BARAKUDE U KUTAMA – Zdravstveno povjerenstvo HVS
U svakom sportu, pa tako jasno i u vaterpolu, promatrajući utakmicu, neko natjecanje, prvenstvo, turnir… sasvim su logično u žarištu pozornosti sportaši i njihovi treneri. Zbog njih, sportaša prvenstveno se i dolazi na tribine, navija, strepi, bodri. Za njihova postignuća koja ostvaruju u sportu zaslužni su dakako i opet sportaši, te njihovo stručno-trenersko osoblje. Međutim, postoji još jedan iznimno važan krug ljudi bez čijeg bi djelovanja uspjeh bio neostvariv ili u najmanju ruku teško dosežan. To su osobe koje su nerijetko u sjeni, sportskoj javnosti manje znani, a rijetko ih se tko i sjeti u trenucima slavlja velike pobjede, uspjeha. No zato, kada negdje ‘zapne’, kada stignu fizičke nedaće, pogledi su uprti i rješenja se traže samo od njih. Liječnika!
U današnjem vrhunskom sportu nezamisliv je ne samo put do uspjeha, nego i mogućnost ravnopravnog sportskog nadmetanja bez odgovarajuće stručne medicinske skrbi. Hrvatski vaterpolo je svjetski prepoznat po igračkim i trenerskim zvijezdama, ali jako bi pogriješili ukoliko bi pomislili da jednako jaku i kvalitetnu nemamo i našu, nazovimo je – vaterpolsku medicinsku reprezentaciju. Liječničku službu koja je od prvog dana postojanja hrvatskih reprezentacija uz naše vaterpoliste i vaterpolistice.
Oni su unutar naše organizacije objedinjeni kroz tijelo koje se zove – Zdravstveno povjerenstvo Hrvatskog vaterpolskog saveza, a malo nam gaje približio dr. Dinko Pivalica, splitski liječnik, danas predsjednik Zdravstvenog povjerenstva HVS-a.
Povjerenstvo trenutačno broji 17 osoba, odnosno rekao bi i 18 jer mr. Mimi Vurdelju tu svakako računamo. Velika su većina liječnici odnosno doktori medicine ili stomatologije. Ideja je ujedno da imamo u svakom većem gradu, ondje gdje nam se pripremaju reprezentacije barem jednog liječnika. To je još temelj koji je postavio prof. Labar. Najveći dio njih je i po klubovima, svatko u svojoj sredini, ali surađujemo i s nizom drugih stručnjaka iz svih područja medicine, kao npr. s dr. Damirom Jemendžićem, jednim od najboljih mladih hrvatskih kirurga iz KB Merkur, koji radi u timu za transplantacijsku medicinu, da ne idem u detalje
– veli dr. Dinko Pivalica.
Na vrhu cijele piramide, stavio bi prof. Labara koji je dugo bio predsjednik Zdravstvene povjerenstva i koji je u biti i ustrojio još ’90-tih godina ovo tijelo, način rada. Mi svi sada zapravo samo nastavljamo njegovim putem. To je nevjerojatno koliko prof. Labar ima energije i koliko poslova obavi u svrhu zaštite zdravlja, ali i edukacije mlađih kolega. Uz profesora Labara, svakako bi i prof. Ivu Glunčića i pokojnog prof. Željka Bumbera uvrstio u doajene vaterpolskog liječništva kod nas. Ono što je nama bitno, a što sam spomenuo u startu, da u svakom našem centru imamo liječnike koji se mogu brinuti o zdravlju naših igrača koji se nalaze tamo na pripremama. To se pokazalo korisnim jer se svi potrebni pregledi i zahvati mogu brzo i kvalitetno obaviti. Tako primjerice dok je reprezentacija u Dubrovniku, dr. Margaritoni se brine o našim sportašima i sve dodatne dijagnostike i konzultacije može obaviti vrlo brzo i uspješno unutar svoje ustanove.
Hrvatski vaterpolski savez vodi brigu o najmanje 10-12 reprezentacija različitih dobnih uzrasta, muških i ženskih, a što pretpostavlja i popriličan obim posla.
Prvo što morate znati da kolege koje rade i po klubovima, koji su klubovima na raspolaganju, to rade isključivo volonterski. Onda još dođu i reprezentacije i posla ima jako puno. Kada su pripreme u pitanju, to sve uspijevamo ‘pokriti’, ali ono što radi problem su putovanja, koliko god to zvučalo na prvu malo nestvarno. Naime, mi koristimo svoj godišnji odmor da bi otišli na neko putovanje, prvenstvo i slično s A reprezentacijom ili mlađim uzrastima. Onda se zna dogoditi da uz svu našu dobru volju, u zadnji čas netko mora otpasti. Zato moramo imati velik broj ljudi koji može uskočiti i biti na zamjeni ako treba.
Ima li vaterpolo u odnosu na ostale sportove neke specifičnosti po pitanju ozljeda?
Vaterpolo kao i svaki drugi, kako mi to zovemo “overhead” sportovi ili bacački sportovi, ima izuzetno opterećenje ramena. To je karakteristika vaterpola, rukometa i nekih bacačkih atletskih disciplina. Vaterpolo malo prednjači s ozljedama ramena. Uz ozljede ramena moguće su ozljede i drugih dijelova tijela, recimo koljena, prepona i sl. Nemojmo zaboraviti da je vaterpolo i kontaktni sport pa nisu rijetke ozljede u području lica, zubi, očiju i ušiju. One ‘uške’ na kapicama malo štite, ali ozljede uha ipak nisu baš tako rijetke
– govori dr. Pivalica.
Imali smo nedavno takav slučaj, puknuće bubnjića našeg kapetana Ivana Krapića u Ateni protiv Grčke. U biti, mnogi misle da zbog specifičnosti medija u kojem se vaterpolo odvija, a to je voda, ovaj sport nije grub i kako u njemu nema puno ozljeda kao primjerice u nogometu, ali…
Podsjetio bi kako smo sad, na zadnjim Olimpijskim igrama u Tokiju imali jednu veliku, odnosno tešku ozljedu, prijelom rebara našeg igrača. Svaki lom kosti je teška ozljeda. Da, mnogi misle da je to teško moguće u vodi, ali nije baš tako. Nažalost u kontaktnom sportu su ozljede sastavni dio i one su neminovne.
Kakvi su vaterpolisti kao pacijenti, ali možda više, kakvi su u prevenciji ozljeda?
Poslušni i zaista krasni momci. Pitaju, slušaju, iako ponekad žele brži povratak u bazen pa ih moramo malo ‘kočiti’. Mislim da mi svi u stožeru, ne samo tim liječnika, već i treneri, a posebno kondicijski treneri imamo sjajnu suradnju. Naši igrači su uvijek dobro pripremljeni, što je zasluga naših trenera, a to je najbolja prevencija od ozljeda.
Uz Barakude ste najmanje već desetljeće i pol. Doslovno ste proputovali ne pola, već cijeli svijet. Koje vam je natjecanje ostalo najviše u sjećanju, najdojmljivije?
Stvarno je bilo puno natjecanja, krasnih trenutaka i medalja. Međutim, mislim da je ona prva u kojoj sam sudjelovao, svjetsko zlato iz Melbournea 2007. posebna. Meni je bilo to prvo tako uspješno natjecanje, osvojeno zlato. Tu je također Europsko prvenstvo u Zagrebu 2010. pred našim navijačima, Olimpijske igre u Londonu gdje su naši osvojili zlato, potom Olimpijske igre u Rio de Janeiru, a posebna kategorija su Igre u Tokiju… To će ostati u sjećanju kao nešto vrlo teško i neobično. Ono što su sportaši ondje u uvjetima izolacije kakva je vladala radili, skidam im kapu. Ujutro se ustanete i ne znate jeste li zaraženi ili ne, kada će rezultat testa, na koga trener može uopće računati, igrate li ili ne… to su bila velika psihološka opterećenja.
Doktor Pivalica je za kraj nešto morao naglasiti.
Kada se govori o Zdravstvenom povjerenstvu HVS-a, onda je nemoguće izbjeći naše fizioterapeute. Oni su stalno uz momčad, svakog dana, svakog sata, na svakom putovanju i treningu, uvijek. Damir Luketić je tu najduže i svakodnevno. Sada je tu i Zlatko Kercel, ali nemojmo zaboraviti Petra Cocu, pa Hrvoja Prkića koji su otišli kasnije svaki svojim putem. Damir nam je jedini tu konstanta, ‘katica za sve’, spona između liječničke službe i igrača. Na kraju želio bih se zahvaliti HOO-u i njegovoj Zdravstvenoj komisiji na pomoći, a posebno mr. Mimi Vurdelji koja je, možemo slobodno reći, također naš član jer nam svih ovih godina nesebično pomaže i stalno nam je na raspolaganju
– zaključio je dr. Dinko Pivalica, te nam je ovime ujedno zadao sljedeći zadatak. Koji uradak i o našim fizioterapeutima.
No prethodno, Zdravstvenom povjerenstvu HVS-a želimo iskreno i od srca puno još druženja na i uz bazen, ali… neka im je što manje posla!
—
Zdravstveno povjerenstvo HVS-a
Predsjednik
doc. dr. Dinko Pivalica (KBC Split) – pročelnik Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom u KBC Split, član Zdravstvene komisije Hrvatskog olimpijskog odbora
Članovi
prof. dr. Boris Labar – međunarodno priznat stručnjak na području interne medicine i hematologije; tri desetljeća liječnik vaterpolske reprezentacije, u više navrata predsjednik Zdravstvenog povjerenstva HVS-a, te Zdravstvene komisije HOO-a; član Upravnog odbora HVS-a, dopredsjednik HAVK Mladost iz Zagreba
prof. dr. Alan Ivković (KB Sveti Duh, Zagreb) – specijalist ortopedije s bogatim domaćim i međunarodnim iskustvom, a usko povezan i s akademskom zajednicom kao predavač i profesor na više fakulteta
prof. dr. Ivo Glunčić (KBC Split) – jedan od najboljih hrvatskih specijalista otorinolaringologije
prof. dr. Marko Vulić (KBC Split) – vrhunski ginekolog
prof. prim. dr. Marko Margaritoni (OB Dubrovnik) – voditelj Odjela za plastičnu kirurgiju i kirurgiju dojke u OB Dubrovnik; specijalist opće, subspecijalist plastične kirurgije, višegodišnji liječnik VK Jug iz Dubrovnika
doc. dr. Mladen Miškulin (Aksis Zagreb) – vrhunski kirurg, specijalist ortopedije i traumatologije, od 2012. suosnivač Specijalne bolnice za neurokirurgiju i ortopediju Aksis u Zagrebu, bivši trofejni vaterpolist Mladosti iz Zagreba, sada član Upravnog odbora istog kluba
dr. Nenad Bićanić (Mediko Rijeka – Pula) – specijalist interne medicine, endokrinologije i dijabetologije; višegodišnji liječnik VK Primorje iz Rijeke
dr. Ivica Stipetić (Zagreb) – vlasnik stomatološke ordinacije u Zagrebu, bivši vaterpolist, sada član Upravnog odbora HAVK Mladost iz Zagreb
dr. Boris Bumber (KBC Zagreb) – specijalist otorinolaringolog, subspecijalist plastične kirurgije glave i vrata; voditelj Odjela za endoskopsku i lasersku ORL KC Zagreb
dr. Nenad Bakula (Fizioteka Šibenik) – višegodišnji fizioterapeut svjetske atletske prvakinje Blanke Vlašić, stručnjak iz područja fizijatrije
doc. dr. Tea Galić (Split) – stomatologinja, zaposlenica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, Studij dentalne medicine.
dr. Božen Pivalica (KBC Split) – specijalist ortopedije i traumatologije , Zavod za ortopediju i traumatologiju – Odjel za športsku i endoskopsku ortopediju i traumatologiju KBC Split
dr. Jakov Prenc (Klinika za traumatologiju Zagreb, Poliklinika Quo Vadis Imotski) – specijalist ortopedije i traumatologije, dugo godina liječnik i u GNK Dinamo, odbojkaškoj reprezentaciji…
dr. Danijel Premuš (Thalassotherapia Opatija) – bivši vaterpolist, hrvatski i talijanski reprezentativac, osvajač olimpijskog srebra 2012. (Italija); specijalizant kardiologije, a ujedno i predsjednik VK Opatija
mr. Damir Luketić – bivši fizioterapeut Janice i Ivice Kostelića, a već više desetljeća i fizioterapeut hrvatske vaterpolske reprezentacije i HAVK Mladost iz Zagreba
Zlatko Kercel (“Bez Boli”, Zagreb) – prvostupnik fizioterapije, posvećen problematici lokomotornog sustava i kralježnici, od 2020. fizioterapeut Barakuda
mr. Mimi Vurdelja (HOO) – u međunarodnim razmjerima priznata, vodeća hrvatska nutricionistica, stručnjakinja iz područja prehrane i vitaminizacije, voditeljica Programa zdravstvene skrbi sportaša Hrvatskog olimpijskog odbora
