada su bili domaćini, u Beogradu 2006. i u Splitu 2022. Inače, za Split 2022. su se plasirali na temelju pozivnice, umjesto Rusije koja je pod sankcijama zbog agresije na Ukrajinu.
Na svojem prvom nastupu na Europskom prvenstvu, u Firenci 1999. bili su 11., nakon što su svladali Nizozemsku 8:7. Upravo je ta utakmica jedna od njihove dosad ukupno samo dvije pobjede na europskim prvenstvima. Druga je bila 2003. u Kranju, na natjecanju na kojem su bili domaćini, kada su pobijedili u skupini, momčad Njemačke 12:9.
Za Europsko prvenstvo 2024. u Dubrovniku i Zagrebu, Slovenija se plasirala kroz kvalifikacije. Bili su domaćin jednog od četiri kvalifikacijska turnira. U lipnju 2023. su u Kranju osvojili drugo mjesto iza Rumunjske, a ispred Švicarske i Finske. Uvjerljivo su svladali Finsku 25:4, zatim i Švicarsku 11:9, da bi s Rumunjskom remizirali, 10:10.
Slovenska reprezentacija na ovo prvenstvo stiže s novim izbornikom. Od studenog 2023. izbornik Slovenije je postao Hrvat iz Crne Gore, Mirko Vičević. On je zapravo i daleko najpoznatije ime u slovenskoj reprezentaciji jer se radi o čovjeku koji je kao igrač bio olimpijski pobjednik u Seoulu 1988.; dvaput prvak svijeta iz Madrida 1986. i Pertha 1991., te prvak Europe u Ateni 1991. Sve u reprezentaciji tadašnje Jugoslavije. U Hrvatskoj je igrao za Jadran iz Splita (1989. – 1991.). Od 2020. je član Kuće slavnih vodenih sportova u Fort Lauderdaleu.
Slovenija je vaterpolu dala i jednog od najboljih sudaca, Borisa Margetu. Možda je vrijeme da Slovenija počne ostavljati i dublji vodeni trag u bazenu, a njihov novi, drugi uzastopni nastup na natjecanju najboljih europskih momčadi, čini se kao sjajan početak.
RUMUNJSKA
Rumunjska se prvi put pojavila na velikoj europskoj sceni u ovom sportu na Europskom prvenstvu u Leipzigu, 1962. Odmah su završili dosta visoko, osvojili su 5. mjesto. To im je bio najbolji rezultat do Europskog prvenstva u Sheffieldu 1993.
Tada su imali sjajno ostvarenje, iznenadivši u četvrtfinalu Hrvatsku, te su se plasirali u polufinale, i na kraju završili na 4. mjestu. Ponovili su taj uspjeh još jednom, u Beogradu 2006. kada su u četvrtfinalu svladali Italiju. Ostali plasmani na prvenstvima našeg kontinenta su im uglavnom bili od 9. do 11. mjesta. Rumunjska zapravo još uvijek čeka svoju prvu medalju na velikim natjecanjima. Na olimpijskim igrama su jednom bili 4. (Montreal 1976.), te jednom na 5. mjestu (Tokio 1964.). Posljednji su put na olimpijskim igrama nastupili prije 12 godina, kada su u Londonu 2012. zauzeli 10. mjesto. Slično je stanje i sa svjetskim prvenstvima na kojima su se zadnji put pojavili 2013. u Barceloni (13. mjesto), a najbolji plasman im je bio 5. mjesto 1975. u kolumbijskom gradu Caliju.
Poput Slovačke, i Rumunjska je imala nekoliko odličnih, izvanserijskih igrača. Neki su bili toliko dobri da su ih druge nacije uspjele privoljeti da igraju za njih, kao recimo, Bogdan Rath za Italiju. Vjerojatno najbolji rumunjski vaterpolist u povijesti bio je Cosmin Radu. Dugo je igrao u Italiji (Florentia) i bio najbolji strijelac Serie A; kao i u Hrvatskoj, u Mladosti iz Zagreba i Primorju iz Rijeke. Prije dvije godine, 2021. završio je igračku karijeru u zagrebačkoj Mladosti i to nakon što je u odlučujućoj finalnoj utakmici postigao gol za naslov prvaka Hrvatske. Godine 2011. bio je i najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Šangaju.
