hr
Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Intervju / 7. listopada 2020.

Ivica Tucak

Moja je konačna želja olimpijsko zlato

Krajem rujna, jednoglasnom odlukom Upravnog odbora Hrvatskog vaterpolskog saveza, a na prijedlog Stručnog savjeta, produžen je mandat Ivice Tucka na dužnosti izbornika muške seniorske reprezentacije. Točnije, Tucak će biti izbornikom Barakuda do 2024. godine, odnosno sve do razdoblja neposredno nakon Olimpijskih igara u Parizu za četiri godine. Neovisno činjenici da je ovakva odluka bila očekivana, a temelji se prije svega na nedvosmislenom zadovoljstvu čelništva HVS-a dosadašnjim radu i postignutim rezultatima reprezentacije pod vodstvom izbornika Tucka, ovakva odluka je itekako vrijedna pozornosti. Radi se ipak o čelnom stručnom mjestu naše najjače i bez uvrede ikomu, najbitnije vaterpolske momčadi u Hrvatskoj. Uz to, ovakvom odlukom Ivica Tucak je postavio nacionalni rekord jer je postao naš najdugovječniji vaterpolski izbornik. Podsjetimo, Tucak je prvi put imenovan izbornikom 16. rujna 2012. ili prije malo više od 8 godina. Dostatno kao početni, ne i jedini razlog ugošćivanja izbornika Tucka u rubrici “U 2 metra”.

HVS.HR: Što ste zamišljali, početkom jeseni 2012. kada ste postali izbornikom, naslijedivši Ratka Rudića, kakav će mandat biti? Hoće li tako dugo trajati, biti toliko uspješan?
TUCAK: Prije svega mi je izuzetna čast i zadovoljstvo biti na ovom mjestu jer nema nikakve dvojbe da je to moj život. Do zadnjeg dana dok budem sjedio na stolici izbornika hrvatske reprezentacije, dat ću sve od sebe. Sve što imam, za što više boljih rezultata i uspjeha. Što se mene osobno tiče, ja imam još jako puno toga za napraviti. Moja je konačna želja olimpijsko zlato. To je ono što me vuče u životu i dok to ne napravim, a nadam se da će to biti vrlo brzo, neću biti miran. To je moj životni san, nešto za što živim, radim, promišljam. A jesam li i što sam razmišljao u jesen 2012… Nisam nikad, ne razmišljam ni sad, u smjeru nekog datuma i vremena. Želja mi je samo da reprezentacija igra što bolje, da imamo što bolju unutarnju ‘kemiju’, da radimo analizu i ‘guramo’ svaki dan što bolje i prema naprijed. Svi zajedno. Kad kažem svi zajedno, mislim i na igrače, sve članove stručnog stožera, cijeli Upravni odbor, sav naš vaterpolski savez. Nema nikakve dileme da će Hrvatska uvijek biti u samom vrhu svjetskog vaterpola.

HVS.HR: Kakva bi bila vaša slika kada bi usporedili sastav koji ste preuzeli 2012. nakon OI u Londonu s Hrvatskom 2020?
TUCAK: Puno toga se promijenilo. Zatekao sam reprezentaciju nakon onog spektakularnog uspjeha, osvajanja olimpijskog zlata, ali su onda počele i mnoge promjene. Bilo je razdoblja za mene i jako teškog, a ako hoćete i za igrače jer su oni nakon olimpijskog uspjeha bili “opijeni” zasluženo, tim najvećim uspjehom, slavom u sportu. Moja prva godina, 2013. je bila možda i najteža u smislu opuštanja igrača, euforije, a opet nužnosti nastavka tog puta. Ta je godina bila zahtjevna u smislu da su me dočekali neki otkazi na koje nisam računao. Prije svega mislim na Burića i Boškovića koji su 2013. trebali biti među stožernim našim igračima. Kasnije je bilo strašno puno problema u pogledu ozljeda, otkaza. Prolazili smo uistinu turbulentno razdoblje. Nije bilo niti jednog natjecanja do 2016. i Olimpijskih igara u Riju za koje smo bili kompletni. Kada bi nam se činilo da je sve posloženo, došli bi problemi. Godine 2015. smo ostali četiri godine bez Nikše Dobuda, u tom trenutku bez dvojbe najboljeg centra na svijetu. Bilo je problema i s nekom, da se ne vraćam sada, nedisciplinom, ali zbog koje smo morali ‘rezati’ neke stvari. Godine 2017. smo imali onu reprezentaciju koju sam priželjkivao i koja je na koncu osvojila naslov svjetskog prvaka u Budimpešti, da bi odmah nakon tog natjecanja ostali u šoku ostavši bez najboljeg igrača svijeta, Sandra Sukna. No, ako me se pita koji je moj ideal momčadi i igre Hrvatske, to je Budimpešta 2017. Pa opet, unatoč svim problemima mi smo igrali i olimpijsko finale 2016., godinu dana ranije i finale Svjetskog prvenstva i Svjetske lige, ranije smo osvojili i Mediteranske igre, broncu na SP u Barceloni… Dakle, posustali nismo nikad. Čak smo i nakon šokantnog ostanka bez Sukna, 2018. fenomenalnom igrom osvojili prvi Europa kup u Rijeci, u ljeto i europsku broncu. Prošle godine smo osvojili medalje na svim natjecanjima, od srebra na Europa kupu u Zagrebu, Svjetske lige u Beogradu do bronce na SP u Koreji. Tu mi je žao što nismo otišli do kraja jer smo imali sjajnu igru na cijelom turniru, izuzev polufinala sa Španjolskom. Imali smo mi posrtaja, to ne velim. Prije svega mislim na EP u Beogradu 2016., ali je i ono bilo uvjetovano otkazom ili ozljedama nekih igrača, od Obradovića do Muslima itd.

Joković će igrati i u Parizu 2024.

HVS.HR: Kada se pogleda niz igrača koji su od jeseni 2012. pa u konačnici i do prošle 2019. iz različitih razloga prestali igrati za reprezentaciju (kraj karijere, ozljede, bolesti, suspenzije…), on je impresivan – Barač, Hinić, Vićan, Dobud, Obradović, Bošković, Burić, Muslim, Pavić, Sukno, Buljubašić… Izostanak ovakvih zvijezda teško bi pogodio svaku drugu momčad na svijetu, sputao u osvajanju medalja. S Barakudama to nije bio slučaj. Vi ste prije nekog vremena spomenuli, a u pogledu smjene generacija koje slijede mnogim momčadima nakon OI u Tokiju 2021., citiramo “Nitko u svijetu nema takvu perspektivu kao Hrvatska…”. Možete to malo elaborirati? Mislite li da smo mi već obavili smjenu?
TUCAK: Apsolutno ostajem pri tom i primjerice na OI u Parizu 2024. mi bi trebali biti najsnažnija momčad. Dat ću samo jednu paralelu. Srbija koja je bila dominantna u olimpijskom ciklusu 2012. – 2016. je imala cijelo vrijeme gotovo identičnu reprezentaciju. Od olimpijske bronce u Londonu do zlata u Riju. Neznatne promjene, jedna do dvije. Recimo, Vanja Udovičić je igrao do 2013. Pritom, nisu bili opterećeni niti jednom ozljedom, niti jednim problemom. Oni su od 2017. do 2020. pokazali određeni pad i što je jasno. Došli su igrači u određene godine, to više nije zenit njihovih karijera. Prošle su godine imali na SP u Gwangjuu jedan eksperiment koji je završio loše, ove godine na EP u Budimpešti u najjačem sastavu su završili peti. Dakle, nisu više toliko dominantni, ali ta je momčad bila projektirana tako da na vrhuncu budu baš 2016. I to su bili. E, to sad ja tvrdim za Hrvatsku i stojim iza svojih riječi. Kad kažem to, onda velim da će na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. jedan Bijač, Marcelić, Bukić, Fatović, jedan Vukičević, Miloš, Benić… svi ti igrači koji su već sada u reprezentaciji i igraju već dugo bitnu ulogu, baš će tada 2024. biti u zenitu, naponu svoje snage. Od iskustva, godina, motoričkih sposobnosti. Reprezentacija Hrvatske u mojoj projekciji za OI 2024. će imati 2-3 promjene u odnosu na sadašnji sastav. Te će promjene biti uvjetovane možda time što će doći netko još mlađi, još bolji. Jezgra, kralježnica reprezentacije je tu.

HVS.HR: Dobro, ali još uvijek ipak imamo nekolicinu igrača koji će vjerojatno za godinu-dvije slijedom godina biti izvan konkurencije. Mislimo na Bušlju, Garciju, možda i Jokovića, Vrlića, Lončara…
TUCAK: Tu moram istaknuti kako mi je Maro Joković sam izrazio želju da bude u reprezentaciji i dulje, te sam stekao dojam iz razgovora s njim da neće biti upitan niti za Pariz 2024. On će tada imati 37 godina i na njega računam tada kao ključnog čovjeka. Postoje u vaterpolu ljudi koji igraju i s 40, a naš Joke s načinom života, karakteristikama, vidim ga kao stožernog igrača.

HVS.HR: Ovo nam je drago čuti za Jokovića, ali opet ostaje potreba manjih osvježenja u momčadi za godinu-dvije.
TUCAK: Apsolutno, to ne sporim. Razmišljamo već sada u tom smjeru s nekim igračima. Neću sada najavljivati, ali nemamo straha. Da, Vrlić (34) i Lončar (33) su u godinama kada treba s njima vidjeti gdje su 2024. To je malo daleka godina što se njih tiče, ali ništa nije isključeno. Međutim, stoji tu i jedan mali Lozina…

HVS.HR: Vidjet ćemo i što će se događati u razvoju i nekim drugim mladim, obećavajućim centrima, od Lovre Paparića do Branimira Hercega…
TUCAK: Jasno, ali nemojmo zaboraviti da je tu i Krapić koji je nama donio olimpijsko srebro i svjetsko zlato. Na njega nisam nikada zaboravio, ispao je zadnjih godinu-dvije zbog ozljeda, ali Krapić je uvijek tu na raspolaganju. Pratit ću ga, razgovaram s njim i gledat ću ga pozvati već za skorašnji turnir HEP kupa u Zagrebu. Ne trebamo se bojati budućnosti.

Svi moraju znati igrati na mjestu braniča

HVS.HR: Može li se očekivati s vremenom i neka malo drukčija fizionomija igre Barakuda s naglaskom na brzinu, možda i manje oslanjanje na centre? Zbog određenih promjena pravila igre, a što neki treneri doduše klupski, pokušavaju. Primjerice Gabi Hernandez u Pro Reccu kani igrati praktički bez centra. U Jugu AO će Amerikanac Alex Obert pokrivati dvije pozicije, centra i braniča.
TUCAK: Ja ne bi kopirao kolegu Hernandeza i njegov način igre jer nisam u njemu prepoznao dosad neko dobro dok je bio na klupi španjolske reprezentacije. Uz dužno poštovanje prema kolegi. Svatko ima svoja promišljanja. Obert je fantastičan potez Juga jer se radi o igraču koji može pokriti obje pozicije, a Jug jest ostao bez centra Lozine i braniča Macana. Obert je prvenstveno branič, a jako dobro igra drugog centra. Vratimo se mi našoj reprezentaciji. Mi ćemo i dalje težiti jednostavnoj i brzoj igri i većem udjelu vanjskih igrača u obrani. U Gwangjuu prošle godine smo najbolje izgledali, imali lepršavu igru, plivački vrlo brzi. Imamo igrače koji mogu udovoljiti tim zahtjevima igre. U analizi igre na EP u Budimpešti 2020. i ono što je meni otvorilo oči jest da smo novim načinom suđenja bili opterećivani na način da bi do polovine svake utakmice, naša tri beka imali po dvije osobne pogreške. Onda bi bili primorani povlačiti na beka i Lončara i Vrlića, pa i Vukičevića. To je zato otupilo naš napad. U tom ćemo pogledu morati dodatno obučiti igrače da u datom trenutku baš svi moraju znati dodatno stati na poziciju beka. Tu su onda razmišljanja, imati 2 ili 3 beka, koji napadački profil… O tomu sada intenzivno razmišljam. Skorašnji turnir u Zagrebu bi mi trebao pomoći, možda za njega već i napravim neke promjene u sastavu kako bi vidio je li to možda put kojim bi trebali ići. Ono što će nam ostati karakteristika jest brzina, kontranapad, agresivna obrana.

HVS.HR: Sad je proteklo nešto vremena od izmjena nekih vaterpolskih pravila. Koje od tih izmjena su vam najsmislenije, koje ste najviše koristili, s kojima ste najzadovoljniji?
TUCAK: Najviše mi se sviđa mogućnost izvođenja lopte s bilo kojeg dijela bazena, a da se ne treba lopta vraćati na mjesto prekršaja. Čak ju možete i ‘samoizvesti’, dati samom sebi, krenuti k golu i šutirati. To je fenomenalan napredak. Pa, i vrijeme ograničenje drugog napada koji više nije 30 nego 20 sekundi. Sve je to donijelo napredak vaterpolske igre. Čak i ona opcija koja vrataru omogućava prelazak polovice bazena, sudjelovanje u napadu. Ono što još uvijek ostaje upitno je nedosljednost u tim pravilima. Meni su neshvatljivi oni tehnički sastanci prije svakog natjecanja, prvenstva na kojima netko nadležan iz međunarodnih organizacija, tako je nebitno kako se zove, određuje “kriterij suđenja na ovom turniru”. Toga nema niti u jednom drugom sportu! Pričam sa svojim kolegama, pratim sav sport, pa znam. Ne razumijem taj pojam “kriterij”. Ako imamo pravila, a imamo, sudimo po njima i gotovo. Potpuno nebitno kakvo je natjecanje, radi li se o olimpijskim igrama, prvenstvu Europu, kupu ili ligi ovoj-onoj. Treba se suditi po pravilima vaterpola, a ne da se na svakom turniru sudi po nekom drugom “kriteriju”. Jednom imate na utakmici 30 isključenja, a već na drugoj utakmici čak i na istom natjecanju, osam. To je ta nedosljednost.

Termin Rotterdama nije odgovarajući

HVS.HR: Hrvatska u ovom trenutku još nije na Olimpijskim igrama u Tokiju. Predolimpijski turnir u Rotterdamu odgođen je s početka proljeća 2020. na veljaču 2021., ali sve je i dalje obavijeno neizvjesnošću. To pak vjerojatno razjeda igrače i stožer i psihički, stvara dodatni pritisak. Kako se s tim nosite i što će biti s Rotterdamom?
TUCAK: Na moje inzistiranje ćemo se sljedeće subote (10. listopada), na sjednici Stručnog savjeta HVS-a u Splitu, dotaknuti ove teme. Mi imamo plan priprema. Turnir u Zagrebu ovog mjeseca, u prosincu između Božića i Nove godine novo okupljanje 2-3 dana, pa prije utakmice Svjetske lige protiv Crne Gore (12. siječnja 2021.), imamo planirano okupljanje 7. siječnja 2021. Vidjet ćemo nakon te utakmice kada ćemo točno početi pripreme za Rotterdam. Međutim, pitanje je veliko tih kvalifikacija u Nizozemskoj. Što će se dogoditi ukoliko recimo, ‘ajde da ne pričamo samo o nama, ukoliko jedna Crna Gora 12. siječnja ili sedam dana prije početka turnira ili za vrijeme samog turnira, ima zaražene igrače? Jednog Ivovića ili Brguljana, igrače koji njima nose igru. Isto to vrijedi za Hrvatsku, Rusiju, Njemačku, Grčku, za svaku reprezentaciju! Što onda? Po meni taj termin (14. – 21. veljače 2021.) nije odgovarajući, imajući u vidu da je veljača inače i doba koje pogoduje sezonskoj gripi, a kamoli onda sad još i korona. Koliko će to onda biti regularno natjecanje? Mišljenja sam čak da bi mi svi zajedno trebali uputiti dopis prema FINA-i, možda i Međunarodnom olimpijskom odboru, kako bi se preispitao datum odigravanja turnira. Ako ga i potvrde, onda nam barem dopustite da imamo 20-25 igrača jer ako vam otpadne zbog zaraze centar, vratar i bek, pa da imamo pravo i mogućnost staviti nekog drugog. Zamislite da se trojica igrača zaraze, što ćemo igrati s 10 igrača 8 utakmica u 8 dana? A ulog je najveći mogući, nastup na olimpijskim igrama! Mi moramo dobiti nekakav odgovor, stav, rješenje.

HEP kup u Zagrebu

HVS.HR: Za konac, krajem ovog mjeseca nas pretpostavljamo očekuje iznova nastup Barakuda. Međudržavni turnir HEP kup koji se trebao koncem ljeta odigrati u Šibeniku, planiran je za Zagreb krajem listopada. Je li to i potvrđeno?
HVS.HR: U ovom trenutku stoje i dalje datumi, od 26. do 28. listopada u Zagrebu. Pristale su na dolazak reprezentacije SAD i Crne Gore, zainteresirana je i dalje i Italija, samo što pratimo stanje kod njih glede korone. Nije baš bajna, ali imamo i načelni pristanak Italije. Datum i želja dakle stoje, nadam se da će se i odigrati. Nama je to velika želja, a izuzetno su mi bitne te tri utakmice koji bi mi bile od velike pomoći u pogledu baš turnira u Rotterdamu – za rubriku “U 2 metra” će izbornik Barakuda, Ivica Tucak.