EP 2024. – Upoznaj momčadi skupine B (divizija 1)
GRČKA
Grčka puni procvat vaterpola proživljava upravo posljednjih nekoliko godina, s kulminacijom na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. (službeno 2020.) kada su osvojili srebrnu kolajnu, što je dosad najveći uspjeh na seniorskoj razini. Dotad su na Igrama najbolji bili u Ateni 2004. (4. mjesto). Tokijsko srebro je samo nastavak, donekle logična posljedica sjajnih rezultata u mlađim uzrastima u kojima je Grčka posljednjih godina osvojila dva juniorska naslova svjetskog prvaka. Ti su mladići stasali, a uz iskustvo i neospornu kvalitetu starijih kolega, Grčka danas ima iznimno snažnu, jaku reprezentaciju koja ide uz bok najjačim momčadima svijeta. Posljednjih su godina redovno kandidati za medalju, pa je izvjesno kako to valja očekivati i sada.
Grčki ‘ples’ po Europi ili nastupi na europskim prvenstvima počeli su tek 1970. u Barceloni kada su završili na 10. mjestu. Od 1991. kada su organizirali Europsko prvenstvo u Ateni i bili za tadašnje prilike senzacionalno visoko plasirani, na 6. mjestu, stalno su u najboljih 10 momčadi. Iznimka je bilo tek natjecanje u Malagi 2008. kada je Grčka zauzela 11. mjesto.
Osim spomenutog najvećeg uspjeha, olimpijskog srebra u Tokiju, Grčka je vrlo uspješna na svjetskim prvenstvima na kojima je dosad osvojila tri brončane medalje. Zanimljivo, čak dvije protiv Hrvatske. Prvi put je to bilo u Montrealu 2005. kada su medalju osvojili pobjedom u produžetku (11:10), a drugi put u Budimpešti 2022., kada je Grčka ponovo bila bolja od Hrvatske (9:7). Između toga se ‘smjestio’ Kazanj 2015. Ondje su Grci također bili treći.
Usput, i tada su zamalo zagorčali Hrvatima jer su izgubili polufinale od Hrvatske tek izvođenjem peteraca.
MAĐARSKA
Vaterpolski divovi. To su Mađari u ovom sportu. Mađarska je najuspješnija vaterpolska nacija u povijesti europskih prvenstava. Imaju čak 13 zlatnih medalja, 7 srebrnih i 6 brončanih medalja. Dakle, dosadašnjih 35 europskih prvenstava imaju čak 26 medalja!
Njihov glavni grad Budimpešta, čak je 5 puta bila domaćinom Europskog prvenstva. Od prvog izdanja 1926. pa do 2020. Vaterpolo je nacionalni sport u ovoj državi, a igrači i treneri iznimno popularni i slavni.
Zlato su u Europi osvajali – 1926., 1927., 1931., 1934., 1938., 1954., 1958., 1962., 1974., 1977., 1997., 1999. i 2020. Niti jedna reprezentacija, osim Mađarske nije čak 5 puta uzastopno osvajala naslov prvaka Europe (1926. – 1938.). U biti, od prvih 10 prvenstava, Mađari su osvojili zlato na njih 8!
No, tu su i druge medalje s kontinentalnih prvenstava – 7 srebrnih (1970., 1983., 1993., 1995., 2006., 2014. i 2022.) i 6 brončanih (1981., 2001., 2003., 2008., 2012. i 2016.). Mađarska nije nastupala na samo jednom EP, godine 1950. u Beču (politički razlozi).
U povijesti olimpijskih turnira, također nema uspješnije nacije od Mađara s čak 9 zlata (Los Angeles 1932., Berlin 1936., Helsinki 1952., Melbourne 1956., Tokio 1964., Montreal 1976., Sydney 2000., Atena 2004. i Peking 2008.). Posebno su dojmljiva tri uzastopna olimpijska zlata (2000. – 2008.). Tu su još i 3 olimpijska srebra (Amsterdam 1928., London 1948. i München 1972.) i 4 bronce (Rim 1960., Ciudad de Mexico 1968., Moskva 1980. i Tokio 2021.).
Na svjetskim prvenstvima Mađarska se može pohvaliti s 4 naslova prvaka (Beograd 1973., Barcelona 2003., Barcelona 2013. i Fukuoka 2023.) uz još 7 srebrnih i jednu brončanu medalju.
U Hrvatsku Mađarska dolazi kao aktualni svjetski prvak, a time smo onda rekli sasvim dovoljno.
ITALIJA
Država koja nema samo silnu tradiciju i povijest, jaku reprezentaciju, već i poznate, velike, moćne klubove koji su pak matica vrhunskih vaterpolista. Italija u vaterpolu znači ujedno i nekoliko desetaka olimpijskih pobjednika i svjetskih prvaka, članova Kuće slavnih vodenih sportova u Fort Lauderdaleu (SAD) itd.
Italija je ujedno je i jedan od ‘veterana’ pojavljivanja ili nastupa na kontinentalnim smotrama. Italija je prvi put nastupila na Europskom vaterpolskom prvenstvu 1938. u Londonu. Bilo je to tada 5. Europsko prvenstvo. Dakle, nastup u Hrvatskoj 2024. bit će 31. turnir najboljih u Europi na kojima nastupa Settebello (Sedam lijepih). Tako glasi nadimak kojim Talijani tepaju svojim vaterpolistima. Nadimak je inače nastao nakon osvajanja olimpijskog zlata u Rimu 1960. Italija je bila prvak Europe triput – 1947. u Monte Carlu, 1993. u Sheffieldu i 1995. u Beču. Do posljednja dva europska zlata odveo ih je legendarni hrvatski trener Ratko Rudić.
Dvaput je Italija bila srebrna – 2001. u Budimpešti i 2010. u Zagrebu, a čak 6 puta brončana – 1954. u Torinu, 1977. u Jönköpingu, 1987. u Strasbourgu, 1989. u Bonnu, 1999. u Firenci, te 2014. u Budimpešti.
Na olimpijskim igrama, Settebello se uspeo na Olimp triput, a sva tri puta u Europi (1948. u Londonu, 1960. u Rimu i 1992. u Barceloni). S olimpijskih igara, Talijani imaju još 2 srebra i 3 bronce.
Na svjetskim prvenstvima su najdalje otišli, do zlata – 1978. u Zapadnom Berlinu, 1994. u Rimu, 2011. u Šangaju i 2019. u Gwangjuu. Sa svjetskih prvenstava imaju još tri srebra (1986., 2003. i 2022.) i jednu broncu (1975.).
Od kako je Alessandro Campagna preuzeo dužnost talijanskog izbornika po drugi put, prije 14 godina, Italija je vrlo često sudionik najmanje polufinala. Od Europskog prvenstva u Zagrebu 2010. pa do Europskog prvenstva u Splitu 2023., u 24 natjecanja (svjetska i europska prvenstva, te olimpijske igre) Italija je u čak 19 navrata došla najmanje do polufinala!
GRUZIJA
Samo na prvi pogled malena ili vaterpolski gledano “egzotična” zemlja. Vaterpolo ima povijest i tradiciju u Gruziji. U doba dok je ta država bila dijelom Sovjetskog Saveza, koji je bio vaterpolski iznimno utjecajan i snažan sastav, neki od najboljih igrača bili su Gruzijci. Od Mihaila Giorgadzea pa do osobito Georgija Mšvenieradzea koji je u svoje doba bio jedan od najboljih igrača na svijetu. Oni su uostalom čak triput zaredom osvajali naslov prvaka Europe (1983., 1985. i 1987.). Dakako, pod zastavom tadašnjeg SSSR.
Jedan od najpoznatijih i najboljih gruzijskih vaterpolista svakako je i centar Revaz Čomakidze koji je dugo igrao u klubovima u Italiji i Hrvatskoj, a nakon igračke karijere počeo je trenersku karijeru u Dinamu iz Tbilisija, ali i vodeći gruzijsku nacionalnu momčad.
Dinamo iz Tbilisija je u biti u velikoj mjeri ujedno i gruzijska reprezentacija koja u svojim redovima ima I nekoliko naturaliziranih igrača. Momčad Dinama nastupa i u Ligi prvaka, te su prije dvije godine zabilježili i prve dvije pobjede.
Nastup u Hrvatskoj, na Europskom prvenstvu 2024. je šesti put da se Gruzija pojavljuje na ovakvim natjecanjima. Debitirali su 2014. u Budimpešti (12. mjesto), a nakon čega su slijedili nastupi na prvenstvima u Beogradu 2016. (14. mjesto), pa potom u Barceloni 2018. (13. mjesto), u Budimpešti 2020. (14. mjesto), da bi u Splitu ostvarili svoj dosad najveći uspjeh. U Spaladium Areni je Gruzija osvojila 8. mjesto i time ušla u prvi jakosni razred ili Diviziju I.
