Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Intervju / 27. May 2022.

U 2 METRA – Toni Popadić

Za junaka ovomjesečne naše uobičajene rubrike “U 2 metra”, bilo bi možda primjerenije da smo kolumnu za ovu priliku preimenovali u “Unutar 2 vratnice”. Jer to je ‘prirodno stanište’ Tonija Popadića. Najboljeg vratara 31. Prvenstva Hrvatske, sezone 2021./22. Čovjek koji nas je, ruku na srce svojim obranama protiv Rusa u veljači prošle godine odveo na Olimpijske igre u Tokiju, minule je sezone briljirao na vratima. To se posebno odnosi na finalnu seriju u kojoj je u svakoj utakmici bio dvoznamenkastog broja obrana. Od prve do četvrte utakmice redom – 14, 13, 14 i 15 obrana. Kada bi morali nužno izdvojiti samo jednog pojedinca koji je najzaslužniji u finalnoj seriji za naslov prvaka Jug Adriatic osiguranja, onda je to sasvim sigurno Toni Popadić. Uz pehar najboljem čuvaru mreže u Hrvatskom prvenstvu, sasvim dovoljni razlozi za razgovor “U 2 metra”.

Naučio sam o samom sebi

– Sad, kada se prisjetim same sezone, bila je turbulentna. Dobrih i loših partija, ali bila je to za mene osobno sezona iz koje sam najviše naučio i o samom sebi – za početak će Toni Popadić.

– Imali smo od jako bolnih poraza, u finalu Kupa, pa i u regionalnoj ili Premier ligi, do ostvarenja sna da pred punim Gružem podignete trofej. Mislim da svakom momku iz ovog grada, iz Dubrovnika, to predstavlja neopisiv osjećaj. San snova za postići takvo što, s ovakvom publikom.

Kada vratimo ‘film’ unazad 2-3 godine, vi ste gotovo pa predodređeni za velike utakmice, završnice, turnira ili prvenstava. Prije dvije godine, kada je Jug bio prvak, vaše sjajne izvedbe posebno u finalu protiv Mladosti kada ste slavili 19:3. I tada je bilo ovacija u Gružu za vas. Pa godinu poslije, predolimpijski turnir u Rotterdamu, ‘visio’ nam je Tokio, vi ste nas odveli tamo. Sada opet sjajna finala. Nadahnjuju vas te velike utakmice?

– To je motiv više. Pogotovo kada je napeto, pred puno publike. No, svaka utakmica je nosila nešto svoje i sportske situacije koje nisu baš jednake. Svaku ću pamtiti na svoj način i na svaku sam zahvalan, ali opet…. nekako mi je ovaj trofej prvaka znači jako mnogo. Velika većina u nas nije uopće vjerovala, imao sam takav osjećaj. Ljudi iz vaterpola, pa i iz Grada. Nisu vjerovali da mi to možemo, a mi nismo puno pričali već smo sve odradili u bazenu. Negdje sam naletio na podatak, ne znam je li točan, da smo sve skupa u ove četiri utakmice izgubili samo 4-5 četvrtina. To je čudesno za momčad koja ima drugu sedmorku sastavljenu od mladića rođenih 2000. i mlađi. Svjetsko čudo. Njih 4-5 prošle godine nisu bili niti u planovima za seniorsku momčad, a sada su podignuli najvažniji pokal u svakoj državi.

Najljepši poklon

Provjerili smo podatak i istina je. U četiri utakmice, izgubili ste ukupno samo 5 četvrtina. No, ovo što ste naveli je na tragu tvrdnje vašeg klupskog trenera Vjekoslava Kobešćaka koji je istaknuo u nekoliko navrata da mu je ovaj naslov prvaka Hrvatske najdraži trofej dosad, u sezoni koja mu je bila jednako tako najteža od kako je u Dubrovniku, a to je od 2015.

– To je stoga što valja znati da mi godinu dana, zapravo i više, nismo osvojili niti jedan trofej – podsjeća Toni i nastavlja.

– Nitko ne gleda na činjenicu da smo mi izmijenili momčad, kao i da puno više nego mnogi drugi dajemo prilike mladim igračima. Zbog novca, nismo mogli ući niti u neka jako skupa pojačanja kojima bi onda napali naglašeno sve trofeje. I onda se odmah počelo sumnjati, a to je u biti ipak samo godina dana. Nama je to bilo jako naporno, teško, osjetili smo to i na svojoj koži. Zadnjih je mjeseci imao klub i nekih problema unutar i oko strukture. Zato mislim da je ovaj trofej tako lijep poklon, nešto što smo sanjali, a nije moglo doći u bolje vrijeme.

Obranom se trofeji osvajaju

U finalima protiv Jadrana ste suparnika iznenadili sa specifičnom obranom, ali vrstom obrane koja, tako nam se barem čini, i vama osobno odgovara. Varamo li se?

– To je specifična obrana. U takvoj je obrani bitan svaki igrač, iako to izgleda izvana da je to samo pitanje golmana i suparnički pucači. To je igra živaca. Ako vam dobro krene, golman obrani, nema ‘izletavanja’, ishitrenosti u obrani, pa onda dobijete u kontra-napad… To je obrana koja je jako, jako opasna za suparnika. Ruši samopouzdanje svakoj momčadi. Mislim da je to vrlo kompleksna obrana koju treba odigrati stvarno na visokoj razini. Može donijeti puno toga. Pa, vratimo se godinu dana unazad. Najjača momčad u Europi, Pro Recco je prošle sezone izgubio Prvenstvo Italije od Brescie upravo na taj način. Brescia je bila ta koja je igrala M-zona i to je dokaz da je svaka momčad ranjiva na tu obranu, samo ju morate dovesti do visoke razine jer kako vam sve može donijeti, tako sve može i uzeti. Nas je krenulo, ali ne bi tu isticao toliko sebe već sve igrače koji su davali maksimum. Ne veli se za ludu da s napadom možeš pobijediti utakmicu, ali s obranom se trofeji osvajaju.

Vratarski, Hrvatska je najjača

Plus još jedna bitna, presudna stavka. Nema u vaterpolu uspjeha, pobjede sa slabim vratarom. Mi u Hrvatskoj ligi imamo sjajnu konkurenciju vratara. Marcelić i Anić u Jadranu, ali i Jurlina u Mladosti, Šparada u Solarisu, pa čak i Čubranić u Primorju…  Odreda su to sve dobri i vrlo, vrlo dobri vratari. Vi ste u takvoj konkurenciji osvojili nagradu za najboljeg. Što to vama intimno znači?

– Konkurencija je sjajna i zahtjevna na mojoj poziciji. Kako moje godište, tako starijih, dolaze i mlađi. Generalno, Hrvatska nikada nije oskudijevala sa sjajnim vratarima. Uzmimo samo reprezentaciju zadnjih 10-15 godina, preko Vićana, Pavića, Bijača… Mi smo možda i reprezentacija s najjačom konkurencijom na mjestu vratara. Uspoređujući se s drugima, mislim da smo stvarno izvor talenta, rijetkost možda u svakom sportu, vaterpolu definitivno. Tu se s nama mislim niti jedna država s nama ne može mjeriti.

To je onda i pokazatelj koliko je teško doći do odabira dvojice koja odlazi na svjetska ili europska prvenstva, olimpijske igre. Temeljem ove sezone, Toni Popadić je čini se tako vrlo, vrlo naglašeni favorit za jednu od dvije vratarske kapice.

– To će izbornik odlučiti. Ja ću se nadati, truditi da budem taj, a izbornik odlučuje. Ja ću samo nastaviti davati svoj maksimum, pa kuda me odvede.

Rituali prije utakmice

Kakav je tip vratara Toni Popadić odnosno jeste li od onih kojima je jako bitno taknuti loptu makar jednom na početku, obraniti prvi šut…?

– Sigurno da neće baš oduzeti samopouzdanje ako primim gol iz prvog ili prva dva šuta, ali kroz karijeru sam naučio da mi je strašno bitan osjećaj utakmice, dobra priprema za nju, dobro postavljena obrana, disciplinirana. Onda se vratar tu prilagodi i zna što može očekivati. Na tomu gradim sigurnost, a ključ uspjeha je disciplina obrane.

Imate li neki svoj ritual uoči utakmice? Znamo da se recimo Frano Vićan znao povući u osamu, meditirati, imao je i svoju famoznu bilježnicu u koju je sve zapisivao. Josip Pavić nije zapisivao, već je pamtio i gledao puno video-zapisa. Kako to radi Toni Popadić?

– Negdje između. Dosta toga pamtim, volim pogledati svakako i video. Naučio sam od Frana neke stvari koje nisam prije radio. Puno sam razgovarao s njime, to mi je jako puno značilo, on me puno usmjerio u ovoj sezoni i žao mi je što neće biti dalje s nama u reprezentaciji jer stvarno posjeduje ‘rudnik’ znanja za vratare. Kod njega sam naučio analizirati, gledati malo bolje i sebe i suparnika, svoje pogreške. Dakle, imam svega. teško je odrediti samo jedno. Dosta posvećujem pozornosti i psihološkoj pripremi, jednako kao i fizičkoj. Dosta je to čak i velik posao, ali kad radite nešto što volite, ima puno koristi. Posebno ti savjeti od trenera, pa tako i mojeg u klubu, Mara Balića. Uz sve to, gledate jasno i kolege, pa pokupite nešto i od njih, preko Marka (Bijača) pa nadalje. Ne treba pretjerivati u prevelikoj količini informacija, ali je dobro imati dosta podataka o suparniku. Svaka informacija, pogotovo pred velike utakmice, zlata vrijedi.

Protiv Mađara je najzahtjevnije

Postoji li neka momčad, igrači, tip vaterpola koji vam idemo reći ‘ne leži’, momčad koje se nećemo reći bojite, ali niste baš ni presretni kada vam se oni nađu s druge strane bazena? Neki stil vaterpola koji njeguje određene reprezentacije, a koji vam manje odgovara?

– Možda se netko neće složiti, ali mislim da su generalno vratarima najzahtjevnija momčad Mađari. Pogotovo ova sadašnja njihova generacija u reprezentaciji. Tu imate takav spektar šutera kakvu nema ni Srbija koja je osvojila puno više, ni Italije, ni Španjolska koja se strašno dignula. Nitko nema takvu pokrivenost napada. Sa svih strana doslovno sijevaju bombe da je to baš… To razvija poštovanje, ali ne i strah. Mislim, ako se bojiš, onda si poražen prije početka. No da, protiv Mađarske je najzahtjevnije braniti.

Mnogi za vas vele da ste “stručnjak za peterce”. Pa, jeste li ili je to pretjerano malo?

– Pa, tako. U ovoj baš finalnoj seriji nisam ni jedan peterac obranio. Imam ja i uspjeha za takvo što, ali i ti peterci… To vam je igra živaca i ja to uopće ne zovem ‘sreća’ ili ‘lutrija’. To se vježba! Za to se isto sprema. To je element igre, često dosta ključan. Pogledajte tri zadnje godine u nas, Prvenstvo Hrvatske se odlučivalo petercima, a zadnje dvije godine odlučujuća utakmica petercima.

Istina, a baš i ove sezone u drugim ligama, od Italije, preko Srbije, Grčke, do Njemačke su se pucali peterci u finalima i tako osvajali ili gubili trofeji.

– Zato velim da je to sastavni dio igre. Kao u nogometu jedanaesterci. To se vježba. Nije to lutrija. Ali, meni je nekad gušt utakmice završavati na peterce, to da.

Prva četvrtina protiv Ferencvarosa

Sezona za vaš klub ipak još nije završena. Predstoji vam sljedeći tjedan nastup na završnom turniru Lige prvaka u Beogradu. Prvi suparnik, u četvrtfinalu vam je Ferencvaros. Što i koliko daleko mogu jugaši?

– Ne bi ja sada dokle i kako možemo. Mislim da nam fokus doslovno mora biti ta prva četvrtina protiv Ferencvarosa. Napominjem, baš prva četvrtina! Ako ih uspijemo ‘raniti’, a nemaju baš puno slabijih točaka, ali ako ih ipak uspijemo ‘raniti’, uzdrmati kroz tu prvu četvrtinu, uhvatiti dobar ritam, mislim da imamo šansu. Ipak, moramo biti svjesni da je to momčad sastavljena od stvarno 10 vrhunskih igrača koji bi igrali i bili pojačanje za svaku drugu momčad. Zato se trebamo pripremiti i mentalno i fizički koliko uspijemo za taj turnir.  Idemo dati maksimum, pa ćemo vidjeti kuda će nas to dovesti – zaključio je za “U 2 metra” najbolji Hrvat unutar 2 vratnice, Toni Popadić.