Hrvatski Vaterpolski Savez

Još jedan velikan hrvatskog i svjetskog vaterpola je izašao iz bazena i odložio kapicu u kakvu vitrinu uspomena. U njegovom slučaju, trofejnu vitrinu.

Damir Burić (41), jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista u povijesti, sinonim vrhunskog, suvremenog, ludo nadarenog, a fino školovanog braniča, nakon pune 22 sezone seniorskog vaterpola odlučio je okončati igračku karijeru. Čovjek koji je bio olimpijski pobjednik, a time ušao u sportske besmrtnike, ali i osvajao svjetsko i europsko zlato, potvrdivši status Hrvatske kao svjetske vaterpolske velesile. S Barakudama je osvojio 13 medalja. U klupskoj je karijeri bio dvaput prvak Europe, jednom pobjednik Eurokupa, dvaput kontinentalnog Superkupa, osvajao je trofeje sa svih 5 klubova u kojima je igrao (Primorje EB, Mladost, Pro Recco, Radnički Kragujevac i ENKA Istanbul). Bio je prvak Hrvatske, Italije i Turske. U jednoj rečenici – osvojio je sve.

Makar, više od  osvojenih trofeja znače vjerojatno i osvojena srca tisuća i tisuća navijača, sportskih zaljubljenika, poklonika vaterpola. Bez afera i skandala, uvijek i samo pun fair-playa. I rada, treninga. Uzor već i za svoju, a kamoli sve nadolazeće generacije. Ukoliko danas postoji neki kadet, junior, neki mladić na začetku karijere, a koji se lagano profilira prema ulozi vaterpolskog braniča, jedno obvezno treba učiniti. Pronaći zapis s pokoje Burićeve utakmice, što u današnje digitalno doba nije nikakav problem. Valja to pogledati, proučavati, učiti. Ima se što i ima se od koga.

– Ne žalim, niti ima razloga, za niti jednim djelićem karijere. Radio sam, trenirao, igrao ono što volim, a mislim da sam u tomu bio dobar. Ostvario sam puno više nego što sam kao klinjo koji je 1997. otišao iz Pule u Rijeku, uopće mogao zamisliti.

Tako govori Damir Burić koji se prije dvadesetak dana vratio iz Istanbula gdje je proveo zadnjih pet godina karijere u tamošnjem najboljem klubu, ENKA. Vratio se nakon što je pronašao i više no dostojnu zamjenu, upravo u Hrvatskoj, u Paulu Obradoviću, u svojem nešto mlađem kolegi s kojim je i igrao, osvajao medalje u reprezentaciji.

– Svaki klub, svako razdoblje u sportskom dijelu života mi je bilo posebno i bogato. Kada sam došao u Primorje prvi put, kao 17-godišnjak (1997.), prvi put sam se, a dosta kasno realno, našao u velikom i posloženom klubu. Iz Primorja sam i ušao u reprezentaciju. U Mladosti sam osvojio prvi klupski trofej. Pro Recco je najbolja klupska momčad u kojoj sam igrao. Moje zadnje sezone ondje, 2011./12. odigrali smo mislim 50 utakmica i osim jednog remija, sve smo pobijedili. Bilo nas je nestvarno puno, čak 25 igrača, te trener kojeg sam obožavao, s kojim sam strašno volio raditi, Pino Porzio. U Radničkom je okupljena sjajna, velika momčad koja je osvojila Eurokup i igrala finale Lige prvaka, a ondje sam spoznao iz prve ruke kako se u nekim sredinama silno poštuju sportaši, domaći i strani. Ondje mi je bilo jako lijepe. U sezoni 2013./14. vratio sam se u Primorje, otišli su već braća Varga, Obradović, a došli smo samo Marko Elez i ja, ali iznenađujuće smo sjajno odigrali tu sezonu. Osvojili smo Prvenstvo i Kup Hrvatske, Jadransku ligu i igrali finale Lige prvaka protiv Pro Recca. Zadnjih pet godina sam bio u ENKA, sjajno posloženom, profesionalnom klubu, ali u kojem ipak nema u toj mjeri silnog sportskog pritiska, težine natjecanja što je meni u tada malo ‘poznijim’ godinama dodatno odgovaralo, pa i trebalo – ‘prošao’ je u nekoliko rečenica kroz svoje klubove, prisjećanjem Damir Burić.

Mi u Hrvatskoj ćemo se Bure ipak primarno sjećati po njegovim nastupima u Barakudama. Neizostavan je bio od 2003. još kada je debitirao u Kranju na Europskom prvenstvu 2003. i odmah startao s finalom, srebrom. S Hrvatskom i za Hrvatsku sve do ljeta 2016. kada je na IO u Rio de Janeiru ponovo igrao finale, ponovo osvojio srebro. Četrnaest veličanstvenih godina, zlatna era hrvatskog vaterpola. Epoha koja još traje, ali u čijem je nastajanju na početku stoljeća sudjelovao, svoje niti utkao baš, između inih i Damir Burić Bura.

– Rekao bih da mi je zagrebački turnir na Europskom prvenstvu 2010. (zlato) sigurno bio jedan od najboljih nastupa za Hrvatsku. Opet, mislim da sam i u Melbourneu 2007. bio jako dobar, a London i Igre 2012… Tamo smo ‘gazili’ sve od reda – veli Damir Burić.

Bura je izašao iz bazena, vratio se u rodnu Pulu i ima nakanu ostati jasno u vaterpolu. Pula ima klub, odnedavno i olimpijski bazen. Od prije koji dan ima u svom gradu i povratnika, olimpijskog besmrtnika i čovjeka koji zna kako se u vodi kuju medalje. Treba li više dalje…

Osim jednog.

Bura, hvala Ti za sve radosti, uspjehe, pobjede, blokove, golove i medalje Barakuda u kojima si sudjelovao, bio jedan od stožernih likova trijumfalne priče vodenih majstora iz Hrvatske.   

—

MEDALJE S REPREZENTACIJOM

Olimpijske igre:

• – zlato (London 2012.)
• – srebro (Rio de Janeiro 2016.)

Svjetska prvenstva

• – zlato (Melbourne 2007.)
• – srebro (Kazanj 2015.)
• – bronca (Rim 2009.)
• – Šangaj (2011.)

Europska prvenstva

• – zlato (Zagreb 2010.)
• – srebro (Kranj 2003.)

Svjetske lige

• – zlato (Almati 2012.)
• – srebro (Podgorica 2009.)
• – bronca (Niš 2010.)
• – bronca (Firenca 2011.)

Svjetski kupovi

• – srebro (Oradea 2010.)

NASLOVI S KLUBOVIMA

• – Liga prvaka: 2010. i 2012. (Pro Recco)
• – Eurokup: 2013. (Radnički Kragujevac)
• – Europski Superkup: 2010. i 2012. (Pro Recco)
• – Jadranska liga: 2012. (Pro Recco) i 2015. (Primorje EB)
• – Prvak Hrvatske: 2008. (Mladost) i 2015. (Primorje EB)
• – Hrvatski kup: 2006. (Mladost) i 2014. (Primorje EB)
• – Prvak Italije: 2010., 2011. i 2012. (Pro Recco)
• – Talijanski kup: 2010. i 2011. (Pro Recco)
• – Prvak Turske: 2017., 2019., 2020. i 2021. (ENKA Istanbul)
• – Turski kup: 2017. i 2021. (ENKA Istanbul)