U 2 METRA Emil Nikolić
Emil Nikolić, koordinator za mlađe uzraste HVS-a
Hrvatski vaterpolo ima ukupno 14 reprezentacija ili nacionalnih izabranih sastava. Medijski je, kao i za najširu javnost u prvom planu (logično) muška seniorska reprezentacija. Od navedene brojke od 14 reprezentacija, dvije su seniorske (muška i ženska), dok preostalih 12 pripadaju mlađim uzrastima. No, upravo su one temelj seniorskih postava. Bez rada s mladima, unaprjeđivanja njihove kvalitete, pospješivanja uvjeta, ali poglavito u kvalitativnom pogledu stručnog rada, teško je očekivati uspjeh na seniorskoj razini.
U tom pogledu Hrvatski vaterpolski savez proteklih godina ulaže značajan napor u organizaciji priprema, okupljanja, treninga i turnira mlađih uzrasta. Organiziraju se kampovi za najmlađe, nadzire se njihov rad i napredovanje i u klubovima. Razgovara se s trenerima itd. Na tom je tragu HVS uložio i dodatan napor angažiranjem stručnjaka poput prof. Nevena Kovačevića, trofejnog trenera i bivšeg izbornika Barakuda; Milivoja Bebića, višedesetljetnog sportskog dužnosnika i svjetski poznatog vaterpolista, člana Kuće slavnih u Fort Lauderdaleu, te Emila Nikolića, još jednog vrsnog stručnjaka. Jednog od najtrofejnijih trenera dubrovačkog Juga, ali trener koji je vodio Mladost, Medveščak kao i niz stranih klubova. Danas je jedan od koordinatora za mlađe uzraste u Hrvatskom vaterpolskom savezu.
Uvjeti za reprezentativce su maksimalno dobri
– Prvo moram primijetiti jedno. U usporedbi s nekim prijašnjim vremenima kad sam radio kao trener, pa i s mlađim reprezentacijama i ovo doba danas, to je nebo i zemlja. U zadnjih 20-ak godina je napravljen velik kvalitativan pomak. Od putovanja, hotelskih smještaja, asistenata koji su na raspolaganju treneru, svega… To je danas besprijekorno i igračima ostaje samo misliti na ono što se od njih očekuje, a to su zadaće koje im daju treneri. Uvjeti za rad su danas maksimalno dobri – veli Emil Nikolić koji je potom pojasnio i način rada, te podjelu poslova, nadležnosti u radu s mlađim dobnim uzrastima.
– Poslovi su podijeljeni tako da sam ja nadležan za reprezentacije ili uzrast do 16, do 18 i do 20 godina. Profesor Neven Kovačević za još mlađe generacije plus kampovi HVS-a, plus dakako još i Milivoj Bebić – pojašnjava Emil Nikolić.
– Bebićevo iskustvo i igračko ime je od velikog značenja. On je ipak legenda svjetskog vaterpola, te samo njegovo prisustvo na bazenu daje djeci na razmišljanje. Vidjeti jednu živu legendu. Moram napomenuti i još jednu osobu, a to je Božo Vuletić. Čovjek koji iznimno voli vaterpolo, dolazi na okupljanja, gleda, daje neke sugestije tako da je i on dio toga.
Veća ulaganja u mlade
Ono što nam je sigurno vratilo smiješak na lice, kada govorimo o rezultatima mlađih vrsta, je prekid dugačkog ‘posta’ bez medalja na velikim natjecanjima.
–
Već prošle godine smo uspjeli značajno podignuti razinu s mladićima do 19 godina koji su osvojili naslov prvaka Europe. Puno više se ulaže u mlađe kategorije, one su pod našom paskom. Kontroliram maksimalno koliko se to može, obilazim i klubove, komuniciram s trenerima i mislim da smo postigli visoku razinu. Samo treba tako i nastaviti, te će se onda to sigurno odraziti i na uspjeh mlađih reprezentacija. Ne kažem da se dosad nije radilo, ali mislim da je bilo potrebno to više inicirati. Struka je primarna.
Možete li pojasniti kako to danas konkretno izgleda, kada govorimo o mlađim reprezentacijama?
Puno ozbiljnije se radi. Svaki izbornik ima po nekoliko pomoćnika, razgovara se i s nutricionistima, puno se radi na tjelesnoj spremi. Puno je ljudi zaposleno, te ako ne baš odmah, ali u dogledno vrijeme će biti i puno više uspjeha nego u prethodnom razdoblju.
Hrvatska vaterpolska škola
Je li jedna od glavnih ideja, misao vodilja u cijelom projektu, raditi na prepoznatljivosti hrvatske vaterpolske škole odnosno da djeca od najmanjih godina rade načelno po istom sustavu, metodici rada kakva one najbolje čeka u seniorskoj vrsti?
To bi bio i to jest ideal. To je program. Tako nešto je radila, radi još uvijek u nogometu recimo škola Barcelone. Prvo su to onda kopirali i u cijelom nogometu, a Španjolci su to počeli kopirati i u vaterpolu. Oni recimo imaju jako dugačka okupljanja. Čak i po 6 mjeseci, s kraćim prekidima.
Jasno, to je ondje puno lakše budući da se praktički sam vrh španjolskog vaterpola nalazi u Barceloni u neposrednoj okolici.
Istina, oni su pola godine u pogonu i ide im na ruku ta blizina. Ali, i drugi rade slično. Talijani se također češće okupljaju, te je kod njih baš ta ideja da igrači kad dođu kvalitetom do praga A reprezentacije, bezbrižno, bez problema u nju uđu. Znaju sve što treba igrati, kako se radi. Tako smo mi radili prošle godine pod paskom Zorana Bajića, izbornika U-19 reprezentacije. Kolega Bajić je bio nekoliko godina u stožeru A reprezentacije i dobro poznaje taj rad. Tako je sve ono što je radila A reprezentacija, mi radili s ovim mlađima. Velike, dugačke, temeljite pripreme i to je na kraju pravdano velikim uspjehom, europskim zlatom u Burgasu. To je poticaj i za sve druge, mlađe igrače i izbornike, da nastave raditi.
Igrači danas kasnije sazrijevaju
Kakva je budućnost ili podmladak hrvatskog vaterpola?
U Hrvatskoj je uvijek bilo talenata, tako ih ima i danas, to nije upitno. Samo što danas djeca, igrači sazrijevaju dosta kasno. To se vidjelo čak i u A reprezentaciji, pa su neki igrači prvi put u A reprezentaciju došli s 27 ili 28 godina.
Postoje li neki problemi s kojima se suočavate? Počev od recimo broja djece. Je li on optimalan?
Mislim da bi moglo biti i više djece. Mene čudi recimo nakon onog velikog uspjeha 2022. u Splitu, kada je Hrvatska postala prvak Europe, da se nije podigao broj djece baš u Splitu. Pričao sam s ljudima iz splitskih klubova koji su očekivali velik broj nove djece, ali se to nije dogodilo. Trebali bi imati veću masovnost. Opet, razgovarao sam s ljudima u Jugu gdje su se nakon pandemije baš te mlađe kategorije podignule, ponovo počele davati rezultate, a samim time daju velik broj reprezentativaca. U svim uzrastima. Ne treba brinuti za budućnost, ali jedina stvar koja mi daje za razmišljati je da nismo uspjeli u novim sredinama, gradovima koji su dobili bazene, da ondje nismo uspjeli ‘izbaciti’ niti trenera ili igrača, igračicu. U ženskim uzrastima zapravo jesmo, kao što je Ria Glas koja je došla iz Slavonskog Broda, ali u muškima ne. Žao mi je što nema vrhunskih igrača iz recimo Makarske, u Varaždinu i Osijeku se ništa ne događa.
Mislim da Hrvatska može i sa ženama na OI 2028.
Postoji jedan dio hrvatskog vaterpola koji je upravo u mlađim uzrastima napravio, po mišljenju našeg sugovornika, izvanredan napredak.
Ženske selekcije su po meni napravile strašan pomak. Vrhunska su ostvarenja ono što se dogodilo prošle godine gdje su nam dvije ženske reprezentacije, do 16 i do 19 godina bile četvrte na svijetu odnosno Europi. To je po meni uspjeh veći od svih drugih mlađih uzrasta jer za nekoliko godina postići to da smo mi u vrhu europskog i svjetskog vaterpola žena… To je čudo! To je strašna perspektiva za Olimpijske igre 2028. Mislim da Hrvatska može i sa ženskom reprezentacijom u Los Angeles!
