hr
Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Intervju / 23. studenoga 2020.

Predrag Sloboda

Kontinuitet je naša snaga

Prije nešto više od dva tjedna, 8. studenoga 2020. Kongres LEN je na virtualnoj ili sjednici održanoj online, izabrao novog predsjednika (Paolo Barelli), te novi saziv vrhovnog izvršnog tijela LEN ili Europske organizacije vodenih spotova – LEN Bureau. Istom je prilikom vrlo premoćno,  u Ured ili Bureau LEN primljen Predrag Sloboda. Bivši predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza (2010. – 2018.), a od 2018. dopredsjednik nacionalne vaterpolske organizacije, dobio je prilikom izbora čak 97 od maksimalno moguća 104 glasa. Podatak koji puno govori o ugledu kako Hrvatske i Hrvatskog vaterpolskog saveza, tako jasno i osobno Predraga Slobode u strukturama LEN

Vrlo zanimljivo, Predrag Sloboda je ujedno od osamostaljenja Hrvatske odnosno u posljednjih gotovo tri desetljeća prvi dužnosnik iz hrvatskog vaterpola koji je izabran u LEN Bureau! Istina, u ranijim je mandatima u ovom tijelu od Hrvata bio i nažalost pokojni Ivan Varvodić, koji je međutim došao iz plivačkih struktura. Hrvatski vaterpolo, iako silno uspješan, visokotrofejan na nacionalnoj kao i međunarodnoj razini, do studenoga 2020. nije bio zastupljen u ovom tijelu. Dakako, LEN je imala svojedobno Hrvata na čelu te organizacije u Šibenčaninu, pokojnom Anti Lambaši (predsjednik LEN od 1982. do 1986.), no to je ipak bilo u doba bivše države.

Priznanje našim vodenim sportovima

– Valja napomenuti da je moja nominacija podržana od HVS-a jasno, ali ona je potaknuta iz Hrvatskog plivačkog saveza. To treba spomenuti jer je Hrvatski plivački savez ipak krovna organizacija u obitelji vodenih sportova u kojoj su jasno vaterpolo, skokovi u vodu, daljinsko plivanje i artističko plivanje kako se od sad zove sport donedavno poznatiji kao sinkronizirano plivanje. Dakle, moj izbor jest priznanje hrvatskom vaterpolu, ali je to priznanje hrvatskim vodenim sportovima u cijelosti – napominje ovomjesečni gost rubrike hvs.hr “U dva metra”, Predrag Sloboda.

– Mislim da čak ako pričamo samo o vaterpolu, naš sport nikada nije dao nekog svojeg predstavnika u LEN Bureau jer pokojni Ivan Varvodić je došao iz plivanja, baš kao i pokojni Ante Lambaša koji je bio puno više nego samo vaterpolo. On je bio visoki dužnosnik baš i u plivačkim strukturama i bivše države, te kasnije LEN i FINA-e, iako nije sporna i njegova uska povezanost s vaterpolom. Što se tiče hrvatskog vaterpola i izbora moje malenkosti, mislim da je to ipak i posljedica, uz dužno poštovanje svima, činjenice da je vaterpolo ipak najtrofejniji sport, posebno loptački u Hrvatskoj. Barem u zadnjih 10 godina, ako ne i više. S tim da bi tu nogomet izdvojio kao ipak posebnu kategoriju. To je dimenzija za sebe – veli Sloboda

Talijan Paolo Barelli koji je u rujnu ove godine reizabran za predsjednika Talijanskog plivačkog saveza (FIN), na Kongresu LEN je treći put uzastopno dobio povjerenje za vođenje LEN. Također vrlo uvjerljivo, pridobivši naklonost s 86 glasova nasuprot 13 za protukandidata Gillesa Sezionalea, predsjednika Francuskog plivačkog saveza. Na kojoj je izbornoj platformi Paolo Barelli osigurao još jedan četverogodišnji predsjednički mandat?

– Kada je Barelli prvi puta preuzeo vođenje LEN, ta je organizacija bila u ozbiljnom financijskom minusu. Samo 4 godine kasnije, kada je išao na izbore po drugi mandat, LEN je već bio u financijskoj pozitivi. Mi, nacionalni savezi vjerojatno nikada nismo zadovoljni time koliko LEN pomaže, ali u tom drugom Barellijevom mandatu, od 2016. do 2020. se dogodilo dosta pozitivnih stvari. Apsolutno zadovoljstvo sviju u sportu, u životu, bilo čemu je teško dosegnuti, ali mislim da je sve to razdoblje bilo jako dobro odrađeno. Rezultati glasovanja govore dovoljno jer je Barelli dobio 6 puta više glasova nego njegov protukandidat. To je egzaktna činjenica. Barellijeva izborna platforma uključuje ideju o punom razvoju čim više, odnosno svih saveza u svim vodenim sportovima. Barelli u tom segmentu ne radi razliku između onih saveza koji su u nekom segmentu, u nekom sportu trofejno silno izraženi, jaki i onih nazovimo ih manjih saveza u pogledu trofeja. Jasno da se uvažava svačije postignuće i doprinos sportu, da se rezultati ne zaboravljaju, ali oni ne daju za pravo ikomu da se osjeća ‘ravnopravnijim’ od drugih – napominje Predrag Sloboda.

Foto: Roni BRMALJ

Foto: Roni BRMALJ

Maksimalna pomoć svima

To bi se dalo svesti i na hrvatskom primjeru jer istina, naša je domovina u vaterpolu velesila, ali u artističkom plivanju, skokovima u vodu spada u ono što bi neki mogli nazvati ‘mali savezi’ ili države bez osobitih rezultata.

– Poanta je da se svima maksimalno pomogne – napominje Predrag Sloboda.

No, nije baš rješenje i samo čekanje da nam netko, u ovom slučaju LEN sam od sebe pomogne.

– Mi u Hrvatskoj bi u prvom redu trebali biti puno više uključeni u rad LEN. Naša krovna organizacija, Hrvatski plivački savez nema već 10-12 godina nikoga u komitetu, stručnom odboru plivanja. Tu se moramo i mi sami malo ‘trgnuti’, ali osobno vjerujem da ćemo u dogledno vrijeme to značajno popraviti, promijeniti, da će biti još naših stručnih ljudi, još Hrvata u različitim odborima vodenih sportova u LEN.

Zareb, 15.06.2018. Školska knjiga, promocija knjige Zlatno desetljeće hrvatskog vaterpola. snimio: Robert Valai

Kako je koncipiran rad u LEN Bureau odnosno ima li svatko od vas članova neka posebna zaduženja? U Hrvatskom vaterpolskom savezu vi ste jedan od četvorice dopredsjednika, ali s uskim zaduženjem za međunarodne odnose, one s LEN i FINA.

– Nije tako specifično, nema opisa radnog mjesta. Po potrebi se neka zaduženja rade. Postoji jasno neka strategija i svatko dobije neki svoj dio, ali nije to da ima striktno napisan opis, rokove i slično.

O Ligi prvaka, “wild-card”…

Vaterpolo i LEN. Vama ne treba ništa objašnjavati, dugo ste u vaterpolu i svjesni svih problema, mana i vrlina. Klubovi po Europi često znaju izražavati nezadovoljstvo radom LEN, nedovoljnom pozornosti radu klubova, nagradni fond recimo Lige prvaka jest smiješno malen itd. Što predsjednik Barelli i LEN Bureau misle tu mijenjati i hoće li mijenjati svoj odnos prema ključnim vaterpolskim problemima?

– Bit će nekih promjena, znam da hoće i još se ne može sve niti objaviti javno. Doći će za to trenutak, ali mislim da će klubovi biti zadovoljniji. Svjestan sam ja najbolje da ima dosta kritika i iz naših, hrvatskih klubova, ali… Neke stvari se zaboravljaju ili se olako preko njih prelaze. Recimo, prošle sezone smo uspjeli, pa ako hoćete mi smo uspijeli, da u Ligi prvaka imamo čak dva kluba s “wild-card”, Jug i Mladost! Dva kluba, a niti jedan od njih nije bio organizator završnog turnira. To nitko nije ima i nitko nema. Imali smo mi, Hrvatska.

Izravnije pitanje. Čemu uopće taj “wild-card”, igranje s pozivnicom u Ligi prvaka ili bilo kojem natjecanju? To je čak donekle… nesportski.

– Sto posto je nesportski!

Toga nema u drugim sportovima…

– Ne baš, ima u košarci. I tamo su se dijelile pozivnice za Euroligu, jasno isto tako po određenim kriterijima. Načelno, u 95% slučajeva te pozivnice imaju prvaci najuspješnijih država, iz najboljih liga. Međutim, nešto drugo se isto tako zaboravlja. Za razliku od nekih FINA vaterpolskih natjecanja, LEN je recimo ako ćemo o detaljima uredno ‘pokrio’, platio testove za covid-19 svih igrača, svih klubova za turnire u Budimpešti i Siracusi, sada u kvalifikacijama za Ligu prvaka. I ne samo to. S tim da FINA ima na računu 250 ili 300 milijuna eura, a LEN 5 ili 10 milijuna. Nebitno svota, ali govorim o omjeru. Dakle, nije da LEN samo uzima klubovima. Sve polazi od organizacije klubova. Svi se moraju malo više angažirati, ali da će LEN biti još bolja i status vaterpola, pa time i zadovoljstvo svih u vaterpolu još veće, u to ne sumnjam – naglašava Predrag Sloboda.

Dvojica izbornika u 15 godina

Prije mjesec dana navršilo se i točno desetljeće od izbora Predraga Slobode za predsjednika Hrvatskog vaterpolskog saveza. Bilo je to u listopadu 2010., malo nakon osvajanja europskog zlata u Zagrebu. Ono što je slijedilo u dva uzastopna Slobodina predsjednička mandata, do 2018. može se bez imalo sustezanja nazvati najplodonosnijem razdobljem hrvatskog vaterpola. Od uspjeha reprezentacije (olimpijsko zlato 2012., svjetskim zlatom 2017.), ali i klubova (Jug CO prvak Europe 2016.)… Jeste li si mogli pojmiti u jesen 2010. takav silan uzlet?

– Nitko nije mogao očekivati  možda u tolikoj mjeri, ali opet nije da nas je baš i iznenadilo u potpunosti. Naime, sve što smo radili, ne ja već cijeli Upravni odbor, kako tada, tako je i danas, radi se s ciljem da mi kao reprezentacija želimo biti na vrhu. Samo nas vrh zanima. Međutim ima tu jedna stvar koju ja stalno ponavljam i što mislim da je ključno. Od 2005. do danas, mi smo jedini loptački sport u Hrvatskoj koji ima samo dvojicu izbornika. Rudića i Tucka. U 15 godina! Taj kontinuitet, pa i rad Upravnog odbora HVS-a, cijelog Saveza, sve je to donijelo sva ta zlata. Zajedništvo i zajednički ciljevi koji su postavljeni, sve je to rezultiralo tim medaljama, uspjesima. Nisu samo te dvije medalje, tu je i još jedno olimpijsko finale, u Riju 2016., pa medalja na EP u Barceloni 2018., ali i zlato na Mediteranskim igrama 2013. što također nikada prije nismo osvojili. Niz medalja na svjetskim prvenstvima koji nikada, od 2007. do danas nije prekinut po čemu smo jedinstveni, najbolji na svijetu sa 7 medalja u nizu, pa Svjetska liga itd. Kontinuitet vođenja, upravljanja u svim segmentima, od vodstva Saveza do stručnog stožera reprezentacije je ključ uspjeha. Pa, današnji naš predsjednik Mladen Drnasin on je dio nas, naše strukture, Saveza, više od desetljeće, cijelo vrijeme! Predsjednik se može promijeniti, doći novi, ali sportska politika i naš smjer ostaju nepromijenjeni. Isto vrijedi za Upravni odbor, Stručni savjet. Kontinuitet je naša snaga – naglašava Sloboda.

Kada ste bili najradosniji kada se govori o medaljama, London 2012. ili Budimpešta 2017?

– London je ipak bio vrhunac, ali teško je usporediti te osjećaje. Budimpešta je bila prekrasna, dobiti to finale Svjetskog prvenstva pred 7 ili 7 i pol tisuća ljudi, u hramu vaterpola, to nosi velike emocije također. Bili smo i blizu Hrvatske, drugo se jutro vraćali doma, bio je spektakularan doček prvo u Zagrebu, a zatim diljem Hrvatske. Olimpijsko zlato je ipak po nekoj klasifikaciji vrh vaterpola, sporta. Onako suvereno osvojiti zlato, u finalu smo počeli s Talijanima 0:2, pa preokrenuli do 4:2 ili 5:2 ako se ne varam… to je bila kulminacija rada Ratka Rudića i njegovog stožera. Dakako, i Saveza.

Primorje je dovelo Xavija u Hrvatsku

Pričati s Predragom Slobodom, zaljubljenikom i dužnosnikom u vaterpolo, povrh svega Riječaninom, a ne spomenuti Primorje EB je nemoguće. Klub koji je stariji od stoljeća (1908.) vi preuzimate i on se s vama na čelu iz godine u godinu diže, a onda u razdoblju od 2012. do 2015. ostvaruje sjajne uspjehe. Prvi naslov prvaka države nakon II. svjetskog rata (2014.) što zvuči pomalo zapanjujuće, ukupno dva naslova prvaka Hrvatske, ali i nacionalni kup, Jadranska liga, doprvaci Europe… Doveli ste vaterpolo do statusa sport broj 1 u gradu Rijeci.

110

– To je razdoblje koje će vječno ostati zabilježeno zlatnim slovima u povijesti kluba. Mi smo tada u klubu imali u jednom trenutku 7 zlatnih olimpijaca! Ne znam u kojem našem sportu u Hrvatskoj smo imali 7 zlatnih olimpijaca. U jednom trenutku, kao članove kluba, igrače!Tada smo napravili i vrlo bitan potez za, kasnije će se pokazati cijeli hrvatski vaterpolo, za našu reprezentaciju. Doveli smo Xavija Garciju. Prvo je on došao u Primorje, a s vremenom će se ustaliti u Hrvatskoj, postati dio nas, naše reprezentacije i biti vrlo važan kotačić u nastavku hrvatske dominacije u europskom i svjetskom vaterpolu.

Tada je Primorje, nije tajna, u određenoj mjeri crpilo svoju snagu i iz vrlo dobre suradnje s Pro Reccom u kojem ste ranije bili dopredsjednik. Ima li tih veza klubova i danas, te je li moguće u dogledno vrijeme očekivati ponovo takav uzlet riječkog vaterpola?

– U ovim vremenima u kojima živimo, očekivati tako nešto i na toj razini, to je jako teško. Ali, sada predsjednik Samir Barač i trener Igor Hinić dobro rade, igrači ponikli u klubu daju maksimalan doprinos. Tadašnji uzlet Primorja, riječkog vaterpola je u određenoj mjeri imao veze s Pro Reccom. Veze danas s tim klubom nisu ni približno kakve su bile, ali tamo i dalje imam dobre prijatelje, od predsjednika Feluga pa dalje. No, nije ništa kako je bilo prije 15 godina. Međutim, iz tog razdoblja, nešto malo ranije je ostalo klubu i gradu nešto još opipljivije od medalja, trofeja. Godine 2008. je obnovljen u cijelosti plivački kompleks na Kantridi koji nosi ime našeg velikog Zdravka Ćire Kovačića. Najljepši kompleks u Europi s čak 5 bazena, a sve to s obližnjom Opatijom bajnom daje jednu vrlo lijepu i uspješnu priču našeg sporta – zaključuje za “U dva metra”, Predrag Sloboda, član LEN Bureau i dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza.