DVIJE OLIMPIJADE OD ZLATA NA TEMZI
Točno osam godina ili dvije olimpijade (olimpijada – četverogodišnje razdoblje između dviju Igara) navršava se danas od najvećeg uspjeha hrvatskog vaterpola, zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Daleko od toga da Hrvati nisu bili vaterpolski olimpijski pobjednici i ranije (Ciudad de Mexico 1968., Los Angeles 1984. i Seoul 1988.), ali ti uspjesi ipak nisu bili pod hrvatskim imenom i barjakom. Baš zato London 2012. ima posebno mjesto u povjesnici hrvatskog vaterpola. To je zlato ujedno označilo i kraj jedne etape u trijumfalnoj eri koja je nastavljena i kasnije, koja u biti nikada i nije prekinuta. Olimpijsko zlato na Temzi bio je zaključni čin zlatnog triptiha začetog svjetskom krunom u Melbourneu 2007., pa onda i europskim zlatom u Zagrebu 2010.
– Kada se sada prisjetim, posebnost Londona je bila u atmosferi zbog koje ja stalno kažem da su to osvojili prijatelji. Nas 13 prijatelja – prisjeća se za hvs.hr legendarni vratar Josip Pavić.
– Bilo je fenomenalno. Sjećam se da nas na tom turniru stvarno nije bilo briga ništa drugo do naše sljedeće utakmice. Nakon što smo odigrali prvu s Grčkom rekli smo u svlačionici ‘Dobro, jedna manje’. Zatim, mislim da smo dan uoči našeg finala otišli gledati rukomet naše, a da nismo uopće znali s kim mi igramo finale. Netko je od nas na tribini samo jednom pitao ‘Čekaj, a s kim mi igramo finale?’. Bilo nam je svejedno jer smo bili sigurno u sebe – veli Pavić.
Svih 13 Barakuda sigurnih u sebe, ali i njih 12 sigurnih u Pavića koji je na tom turniru branio… briljantno! Kada se pogledaju njegove brojke obrana, u svakoj je utakmici do finala bio dvoznamenkast! Izuzev Kazahstana kada je branio Vićan pa je on imao 10 obrana. Uostalom, u Londonu je Pavić uvršten u sedmorku olimpijskog turnira, a na isteku te godine FINA ga je proglasila najboljim vaterpolistom svijeta! Europska organizacija LEN, drugim u Europi. Odmah iza Mihe Boškovića! Potpuni trijumf Hrvata!
Cijeli olimpijski vaterpolski turnir, tako je ždrijeb htio, odredio je da baš Hrvatska odigra prvu utakmicu. Mjesecima prije smo im željeli da oni, naša Hrvatska odigra i zadnju. Zna se koja je zadnja na turniru, svakom turniru! U prvom kolu su Grci održavali neizvjesnost do zadnje četvrtine. Bilo je 3:3 u poluvremenu, 5:5 nakon treće četvrtine, a onda tri brza i ‘laka’ komada u zadnjoj četvrtini. Gliser je proradio.
Drugo kolo je donijelo Španjolce, poslovično nam neugodne na svakom natjecanju, posebno OI i ta je utakmica bila najneizvjesnija. U biti, prva polovica utakmice je protekla u našem stalnom vodstvu, sve do 5:3 nakon druge četvrtine. U trećoj je Furija bolja i izjednačava na 7:7, da bi u zadnjoj postignut samo jedan gol. Onaj u mreži Daniela Lopeza Pineda. Doduše, u zadnjoj sekundi su se Španjolci žalili sucu Margeti da im nije priznao pogodak, da je lopta prešla zamišljenu gol-crtu prije nego ju je Pavić uzeo u ruke. Završilo je našom pobjedom. Od tog trenutka je zapravo počelo ‘gaženje’. Hrvatsku više nitko nije do kraja uspio ni ugroziti, kamoli nešto više.
Sjeća se toga dobro i legendarni centar Igor Hinić. Ondje je baš, u Londonu odigrao svoj zadnji turnir, zadnje utakmice za Hrvatsku. No, ne samo zadnji… taj je turnir Hina odigrao kolosalno!
– Možda sam odigrao ranije i neke bolje utakmice, ne znam. Tu mi je teško biti objektivan. Važno je reći što su tada u momčadi bili neki drugi igrači kao nositelji igre – prisjeća se Hinić, danas trener Primorja EB.
– Bošković je odigrao izvanredan turnir, Pavić nam je na golu bio fenomenalan, pa Joković. Linija bekova zastrašujuća – Burić, Bušlje i Buljubašić. Dobud je odigrao fantastičan turnir. Mi stariji smo odigrali neke druge stvari, primarno obranu. Svi smo dali doprinos. Sjećam se da je to doba kada je Sukno počeo sjati, tu je Muslim… To su sve imena ‘strašna’ – napominje Hinić.
Treće kolo je donijelo Italiju i počela je rapsodija. Settebello nije imao baš nikakve šanse. I opet, ‘lomljenje’ suparnika u drugoj polovici utakmice. Zadnje dvije četvrtine je Hrvatska dobila 6:2.
Australija i Kazahstan za potvrdu prvog mjesta u skupinu su ujedno bile i utakmice za uvježbavanje napada i obrane uoči onih ključnih, eliminacijskih utakmica. Četvrtzavršnica protiv SAD je djelovala kao da je u bazenu samo jedna momčad, kao da suparnik Barakuda nije ni došao. Nije da Amerikanci nisu došli, a bila je to sjajna momčad (Azevedo, Powers, Wright, Smith, Bailey…), nego su doslovno udarili u hrvatski zid. Nestvaran podatak. Momčad SAD je imala realizaciju igrača više 0-14!?! Takva je bila hrvatska obrana. Koja je prvi pogodak primila u trećoj četvrtini, nakon što je u poluvremenu već bilo 5:0.
– Ta naša momčad, svi ti igrači su ustvari ostavili velik trag u vaterpolu – mišljenja je Hinić.
– Kad sad pogledam, to su sve igrači za koje će se pisati ili se već piše da su legende. Na svim pozicijama. Pazite vi momčad kojoj je Vićan drugi golman. To govori sve! Imate spektakularnog Pavića, a njemu je zamjena i ako treba ulazi ni manje, ni više nego Vićan! Na centru smo bili Dobud i ja, ali na lijevoj strani je Muslim koji ako treba ide i kao drugi centar, dok to isto s desne strane čini Obradović. Lijeva ruka je Joković, pa imate šutera Boškovića, a dolazi Sukno. Iskusni Barač, spomenuo sam već bekove Burića, Bušlju i Buljubašića, a opet je četvrti i Obradović. To je moćna momčad i onda se mora dogoditi to što se dogodilo. Imali smo neviđenu širinu, puno polivalentnih igrača. Dakle, i da se desilo nešto neželjeno, da se netko ozlijedio, ne bi se ‘desilo’. Želim reći, bili smo nezaustavljivi, rezultat se ne bi mijenjao. Sad onda na to kada nadovežete na klupi Ratka Rudića… – glasno razmišlja Igor Hinić, jedan od najboljih hrvatskih centara u povijesti.
Stigli smo do polufinala, a ondje južni susjedi Crnogorci. Oni su se već u pola utakmice mogli nakloniti pobjedniku jer tada je već bilo 5:1. I da, opet malo o obrani. Igrač više Crne Gore je bio 2-11! Fantastično.
Osvanula je nedjelja, 12. kolovoza 2012. Posljednji dan Olimpijskih igara. Vaterpolski finale bilo je posljednje ili pretposljednje natjecanje na cijelim Igrama. Ostvarila se ona želja
prije Londona za Barakude – “Ako već otvarate turnir, onda ga i zatvorite”. I jesu, sa zlatom!
Na suprotnoj strani Italija koja je čak i povela (0:2), ali nema panike. Uostalom, zanimljivo da je Rudić gotovo u svakom svom finalu na početku gubio. Slijedio je preokret u drugoj četvrtini do 3:2 za Hrvatsku, nakon treće 5:3. Rezultat pod potpunom pod kontrolom. Završilo je 8:6, ali ne valja smetnuti s uma da su naši igrači 5-6 sekundi prije kraja, pri rezultatu 8:5 već počeli slaviti, nisu više igrali, tako da Pavić više nije ni branio zadnji šut Talijana. Nebitno, Hrvati su na Olimpu!
Koju minutu kasnije izbornik Ratko Rudić će u kamere HTV-a reći…
– “Dugo sam na olimpijskim igrama, mnoga sam igrao, još ih više vodio momčadi, a dosta sam puta i osvajao, ali zaista se ne sjećam da je ikada jedna momčad kao Hrvatska sada tako, toliko suvereno osvojila olimpijski turnir.”
Što danas na to veli Josip Pavić.
– Tako je ispalo i to vjerojatno tako i stoji, ali ono što bi ja naglasio opet… To zlato je osvojila skupina prijatelja i cijelo smo vrijeme bili fokusirani isključivo na sebe. To je i inače jedini ispravan put. Mi se zapravo uopće tijekom turnira nismo zamarali time je li dominiramo ili ne, ništa nas sa strane nije ometalo, zanimalo. Samo naša sljedeće utakmica i ništa više. Jasno, nismo bili roboti. Bilo je i slobodnog vremena, bilo je i zafrkancije, ali i treninga.
I još nešto što Josip Pavić ističe.
– Odlična organizacija, a posjeta iznad svih očekivanja. Sjećam se naše prve utakmice, s Grcima, prva utakmica cijelog turnira. Jutro je i sad mi malo razgovaramo pa kažemo ‘ajde, ako bude 500-1.000 ljudi, dobro’. Kad ono izađemo van, krcate tribine, sve popunjeno, 5.000 navijača. Stvarno lijepo!
Najljepše hrvatsko vaterpolsko ljeto! Zlatno, olimpijsko!
—–
PUT DO OLIMPA
1. kolo: Hrvatska – Grčka 8:6 (Pavić 13 obrana / Bošković 2, Dobud 2, Sukno 2, Muslim 1, Bušlje 1)
2. kolo: Hrvatska – Španjolska 8:7 (Pavić 11+1 obrana / Dobud 2, Sukno 2, Burić 1, Bošković 1, Bušlje 1, Hinić 1)
3. kolo: Hrvatska – Italija 11:6 (Pavić 11 obrana / Bošković 3, Sukno 3, Obradović 2, Burić 1, Dobud 1, Joković 1)
4. kolo: Hrvatska – Australija 11:6 (Pavić 10 obrana / Joković 3, Bošković 2, Dobud 2, Sukno 2, Hinić 1, Obradović 1)
5. kolo: Hrvatska – Kazahstan 12:4 (Vićan 10 obrana / Dobud 5, Bošković 2, Barač 2, Joković 1, Buljubašić 1, Sukno 1)
Četvrtfinale: Hrvatska – SAD 8:2 (Pavić 10 0brana / Burić 2, Bošković 2, Obradović 2, Sukno 1, Barač 1)
Polufinale: Hrvatska – Crna Gora 7:5 (Pavić 14 obrana / Sukno 2, Burić 1, Bošković 1, Buljubašić 1, Muslim 1, Bušlje 1)
FINALE OLIMPIJSKIH IGARA
12. kolovoza 2012.
HRVATSKA – ITALIJA 8:6 (1:2, 2:0, 2:1, 3:3)
LONDON Plivalište Waterpolo Arena. Gledatelja 5.000. Suci: Borell (Španjolska) i Juhasz (Mađarska). Opunomoćenik: Amini (Iran) i Toygarli (Turska).
HRVATSKA: Pavić (8 obrana), Burić, Bošković 2 (1), Dobud, Joković 3, Buljubašić 1, Muslim, Bušlje, Sukno 1, Barač 1, Hinić, Obradović, Vićan. IZBORNIK. Ratko Rudić.
ITALIJA: Tempesti (9 obrana), Perez, Gitto, Figlioli, Giorgetti 1, Felugo 3, Giacoppo, Gallo 1, Prescoutti 1, Fiorentini Jovanović, Aicardi, Premuš, Pastorino. IZBORNIK: Alessandro Campagna.
PETERCI: Hrvatska 1-1, Italija -.
OSOBNE POGREŠKE: Hrvatska 10, Italija 9. TREĆA OSOBNA POGREŠKA: Buljubašić (30).
REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Hrvatska 4-6 (66%), Italija 3-9 (33%).
Gdje su olimpijski pobjednici danas?
1. Josip Pavić – okončao igračku karijeru u lipnju 2019.
2. Damir Burić – igra za tursku momčad ENKA iz Istanbula
3. Miho Bošković – završio igračku karijeru 2016., profesor je glazbe u Gimnaziji Dubrovnik
4. Nikša Dobud – centar Pro Recca
5. Maro Joković – zamjenik kapetana hrvatske reprezentacije
6. Ivan Buljubašić – ovog ljeta prešao iz Olympiacosa u Trieste
7. Petar Muslim – ponajbolji igrač Waspo 98 Hannovera
8. Andro Bušlje – kapetan i najtrofejniji igrač Barakuda
9. Sandro Sukno – pomoćni trener u hrvatskoj reprezentaciji i trener Primorca iz Kotora
10. Samir Barač – predsjednik Primorja EB i Riječkog saveza sportova, poduzetnik
11. Igor Hinić – trener Primorja EB iz Rijeke
12. Paulo Obradović – napadač Jug Adriatic osiguranja iz Dubrovnika
13. Frano Vićan – trener vratara u Mladosti iz Zagreba
Izbornik Ratko Rudić – završio trenersku karijeru u proljeće 2020.
Pomoćni trener Elvis Fatović – izbornik Australije
Pomoćni trener Vjekoslav Kobešćak – trener Jug Adriatic osiguranja iz Dubrovnika
Kondicijski trener Pero Kuterovac – član stožera Barakuda i Mladosti iz Zagreba
Fizioterapeut Damir Luketić – član stožera Barakuda i Mladosti iz Zagreba
